Rijeka osvojila Kup i okrunila sezonu dvostrukom krunom
Rijeka je zaključila sezonu iz snova – i to na svom stadionu, pred svojom publikom, s peharom u zraku. Četiri dana nakon što su osvojili naslov prvaka Hrvatske, Bijeli su pred više od osam tisuća gledatelja na Rujevici svladali Slaven Belupo 1:0 i osvojili SuperSport Hrvatski kup. Bila je to prava utakmica za kraj – puna naboja, detalja i drame. No, odlučio ju je jedan trenutak čiste klase. U 60. minuti, Nais Djouahra je snažno pogodio pod gredu i time zaključio finale, sezonu i sve sumnje. Bio je to trijumf Rijeke, koji potvrđuje ne samo njihovu formu, nego i mentalitet koji ih je ove sezone doveo do dvostruke krune. Trener Radomir Đalović ušao je u povijest, a navijači su dočekali scenu koju će dugo pamtiti: Rabuzinovo sunce podignuto na Rujevici, kao potvrda da Rijeka ove godine nije imala konkurenciju – ni na terenu, ni izvan njega.
Djouahrin potez za trofej
U trenutku kada se činilo da će utakmica kliznuti u sivi prosjek, pojavio se Nais Djouahra i prelomio sve. Ljevica s 25 metara, lopta pod gredu i eksplozija na stadionu. Gol koji će se vrtjeti u sažecima, highlightima, YouTube pregledima, ali i u pamćenju svakog navijača Rijeke. Nije to bio samo estetski pogodak – bio je to pečat na sezonu. I potvrda one sportske istine: trofeje često donose igrači koji ne nose naslovnice, ali nose kvalitetu. Djouahra je pogodio u 60. minuti, kada su mnogi već tražili promjenu ritma. U tom trenutku utakmica nije imala formu – bilo je pritiska, bilo je prilika, ali sve nekako u zastoju. A onda – udarac koji briše sve dileme. Rijeka nije stajala, nije kalkulirala. Igrali su da završe posao. Taj mentalitet, ta želja, to je ono što je obilježilo njihovu sezonu.
Prije i poslije gola bilo je još dosta toga. Menalo je imao veliku priliku, ali nije iskoristio zicer. Fruk, neumoran kao i cijelu sezonu, tražio je prostor i razigravao, no mreža se više nije tresla. I onda – drame u završnici. U 86. minuti – gužva, naguravanje, kartoni. Menalo je zaradio isključenje, Rijeka je ostala s desetoricom. Par minuta kasnije – šok na klupi i tribinama. Boca s tribine pogađa Ivana Ćubelića u glavu. Krv, prekid, nervoza. I dok se sve smirivalo, Slaven je krenuo po sve ili ništa. Crepulja je u 93. minuti pogodio vratnicu – i samo centimetri dijelili su Rijeku od raspucavanja. Ali – izdržali su. I pokazali zašto su zaslužili ovu duplu krunu. Jer, da – za osvojiti sve, moraš znati i napasti i izdržati. A Rijeka je ove sezone znala oboje.
Povijest ispisana pod reflektorima
Ovo je tek drugi put u povijesti da je Rijeka osvojila dvostruku krunu – naslov prvaka i Kup Hrvatske u istoj sezoni. Prvi put dogodilo se to 2017. pod Matjažom Kekom, a sada, osam godina kasnije, Radomir Đalović ponovio je pothvat u svojoj debitantskoj seniorskoj sezoni. I to bez pompe, bez najava, bez alibija. Samo s idejom, radom i jasnim identitetom momčadi. Rijeka nije bila favorit. Nije imala najveći budžet. U odnosu na Dinamo i Hajduk, igrali su s trećinom resursa – ali s trostrukom glađu. Na Rujevici nitko nije čekao da se nešto dogodi – gurali su, rušili prepreke i pobjeđivali kada je bilo najpotrebnije. A najvažnije – činili su to kao momčad. Bez ego-udaraca, bez izlika. Samo nogomet, na teren, za trofej.
Đalović je svojim radom zaslužio svaki kompliment. Od “privremenog” rješenja postao je simbol sezone – trener koji zna što želi, koji vjeruje u svoje igrače i koji im je dao prostor da rastu. Bio je pragmatičan, ali nikad kukavički. Imao je plan, ali znao kada ga mijenjati. Igrači su mu vraćali – borbenošću, golovima, žrtvom. Na tribinama – Armada. Gromoglasna, vjerna, neprekidna. Dobili su ono što su tražili cijelu sezonu – ekipu koja igra za njih. I večer koju neće zaboraviti. Djouahrin gol, krv na terenu, suze nakon posljednjeg zvižduka – sve to čini ovu večer više od nogometnog finala. Ovo je bio trenutak u kojem se prošlost, sadašnjost i budućnost kluba spojila u jednu sliku. Rijeka sada ide u kvalifikacije za Ligu prvaka – ali ne samo kao šampion, već kao momčad koja je dokazala karakter. Hrvatska će u Europu poslati klub koji zna kako se pobjeđuje.
A svlačionica na Rujevici? Već sada sanja – o još većim utakmicama i još većim skalpovima. Jer kada jednom podigneš oba trofeja, više ništa nije nedostižno.
