Rijeka podbacila kad je najviše trebalo, Istra slavila nakon 8 godina

Ako je itko pomislio da je utrka za naslov završena – Pula je večeras ponudila ozbiljan kontraargument. Istra je na krcatoj Drosini razmontirala Rijeku s čistih 2:0, i to bez milosti, bez sreće – već nogometom, dominacijom i stavom. Nakon osam dugih godina čekanja na domaću pobjedu protiv Bijelih, sve je stalo u savršenih 90 minuta gdje ni u jednom trenutku nije bilo sumnje tko kontrolira ritam. Istra je bila bolja – u svemu. A SuperSport HNL? Sad je vreo kao nikad.

Lisica, Lawal i Rozić – pulska formula za trofejnu večer

Istra je na Drosini izgledala kao momčad s jasnim planom i još boljom provedbom. Gonzalo Garcia postavio je visoki blok, agresivno otvaranje i tražio dubinu po bokovima – a ključni čovjek za to bio je Mateo Lisica. U 28. minuti je s desne strane poslao precizan centaršut na drugu stativu, gdje je Salim Fago Lawal iz prve pogodio za 1:0. Bio je to logičan ishod dominacije Istre, koja je imala 58% posjeda u prvom dijelu i praktički držala utakmicu pod kontrolom. Lawal je morao izaći krajem prvog dijela zbog ozljede, a zamijenio ga je Vinko Rozić – i odmah u nastavku potvrdio status pouzdane opcije. U 70. minuti Lisica je još jednom pobjegao po desnoj strani i ponovno savršeno ubacio na drugu stativu, gdje Rozić zabija za 2:0. Zanimljivo, Rozić je ovim golom kompletirao svoj učinak protiv svih iz “velike četvorke” – Dinama, Hajduka, Osijeka i Rijeke.

Istra nije pobijedila na sreću niti na jednu loptu. Puljani su stvorili više šansi, dva puta pogađali okvir gola, imali bolji ritam, bili mirniji u završnici i konkretniji kad je trebalo. Ovo je bila njihova večer – i potpuno zaslužena pobjeda nakon osam godina čekanja na trijumf protiv Rijeke na domaćem terenu.

Rijeka nije igrala – Rijeka je gledala

Što se dogodilo Rijeci? Malo toga što bi poželjeli ponoviti. Prvo poluvrijeme – blijedo, bez udarca u okvir, bez ikakvog ritma. Čop i Gojak ostali su u svlačionici već nakon prvih 45 minuta, a iako su Menalo i Ilinković ušli s idejom da probude ekipu, konkretne promjene nije bilo. Jedina ozbiljna prilika stigla je u 72. minuti – Menalo je sjajno proigrao Fruka, ali njegov udarac završava na gredi nakon fantastične reakcije Majkića. I to je, realno, bilo sve što su Bijeli ponudili prema naprijed.

Nestao je onaj visoki presing, nestala je energija, nestao je karakter koji ih je nosio u finišu protiv Varaždina, u ključnim trenucima protiv Lokomotive i Istre u Kupu. Na Drosini – bakljada, nervoza, loše odluke u distribuciji lopte. Rijeka je izgledala kao momčad bez kontrole, bez konkretnog odgovora na agresiju domaćina. Nisu stizali u duele, nisu zatvarali bokove, a naprijed – statični, predvidljivi, bez pravog čovjeka koji će uzeti odgovornost. Psihološki, izgledali su kao momčad pod pritiskom, a ne lider na ljestvici. Đalović je možda imao plan, ali ga nije uspio prenijeti na teren. I protiv ovakve Istre – koja je bila brža, čvršća i jasnija u svemu – to se jednostavno ne prašta.

Tri boda Istri, dar Dinamu i Hajduku

Tri boda Istri – i to kakva. Pobjeda za europsku nadu, pobjeda za pamćenje, ali i pobjeda koja će se najviše analizirati u Splitu i Zagrebu. Hajduk i Rijeka sada su bodovno izjednačeni (56), Dinamo četiri koraka iza – ali sve je još otvoreno. Šest kola, 18 bodova, raspored koji ne prašta. Ova utakmica nije samo zatresla tablicu – promijenila je ton utrke. Rijeka nije samo izgubila – Rijeka je pokazala da je ranjiva. Tamo gdje su do jučer izgledali najhladnije pod pritiskom, sada su popustili. I to u utakmici u kojoj se činilo da samo trebaju “odraditi posao”. Umjesto toga, Istra ih je nadigrala, nadtrčala i pokazala – da nisu nedodirljivi. Slijede Osijek i Dinamo, a sada više nema vremena ni prostora za slab dan. Ako žele titulu – moraju prestati tražiti alibi.

A na drugoj strani – Mateo Lisica. Momak koji je znao da je ovo njegova večer. Više nije samo “potencijal” o kojem se govori u uvjetima – večeras je bio glavni razlog zbog kojeg Rijeka ide kući praznih ruku. Prvo je izmučio Godu na boku, pa precizno poslužio Lawala za 1:0. Potom ponovio isti recept za Rozića i 2:0. U međuvremenu pogodio stativu, radio kaos, donosio višak – i bio neumoljiv. Ne samo fizički, nego mentalno. Lisica je večeras bio Istrin vođa – i to u najvažnijoj utakmici sezone. I zato, dok se u Puli slavi, a Drosina bruji – u Rijeci se mora nešto promijeniti. Jer svaka iduća utakmica može biti odlučujuća. A Istra je pokazala što se dogodi kad se pojaviš bez plana B.