Petar Čuljak: “Izostanak osmorice iz prošle sezone morao se osjetiti”

Dvojaki su osjećaji u Kutjevu što se tiče tamošnjeg nogometnog četvrtoligaša, u još uvijek aktualnoj 2023. godini ispisani su povijesni uspjesi poput prvog osvajanja Kupa u klupskoj povijesti, sjajan je bio kraj one prošle sezone koju su Zeleni završili kao četvrta momčad lige, no zabrinjavajuć i tužan je bio ovaj prvi dio nove sezone u kojem je momčad Petra Čuljka skupila skromnih 15 bodova i na zimski odmor ne ide opušteno jer je jasno da ih u proljeće čeka borba za opstanak.

Petre, kako bi ocijenio jesenski dio sezone, gdje je pošlo po krivu, jer nakon izvrsne prošle sezone, posebno onog proljetnog dijela, očekivalo se puno više od Kutjeva?

– Da smo svi ostali na okupu bila bi tragedija da ne budemo među prve tri ekipe ovako je to potpuno druga momčad bez Jakeševića, Majetića, Bandala, Pusa, De Souze, Buzuka, Međugorca, Josipa Budimira – izostanak osam igrača iz startne jedanaestorke se odražava na vrhunske momčadi liga petice pa kako neće na Kutjevo pa je bespredmetno pričati o očekivanjima ili podbačaju. Žao mi je isto tako što je naš najbolji igrač u protekle dvije sezone Marko Karačić imao tako tešku i emotivno iscrpljujuću životnu dionicu što se odrazilo i na njegove igre pa je i to sigurno velik nedostatak i hendikep za momčad i klub. Usprkos tome imali smo obećavajuć start pri čemu je na prvenstvo utjecao kup, a po već viđenom scenariju u ovakvim manjim sredinama jako je teško voziti na dva kolosijeka i sve smo podredili prolasku u prvo kolo pri čemu nam je za dlaku izbjegao dolazak Dinama koji bi bio još veći mamac za gledatelje no i ovako smo ispisali klupsku povijesti i napravili što niti jedna generacija u 98.-godišnjoj povijesti nije i za mene su loši rezultati u prvenstvu pomalo i očekivani, ali ipak ne u takvoj mjeri da smo sedam puta u nizu morali priznati poraz.

Osim u zaista brojnim odlascima u odnosu na prošlu sezonu gledajući nekoliko utakmica Kutjeva ove sezone razloge za lošije rezultate mi smo vidjeli u nedostatku agresije, odlučnijeg ulaska u duele, pa i ponekog onog profesionalnog kartona veznjaka ili napadača koji bi omogućio da se obrana kvalitetno posloži. Svjedoči tomu i činjenica da je Kutjevo najkorektnija ekipa lige, u čitavoj polusezoni zaradili su samo 27 kartona, identičan učinak ima i Bedem, ali Ivankovčani uz to imaju i tri isključenja, Kutjevo je dva puta igralo s igračem manje. U segmentu skupljanja kartona u Kutjevu prednjači Sanghun Seok koji je požutio pet puta, zaradio je i jedno isključenje. Za petama mu je Mario Majstorović sa četiri javne opomene.

Sada je jasno da ste puno izgubili odlaskom Jakeševića i odsustvom Majetića, napadački učinak je loš, posebno na domaćem terenu, no ako je napad sa 19 golova loš, a samo jedan više Svačiću je bio dovoljan za peto mjesto, što reći za obranu koja je inkasirala 35 komada?

– Ključan izostanak ili bolje rečeno nedostatak za takvu statistiku je jedan pravi branič koji bi sigurno donio puno više mirnoće, manje primljenih pogodaka te posljedično i veći broj bodova. Tu smo lutali od početka priprema i nismo uspjeli dovesti željene igrače za tu poziciju pa smo se krpali i na kraju zakrpali s Renatom Novićem koji je tu dionicu u završnici jako dobro odradio i tada smo i sakupili nešto bodova pa se on pokazao kao pravo pojačanje, a stigao je na mala vrata pri kraju prijelaznog roka. Igrali smo domaće utakmice većinom sa suparnicima koji su na kraju završili u gornjem dijelu ljestvice tako da ćemo u proljeće imati sigurno lakši domaći zadatak i uvjeren sam da ćemo na kraju i mi završiti u gornjem dijelu što bliže vrhu.

