Titula ne čeka: Rijeka u Puli otvara najluđi tjedan sezone

U Pulu stiže lider. Momčad s najmanje primljenih golova, s nizom pobjeda bez primljenog pogotka i karakterom koji se sve više pretvara u brend. Rijeka ne samo da pobjeđuje – Rijeka preživljava. I u tome leži njihova snaga. Varaždin, Istra u Kupu, Lokomotiva – svi su ih pritiskali. Svi su izgledali kao da mogu izvući nešto. Nitko nije uspio. U utakmici protiv Varaždina na Rujevici, Bijeli su igrali s igračem manje više od pola sata. Primili su stativu, preživjeli udarce, navijači su šutjeli – i onda u 93. minuti, Menalo probija kroz obranu, Fruk mu vraća, i lopta je u mreži. Ludilo. Eksplozija. I signal: Rijeka ne odustaje. “Poginuli su jedan za drugoga i s igračem manje. Na kraju nas je nagradilo. Oduševljen sam,” rekao je trener Radomir Đalović.

Istra kao ogledalo Rijekine zrelosti

Upravo je Istra, i to ne prvi put, najbolji test zrelosti i karaktera Rijeke. Pulska momčad pod vodstvom Gonzala Garcije zna kako igrati protiv Bijelih – to su već dokazali. U nedavnom kup-srazu na Rujevici dominirali su veći dio utakmice – više posjeda, više šansi, bolja pas-igra, bolja struktura. Nisu samo parirali Rijeci – izgledali su kao sigurniji i hrabriji kolektiv. I onda – jedna nesmotrenost, izgubljena lopta, trenutak nepažnje… i Fruk zabija za 1:0. Rijeka prolazi dalje, Istra – kući. To je stvarnost momčadi s Kvarnera. Ne mora biti bolja, ali je uvijek prisutna. Uvijek spremna kazniti. To nije slučajno, to je sustav. S druge strane, Istra više nije simpatični autsajder. Pobjeđivali su Dinamo, izdominirali Osijek, vodili 2:0 protiv Gorice na strani – pokazali su zube. No upravo ih te “male pukotine” – pad koncentracije, trenutak slabosti – redovito dijele od velikih skalpova. Rijeka to koristi bolje nego itko.

Trener Radomir Đalović to ne skriva. Uoči novog susreta jasno je priznao:

“Istra 1961 je prva od tri utakmice u nizu, lokalni derbi. Vidjeli smo u Kupu koliko smo imali problema. Očekuje nas teška i zahtjevna utakmica, ali veseli me dobar ambijent, puno naših navijača, dobar teren… Sve su to preduvjeti da odigramo pravu utakmicu, da budemo kakvi smo bili protiv Varaždina do isključenja.”

Rijeka će, ističe, biti oslabljena. Nema Škorića ni Radeljića, nedostajat će još poneki važan igrač, ali mentalitet ostaje isti: bez izgovora, s jasnim ciljem.

“Istra je dobra momčad. Pokazali su se protiv nas, pobijedili Dinamo, vodili u Gorici… Znamo kako igraju, ali najvažnije je da mi izađemo pravi,” nastavio je Đalović. Pritom nije skrivao da Rijeka, iako prvi na tablici, sama sebi stvara pritisak:
“Da smo treći ili četvrti, ne bi bilo ničega. Ali prvi smo – i vlastitom kvalitetom smo si nametnuli taj teret. To je normalno. I zato idemo utakmicu po utakmicu.”

Prvo Istra – pa šprint prema tituli

Rijeku čeka najintenzivniji i najopasniji tjedan u sezoni: tri utakmice u samo devet dana, i to redom protiv Istre, Osijeka i Dinama. To je ispit zrelosti, snage i karaktera. Sve odluke se zapravo donose sada, u ovom mini-ciklusu. Nema više luksuza za kiks, nema više prostora za “slab dan”. Puljani tako postaju više od klasičnog ligaškog suparnika – oni su vrata kroz koja Rijeka mora proći ako želi ostati na šampionskom putu. Ako Bijeli prežive Drosinu, ako pronađu način kako uzeti puni plijen na neugodnom gostovanju kod motivirane Istre, onda ne dobivaju samo tri boda. Dobivaju još važniju stvar – momentum. Onu vrstu unutarnjeg uvjerenja da mogu izdržati sve što dolazi. A dolazi paklen raspored. U devet dana treba potvrditi kandidaturu za naslov.

Ova faza prvenstva više nije pitanje stila ili dominacije. Ovo je pitanje izdržljivosti. Psihološke – kako reagirati kad ne ide. I fizičke – kako ostati svjež dok suparnici rotiraju i odmaraju. Radomir Đalović to razumije i zato otvara karte:

“Svi su svjesni kakvu priliku imamo i to je naša najveća snaga. Zajedništvo, želja, borba, kompaktnost.”

To je DNK ove Rijeke – nije najskuplja, ali je najkompaktnija. Nije najatraktivnija, ali je najžilavija. Na kraju, možda upravo to bude presudno u finišu najneizvjesnije sezone posljednjih godina. Jer upravo u takvim utakmicama, koje ne dolaze s fanfarama, zna se dogoditi prijelom. Istra zna kako iznenaditi – pokazali su to protiv Dinama i Osijeka. Znaju kako igrati protiv Rijeke, ali još moraju naučiti kako tu igru pretočiti u rezultat. S druge strane, Rijeka možda ne briljira, ali zna preživjeti. A tko preživi – na kraju piše povijest. Subota će reći tko je spremniji ostati na nogama kad zadrhti teren. A to, u borbi za titulu ili europsku vizu, često vrijedi više od talenta, sustava ili statistike.