Sportsko “novinarstvo” Zlatne doline
Niti smo niti ćemo si davati na značaju niti se nazivati novinarima jer to nismo, sportski smo zaljubljenici koji su u nedostatku pozornosti za koju smo mislili da amaterski sport zaslužuje odlučili krenuti s praćenjem sporta u Slavoniji i Baranji i kroz godine mukotrpnog rada vjerujemo da smo uspjeli nešto napraviti po tom pitanju.
Sportu je sigurno potrebna promocija, ali da bi ona bila kvalitetna potreban je silan trud, puno vremena i još više energije i volje. Sama ideja da pokrenemo ovaj portal došla je u trenutku kada je kolega Mario Nakić na svom tadašnjem portalu, kojeg je nedugo potom nažalost i prodao, prestao pratiti sport. “Ukrali” smo njegovu ideju s uzimanjem izjava od strane trenera i krenuli u veliku avanturu koja nas je dovela do toga da, 10-ak tisuća izjava kasnije, budemo iza Sportskih novosti drugi najčitaniji sportski portal u državi. Nije malo, priznat ćete!
Vjerojatno smo i mi “krivi” što ostali lokalni portali, izuzev RVA, u Zlatnoj dolini sport prate površno ili nikako, ponekad kada im nedostaje vijesti preuzmu ponešto od Požeškog sportskog saveza, uglavnom bez ikakvog reda i pravila. I to je sasvim u redu, vjerojatno im to nije čitana rubrika i služi samo da bi popunili sadržaj, slično je i kod nas kada je riječ o nekim manje praćenim sportovima koji ne donose čitanost, ali donose nama dobar osjećaj jer im dajemo medijsku pažnju.
Ono što nije dobro i zašto smo “novinarstvo” stavili pod navodnike je činjenica da portal koji se naziva najrelevantnijim i koji prednjači po preskakanju sporta sebi dozvoli optuživati nogometaše Slavonije za puštanje utakmice u Križevcima. Niti jednom jedinom riječju nisu popratili osvajanje naslova kluba iz njihova grada nakon punih deset godina, niti jednom riječju nisu popratili i čestitali mladoj juniorskoj momčadi na povijesnom naslovu prvaka, niti jednom riječju te momke nisu podržali i pohvalili kada su se hrabro borili protiv Cibalije i tek nakon penala ostali bez plasmana u 1. HNL gdje bi se borili protiv Dinama i Hajduka. Pogađate, niti riječi o velikoj pobjedi u prvoj utakmici pred više od 1000 gledatelja u Velikoj, ali kao da su jedva čekali nekakav poraz da bi mogli pisati o krađi, o neuspjehu na kraju – najuspješnije sezone u klupskoj povijesti! Ne, nismo i nećemo biti odvjetnici ni gradonačelnika Glavića ni predsjednika Čabraje, kao i svi imaju i dobrih i loših poteza, no u obranu momaka koji su gnjusno optuženi da su prodali utakmicu ćemo sigurno stati baš svaki put!
Da i malo poznajete Ivana Petkovića, Matu Marčetića, Krešu Plešića, Alena Božića, Mateja Martinovića, Alena Jagodića, Mateja i Ivana Pehardu te Ivana Antunovića dobro bi znali da ti momci ne prodaju utakmice! Ne zato što im možda ne treba lova, nego zato što su ti momci jako dobro znali što to znači Šubari, Milobari, Kovri, Novaku, Lončareviću, Vidoviću i ostalim klincima koje su samo dva dana ranije u Brodu u suzama napuštali teren nakon poraza. Napustili su ga i u Križevcima, pošteno, jer je protivnik bio bolji, jer se u njihove redove uvukao strah, jer im je u tih 45 minuta stala čitava sezona, stotine i stotine istrčanih kilometara, litre i litre iscijeđenog znoja i na kraju tih isplakanih suza koje nisu zaslužili iako je protivnik zaslužio proći! Kad smo kod prodaje, “tragičar” utakmice u Križevcima je bio Ivan Antunović, Nogometaš, Sportaš i Čovjek s velikim početnim slovim, momak koji je u protekloj sezoni u dresu Vukovara ili Zrinskog iz Jurjevca mogao uzeti, bez pretjerivanja 20 puta više nego li je “plaćen” u Slavoniji u kojoj je ostao zbog svoje obitelji i svojih prijatelja, ako nekom pada na pamet da bi taj Ivan pustio nekom utakmicu taj nema veze sa zdravom pameću! Pljuvačka naša svagdašnja iako glupa i neutemeljena se može tolerirati u komentarima, no u objavama iole ozbiljne tiskovine tako nešto si nitko ne bi dozvolio bez čvrstog dokaza.
Ima Slavonija problema, ima puno stvari koje moraju bolje za jedan takav klub, ali Slavonija je pod vodstvom Bognara i Poletija s kompletno domaćom ekipom, nema niti jednog koji je udaljen od Požege više od 15ak kilometara, pokorila Slavoniju u Baranju! Škola nogometa Slavonije ima prostora za napredak i te kako, ali ta škola danas izbacuje Milobare, Lončare, Jankoviće, Kovre i ostale mladiće koji sigurno mogu napraviti ozbiljne karijere, ali što je važnije redom su to krasni mladi ljudi pred kojima je život i koje treba podržati i pogurati prema naprijed kad im je teško, a sad im je teško jer im je stalo i jer ne postoje novci za koje bi pustili utakmicu! A uloženi milijuni? Bolje da su uloženi u to nego u milijun drugih stvari, nisu jamac ničega jer – i drugi ulažu, mnogi i puno više za manje rezultata!