Kolumbijac na golu Kutjeva Lopez Zuluaga rekorder je po broju odigranih minuta, jedini je odradio sve minute koje je mogao, njih 1350, primijetit ćemo da je prava šteta što poneku u prvenstvu nije dobio mladi Borna Šestak koji je u kup ogledu protiv Osijeka pokazao da ima ozbiljan potencijal. Osim Zuluage u svih 15 utakmica nastupili su još samo Karlo Antunović i Matej Iličić, no Iičić nije u krugu šestorke koja je odigrala više od 1000 minuta. Uz Zuluagu u tom društvu su Karlo Antunović, Mario Majstorović, Filip Nemec, kapetan Ante Budimir te Seok. Najstariji igrač Kutjeva je kapetan Ante Budimir, jedan od dvojice koji je živio u osamdesetima, najmlađi koji je dobio minute je Matej Maljur koji je u dva navrata bio na terenu.

Nije ipak sve baš crno, klub se dobro razvija kada je riječ o infrastrukturi, škola nogometa ide u pravom smjeru, a tu je kao svijetla točka i Osijek, ili da budemo precizni Gospić preko kojeg se došlo do povijesnog dvoboja s Bijelo plavima.

– Nije niti blizu crnila, a to mi je najbolje potvrdio naš sada već bivši sportski direktor Davor Rupnik koji je bio prilično iznenađen odličnom atmosferom koja ga je dočekala u klubu i svlačionici na što mi već godinama jako pazimo i pokušavamo dovesti igrače koji nose sa sobom pozitivu i bez obzira na vrhunske ili katastrofalne rezultate uvijek si možemo pogledati u oči bez fige u džepu i biti korektni jedni prema drugima. Pred klubom je sigurno lijepa budućnost, ovakvim uvjetima se bili oduševljeni i ljudi iz NK Osijek, a na redu je novi projekt našeg igrača gradonačelnika Josipa Budimira koji je izlobirao velik dio sredstava za izgradnju terena s umjetnom travom što je u našem podneblju postalo neophodno u zimskom periodu, ali i za odgoj mališana kojih je sve više i na što sam ja kao netko tko nije direktno involviran izuzetno ponosan. S njima rade igrači iz seniorskog pogona i sigurno im imaju što za pokazati, a s umjetnom travom očekujem još veći korak naprijed. Osijek ili točnije to prvo kolo kupa je bez obzira na slabe rezultate u prvenstvu nešto što će se zauvijek pamtiti i nešto što nam nitko ne može uzeti – prva službena utakmica s prvoligašem, prijenos na TV-u, dobro odrađena utakmica, na pravi način ispisana povijest kluba.

Napadački učinak Kutjeva je prilično skroman, ukupno su protivničke mreže tresli 19 puta, od toga na domaćem terenu samo pet puta i to je vjerojatno najveći razlog zašto su tu gdje jesu na ljestvici. Najubojitiji napadač je Karlo Antunović koji je postigao šest golova, isto toliko zabio je trojac Majstorović, Sušić i Timothy Mpolesha, a s obzirom da ih nema puno, spomenut ćemo i sve one koji su zabili po jedan, to su Zečević, Karačić, Ivanešić, Salinš, Iličić te Seok.

Znamo da treneri ne vole izdvajati pojedince, ali molim za trojicu koji su iznijeli najveći teret u polusezoni, oni koji su potegnuli kad je „gorilo” i kad se ipak skupilo nešto bodova.

– Ja baš volim isticati pojedince jer u ovom kolektivu već dugo godina nema zavisti ni ljubomore i svi su sretni kada netko iskoči pa nemam problema s tim da se nekoga pohvali niti se brinem da će se netko zbog toga uvrijediti. U većini utakmica nismo igrali dobro pa je i teško istaknuti nekoga tko je povukao prema naprijed, ali osim spomenutog Novića koji je bez pogovora odradio posao na koji nije baš naviknut izuzetno sam zadovoljan trudom i angažmanom našeg Korejanca Sanghun Seoka koji je bespoštedan borac na terenu, ima ga u svakom kutu travnjaka, za njega nema izgubljene lopte niti predaje, a iznimno korektan i simpatičan je dečko van terena. U finišu polusezone nam se vratio i Josip Budimir koji je s malo minuta donio puno koristi svima nama, bio dva puta igrač utakmice i odradio neke zadatke koji mu nikada u karijeri nisu baš odgovarali čime je pokazao primjerom kako se treba žrtvovati za klub.

Što se godina tiče, Kutjevo je u sredini po prosječnoj dobi igrača koji su igrali u jesenskom dijelu, ukupno je Čuljak na teren slao igrače start 23,87 godina, pet je ekipa koje su imale iskusnije momčadi.

Ocjena suđenja u jesenskom dijelu sezone?

