Tko je najbolji igrač 3. HNL?
Ivan Antunović, jasno su rekli treneri i kapetani svih trećeligaških klubova odgovorili na pitanje iz naslova. Često ovakvi izbori povuku puno polemika, ova ih nije praktično uopće izazvala, Ivan Antunović doista je sjajan nogometaš s prvoligaškim iskustvom i prvoligaškim kvalitetama koje se vide u svakom njegovom nastupu u 3. HNL, bio bi vrhunsko pojačanje svakom klubu 3. HNL i to je definitivno najbolja potvrda da je izbor na kraju iznjedrio najboljeg.
Puno je sjajnih igrača, što onih iskusnih, prekaljenih igrača što onih koji će kroz sezonu ili dvije kruh zarađivati igrajući nogomet na puno višoj razini od 3. HNL. S obzirom da sam osobno pogledao sve ekipe barem jednom, praktično svaki vikend pratio po dvije, a zahvaljujući onim odgodama i neke dodatne utakmice, pokušat ću složiti nekakvu svoju listu najboljih po klubovima, pa onda i izabrati jednoga koji bi bio po meni alpari s Antunovićem. Dakako, napomena da je ovdje riječ samo o onom osobnom dojmu iz pogledanih utakmica, o onom što osobno preferiram u nogometu, a tu je puno različitih pogleda na istu stvar. Treneri su zacijelo puno kompetetniji izabrati najboljeg, gledali su ih u svim utakmicama, na treninzima, najbolje znaju što su tražili od svakog pojedinca, ovo je nekakav privatni, neutralni pogled, nekakvo lagano ubijanje vremena u nedostatku pravih sportskih događaja..
Krenimo od začelja na kojem zimuje Vuteks. Neka se ne uvrijede ljudi koji vode klub, tamo je najjača karika mladi i iznimno talentirani trener Saša Berarević, a od igračkog kadra najbolji dojam je ostavio Njegoš Božović, sjajan nogometaš, nažalost imao je problema s ozljedama, no riječ je o sjajnom tehničaru, neugodnom za čuvanje i temelju proljetnih ambicija vukovarskog kluba. Kada je Sloga u pitanju nema puno dvojbi, Nikola Eller je priča za sebe, slično kao i Antunović bio bi pojačanje svakom klubu, s njim i bez njega Sloga nije ista momčad. Niti kada je Kutjevo u pitanju nema puno razloga za pojašnjavanje, Ivan Jakešević debelo strši iznad ostatka momčadi, uostalom rezultati nakon njegova povratka nakon ozljede i oni prije povratka najbolje govore. U izboru je trener Žigić nominirao Marka Kalanja, definitivno zasluženo, odradio je posao ove jeseni odlično, no da je Jakešević igrao čitavu jesen nema dileme da bi on bio nominiran, ali i da bi sigurno bio gore, jako blizu Staniću, Sivriću i Antunoviću.
Osobno možda najviše problema oko izbora najboljeg u jednoj momčadi imam sa Slavoncem. Iako su bliže dnu nego vrhu moram reći da najviše uživam u njihovom nogometu, preselili su futsal sa parketa na travu, igraju i uživaju u nogometu i imaju nekoliko sjajnih igrača. Dragan Sremac je sjajan, Padrić isto tako, ali ipak igrač koji oduševljava je Matej Gačić, igrač koji ima nešto posebno u nogama, malo drugačije vidi i igra nogomet od drugih. Kad je Valpovka u pitanju na kraju se slažem sa trenerom Brkićem i kažem Emanuel Muttshaus, iako je igrač po mom guštu Roman Pfeifer, a svojim iskustvom i klasom sigurno ne bi bilo krivo reći – Kruno Žaja. Čitatelji su sve rekli kada je riječ o Slaviji, Pavo Nikolić tu iskače posebno nakon “onog” u Bukovlju. Blatančić i Jozić sjajno drže vezu, a kada se “otkoči” u glavi glavnu riječ trebao bi voditi mladi Benedikt Tokić, talenta ima na pretek, više nije neiskusan unatoč mladim godinama, no ipak, prvo ime pleterničkog trećeligaša zasigurno je Nikolić.
Zrinski ima nekoliko sjajnih igrača, sada ima i dva fantastična golmana, ali ipak najviše ovisi o Santosu, kada ga nije bilo to se najbolje vidjelo na rezultatima Milardovićeve momčadi i slično kao i po pitanju Kutjeva izbor je jasan, kao što je jasno i zašto nije bio nominiran, jednostavno nije igrao dovoljno. I kod Naška ista priča, no Firmino no party! Jedna momčad dok je ovaj sjajni igrač bio u Barišićevoj svlačionici, druga kada je otišao iz nje, a od ovoga što je ostalo u njoj mladi Mihael Tomić definitivno je najviše pokazao protekle jeseni. U dvije odgledane utakmice Bedema definitivno najbolji dojam je ostavio Ante Anić, čovjek koji s takvom lakoćom kupi sve što se da pokupiti da to izgleda kao najlakši posao na svijetu. A nije! Tu je naravno i Borko i Mrdeša i još nekoliko odličnih pojedinaca, ali Anić je po ovom kriteriju “što sam gledao” korak ispred svih.