– O toj temi bi se trebali izjasniti povjerenik za suđenje ili neko stručno tijelo jer smo mi treneri u pravilu subjektivni i naše pohale ili vapaje ni bi trebali uzimati kao mjerilo. Suci su u Kutjevu dočekani i ispraćeni kao pravi gosti i sve zamjerke ili prigovori su isključivo omeđeni u onih 90 plus minuta. Drago mi je vidjeti da nam sude mladi suci koje tek upoznajemo, oni su želji afirmacije i napretka u svojim karijerama i svaka pogreška im je oproštena. Žao mi je što već drugu sezonu imamo puno više kaznenih protiv nego za nas pa se nadam da će su u drugom dijelu to malo iznivelirati, a isto tako možda se netko pametan dosjeti pa malo poradi na nekim preinakama jer je redovit predmet spora nakon puno utakmica upravo dosuđen ili nedosuđen kazneni udarac. Možda se trebamo ugledati na futsal pa ih suditi što češće za svaki sitni prekršaj ili igranje rukom, ali ih izvući na polukrug.

Treneri uvijek traže još dva pojačanja, mi ćemo biti široke ruke, izaberite tri igrača iz lige koje bi najradije vidjeli u svojoj svlačionici?

– Ivan Antunović uvijek rado viđen među Zelenima, tu mu je brat, Kutjevčanin je i prirodno bi bilo da obuče dres u kojemu je napravio prve korake. Moj suigrač iz MNK Pleternica i predsjednik Hrvatskog Dragovoljca iz Brodskog Drenovca Pavo Nikolić bez puno razmišljanja i to ne samo zbog asistencije za moj prvijenac ove sezone u ŽMNL već zbog iznimnih igračkih i ljudskih osobina zbog čega je i prije dolaska u Slaviju bio pozvan u Kutjevo, a treći izbor bi bez obzira na istu poziciju u vrhu napada bio Marin Ležaić čiji rad pratim već duži niz godina i drago mi je da se kao hrvatski reprezentativac u Socci konačno odlučio za iskorak u Treću NL i svakako je njegov doprinos ovim odličnim rezultatima Bedema jako velik, a i prezentacija u Kutjevu je bila za svaku pohvalu. Ne mogu se zaustaviti ovdje jer je ova liga vrlo zanimljiva, svatko svakoga može pobijediti, puna je krasnih igrača, a svakako bi se u našoj svlačionici našlo mjesta i za još igrača koji su me kroz nekoliko zadnjih sezona oduševljavali svojim izvedbama – Tomislav Sedlo je bio briljantan na našoj zadnjoj utakmici, Malika uživam gledati iako mi zadaje puno glavobolja na našim utakmicama, Ivan Martić je moja tiha patnja već godinama, Ivan Kos mi se jako sviđa, Zvonimir Gregić je fantastičan, Fabijan Petričević također, Karlo Kokanović i Marko Prugovečki su klasni igrači, Josipa Lotara ne bih nikada odbio, a zadnji me oduševio Petar Vukanović kojega nisam prije imao priliku gledati pa uz Josipa Hercega na vratima tko bi lud odbio trenirati i voditi ovakvu ekipu.

Nakon posljednjeg 30. kola prva tri mjesta će izgledati ovako:

1. – Čepin

2. – Đakovo Croatia

3. – Slavonija 

Unatoč zaista lošem ulasku u sezonu Kutjevo je imalo sjajnu priliku u posljednjem kolu jesen učiniti sasvim pristojnom, imali su domaći ogled protiv Slavije, pobjeda bi ih odvela sve do jedanaestog mjesta i odvojila na velikih +7 u odnosu na Cernu, stvorila bi i velikih + šest u odnosu na Slaviju, no još jednom lošom domaćom partijom sve je to prokockano pa Zelene čeka nemirna zima i teško proljeće u kojem će morati puno bolje ako žele ipak mirno ući u završnicu sezone.

Posljednja dva mjesta rezervirate za?

– Ovo je prilično nezahvalno za prognozirati i nadam se prije svega da u tom kontekstu neće biti Kutjevo, a nakon razgovora s mojim prijateljima iz Županje nekako mi se čini da će teško pokrenuti kola uzbrdo jer to u ovom prijelaznom roku jako puno košta i premalo je robe na tržištu, a uz njih je u najtežoj situaciji susjed iz Cerne koji kao novak u ligi plaća cijenu prilagodbe na viši rang natjecanja kao i izostanke zbog povreda ključnih igrača prije svega Vlatka Šimunca no ipak s puno manjim zaostatkom nego Županjci koji su bili devastirani ozljedama i posljedica toga je i ovaj premali broj bodova za instituciju kakva je Graničar no i ako ne uspiju u nakani uvjeren sam da će povratak biti ekspresan. Rezervacije su ipak iz objektivnih razloga potkrijepljene plasmanom i brojem bodova no 45 ih je još u igri i svašta se može dogoditi iako će teško biti velikih kadrovskih promjena u klubovima zbog limitiranog prijelaznog roka tako da će samo dobar rad, kvalitetne pripreme i puno truda na utakmicama biti mjerilo konačnog izgleda ljestvice.