Vihora sam gledao dva puta, jednom u kupu u Belišću kada su izgledali kao skupina loših rekreativaca koja je došla odraditi termin i nakon toga ide na finu večericu pa je doista nemoguće iz tog susreta nešto izvući, a drugi je gostovanje u Pleternici kada je briljirao Stjepan Šimičić, nogometna klasa je bila vidljiva iz svakog dodira s loptom i u ovom osobnom izboru to je taj igrač. Oriolik je momčad koja me definitivno najugodnije iznenadila, dosta je igrača koji su zaista odlično igrali u svim utakmicama, ali najbolji dojam ostavio je Toni Bošnjaković, Ademi iz Oriovca, momak koji čuva leđa napadačima i podjednako odličnom Đereku, ali definitivno nije onaj zadnji vezni koji samo trči nego i stvara igru. Kada je riječ o Graničaru legendarni trener Dražen Ilić me pomalo stavio u problem kada je ovaj izbor u pitanju jer Marko Pastuović je uglavnom na klupi, Slaven Pejčić ostavio je dobar dojam čak i u onoj utakmici u Brodu kada objektivno nitko od Županjaca nije bio na pravoj razini, odličan je bio i protiv Hajduka pa “glas” ide njemu.
Kako se ide prema vrhu sve je više kandidata u svakoj momčadi, kod Graničara nisam ni spomenuo Lešića i Lotara što dovoljno govori da izbor postaje sve teži. Slično je i kod Slavonije, Antunović je imao sjajnu podršku, Matej Peharda prvi je topnik lige, “mali” Janček odigrao fantastičnu polusezonu uz tek dvije lošije predstave, kapetan Plešić držao ravnotežu, a Ivan Peharda još puno puta dokazao da je ponajbolji stoper lige. Nogomet se igra za golove, dakle – Matej Peharda. I Đakovo je “vruć krumpir”, Domagoj Ivić je čudo od igrača, Grgačević sjajan, Dogan, Bošković.. Ali tko poznaje ranije izbore vjerojatno već može i zaključiti da je moj izbor Mihael Pongračić. U Kutjevu je odigrao briljantnu utakmicu, onakvu za kakvu se plati ulaznica, sjedne na tribinu, gleda onog s desetkom na leđima i – uživa! Vukovar je definitivno najveće razočarenje, ekipa prepuna španera, pravih, odličnih igrača, no bodovni učinak je debelo ispod očekivanja. Ne treba trošiti riječi o jednom Josipu Barišiću, Blažu Tusonjiću, Mislavu Doganu, Ivanu Marijanoviću, sve klasa do klase, nemoguće je zapravo i promašiti, koga god se kaže riječ je o sjajnom igraču. Ipak, oduševio me Marko Mrkonjić, posebno u Čepinu prije nego se ozlijedio, no ipak bih na ovu listu stavio jednog od Kolumbijaca, svejedno kojeg, ionako ne znam koje je koji kada gledam, isti su i igrački i fizički, briljantni dribleri, mali, neuhvatljivi i iznimno atraktivni, pa neka bude Lugo, bez nekog posebnog razloga, čak su i zabili svaki po 4 pogotka.
Problemi i kada je Čepin u pitanju, dvojac Beraković – Toth svake godine “izmisli” neke nove igrače, sad su se pojavili Jurič, Bognar i Kraljević, igraju momci odlično čitavu jesen, no u “kičmu” je upao Brlić. Jakovljević – Bilobrk – Krstanović – Brlić, to je osovina oko koje se slaže ostatak momčadi. Srce i duša Čepina je Bruno Krstanović, fantazista, čovjek koji vidi na terenu ono što mnogi ne vide ni sa tribina! Otprilike mogu misliti što su mi pomislili izgovoriti Ostojić i Rupnik kada sam im rekao da trebaju nominirati jednog od svojih igrača za izbor najboljeg. Čanić, Balentović Jašarević, Bundavica, Sivrić, Bungić kod Ostojića, Stanić, Salapić, Agatić, Radovanović, Damjanović kod Rupnika. Pa ti izaberi! Što se Marsonije tiče osobna dvojba je između Bundavice i Sivrića a odluka je kao i kod Ostojića – Sivrić. Kod Belišća s malo muke u želucu ispred briljantnog Marina Stanića ipak odluka pada na Stjepana Salapića. Naravno, i on je briljirao, ali obično vratari ostaju zakinuti čak i kada rade čuda poput Marina, ali Salapić je jednostavno u svim utakmicama koje sam gledao bio priča za sebe, poput kakvog maratonca je trčao gore dolje po svom boku, zabio je 7 golova, stvarao puno problema svim protivnicima i bilo bi nepošteno ne reći da je prvo ime jesenskog prvaka.
Vuteks – Njegoš Božović
Sloga – Nikola Eller
Kutjevo – Ivan Jakešević
Slavonac – Matej Gačić
Valpovka – Emanuel Muttshaus
Slavija – Pavo Nikolić
Zrinski – Santos
Našk – Mihael Tomić
Bedem – Ante Anić
Vihor – Stjepan Šimičić
Oriolik – Toni Bošnjaković
Graničar – Slaven Pejčić
Slavonija – Matej Peharda
Đakovo – Mihael Pongračić
Vukovar – Lugo
Čepin – Bruno Krstanović
Marsonia – Matej Sivrić
Belišće – Stjepan Salapić
Već ovo je prilično nepošteno prema mnogima, kako na onom popisu kojeg su svojim nominacijama nije bilo puno sjajnih igrača, dosta njih i s ovog popisa, tako i sada nedostaje puno pravih španera. Trenerima i kapetanima smo dali po tri glasa, sebe neću uvaliti u takav problem, izdvojit ću jednoga!
- Stjepan Salapić – 3 boda
Nadam se da će ovo biti shvaćeno kao još malo zabave i ubijanja vremena, u komentarima na Facebooku rado ćemo pročitati vaše mišljenje, vaš 3,2,1 redoslijed najboljih protekle jeseni.
