Markus Buzov: “U Vukovaru želimo stvoriti stabilnog prvoligaša i dovesti Vatrene na novi stadion”

Prilično je teško dobiti prvog čovjeka Nogometnog kluba Vukovar za razgovor koji ide u javnost, no nakon ponešto nagovaranja ipak smo uspjeli. Markus Buzov čovjek je koji je najzaslužniji da se vukovarski nogometni klub nalazi u borbi za plasman u elitni razred hrvatskog nogometa. Naravno, uvijek će istaknuti svoje suradnike i partnere, no inicijana kapisla je svakako njegova, on je taj koji je “oživio” HNK Vukovar 1991. Prije četiri godine sa svojim je partnerima ušao u klub koji je imao samo 4 boda na začelju 3. HNL Istok, bili su osuđeni na ispadanje, no spasili su se i krenuli u veliki pohod koji ih je doveo do današnje razine, do toga da potpuno ravnopravno igraju s Lokomotivom u Kupu, da su protekle sezone bili na terenu najuspješniji drugoligaš, do toga da su svojim radom i igrama u ovu sezonu startali po mnogima kao favorit prvenstva. Povoda za razgovor i više nego dovoljno!

Pa krenimo redom, od kud ideja i motiv za dolazak u Vukovar i ulaganje u klub koji je bio na aparatima, posljednji u 3. HNL Istok, u organizacijskim i financijskim problemima?

– Ja sam Vukovarac, moja supruga je u koloni izašla iz grada 1991, to što sam odrastao u Njemačkoj ne mijenja moj osjećaj pripadnosti ovom Gradu. Ovdje me vjerojatno mnogi gledaju kao “švabu”, gore kao doseljenika, to je sudbina svih nas koje su životni putevi odveli u svijet. Dakle motiv je emocija prema ovom gradu, bio sam u svijetu nogometa, pratio sam što se događa u klubu i javila se želja da nešto napravim, da pokrenem klub, da se u tom trenutku spasi od ispadanja, ali istovremeno da krenemo raditi temelje za iskorak, za sve ovo što se sada događa i što će se događati u narednim godinama. Osim toga zaista veliki motiv bila je želja da u mom gradu učinim nešto za djecu, za mlade, da im omogućimo kvalitetno bavljenje sportom, da ih maknemo koliko je to moguće od svih tih mobitela, televizije, playstationa, aplikacija i svega što ih odvaja od aktivnog načina života. 

Četiri godine kasnije, jeste li zadovoljni onim što je do sada učinjeno?

Naravno da sam zadovoljan, iako sportaši uvijek teže još boljem, uvijek se vidi prostor za napredak, jednostavno moram biti zadovoljan onim što smo do sada učinili. Suma sumarum, kad se pogleda stanje koje smo zatekli i koje sada imamo veliki napredak se vidi u svim segmentima funkcioniranja kluba.

Moramo se osvrnuti na prošlu sezonu i kritike koje se često mogu pročitati i na društvenim mrežama ali i čuti u gradskim kafićima i nogometnim kuloarima. Uz to što se jednostavno mora ocijeniti pozitivnim, kritika ide na to što se u ovo vrijeme prošle godine niste ni prijavili za postupak licenciranja za 1. HNL iako ste uz Rudeš bili i te kako ozbiljan kandidat za titulu prvaka.

Prošle sezone mislim da nismo bili spremni, smatram da ne treba prebrzo ići prema gore. Mi smo ranije kroz one kvalifikacije preskočili jednu stepenicu, da smo odmah preskočili još jednu bilo bi previše. Jednostavno je bila procjena da nismo spremni u tom trenutku, možda je ono što sada Rudeš proživljava u 1. HNL i dokaz da smo bili u pravu, velika je razlika između te dvije lige. Jedna godina je puno vremena, mislim da smo je iskoristili da se stabiliziramo i dodatno organiziramo kao klub i da smo danas puno kvalitetniji nego u ovo vrijeme prošle godine. Posložili smo te administrativne stvari na bolji način, u svim ostalim segmentima funkcioniranja kluba napravili smo iskorak i daleko smo spremniji za taj veliki korak. Samim tim Vam mogu reći da idemo u postupak licenciranja za 1. HNL u sljedećoj sezoni, nadamo se da ćemo i na terenu doći do tog glavnog preduvjeta za promociju.

Infrastruktura je jedan od bitnih uvjeta za licenciranje, kako stojite po tom pitanju u ovom trenutku?

Vezano za infrastrukturu mi smo u punom pogonu, vrlo brzo ćemo krenuti s konkretnim radovima na našem kampu, papirologija je pri kraju, čekamo još nekakve završne papire. Što se stadiona tiče i tu vjerujem da ćemo brzo krenuti s radovima, imali smo i vrlo konstruktivne razgovore s gospodinom Kustićem i vodstvom HNS-a koji su pokazali zaista ozbiljan interes da nas podrže. Na 70 000 četvornih metara zemljišta nedaleko našeg sadašnjeg stadiona, gradit ćemo tri pomoćna terena, dvoranu i stadion kapaciteta oko 5000 natkrivenih mjesta. Što se samog stadiona tiče, čekamo izmjenu prostornog plana, u suradnji sa HNS-ovim stručnim odjelom poraditi ćemo još na detaljima projekta, sve je praktički usklađeno i zapravo mi samo čekamo zeleno svjetlo od svih nadležnih institucija da krenemo s radovima. Rok? Pa to Vam ne mogu reći, nije u našim rukama, ali ja se nadam da ćemo već u proljeće krenuti s pomoćnim terenima, a u jesen krenuti s radovima na stadionu. Završetkom tog projekta klub će imati sve preduvjete za daljnji napredak, prije svega tu naravno mislim na našu školu nogometa.

Kad ste spomenuli školu, kako ste zadovoljni njenim radom?

Jako, zaista jako! Mi kada smo preuzeli klub stanje je bilo loše, ne bih tu nikoga krivio, siguran sam da su ljudi tada radili najbolje što su mogli, no infrastrukturno je to bilo na dosta niskoj razini. Od tadašnjih 60-70 mladih nogometaša došli smo do više od 200, svaka kategorija danas ima dva trenera, radi se kvalitetno, imamo plan i program i u budućnosti očekujemo da ćemo iz svog inkubatora popunjavati i prvu momčad. Kad dobijemo te pomoćne terene bit će to veliki korak prema naprijed, imat će treneri i djeca neusporedivo kvalitetnije uvjete za rad i razvoj, samim tim stvarat ćemo igrače za višu razinu nogometa, one koji će moći igrati i prvoligaški nogomet.

Iako ovo nije tekst kojem je cilj kritizirati, dapače, ali svakako želimo dobiti odgovore i na ona pitanja koja zanimaju kritičare, a njih uvijek ima. Pa, što kažete onima koji prigovaraju kako u prvoj momčadi nema Vukovaraca?

Moramo uzeti u obzir neke objektivne stvari. Vukovar ima 22-23 tisuće stanovnika, mi smo klub preuzeli gotovo pred gašenjem, kao što sam rekao uvjeti rada u školi nogometa bili su dosta loši, i iz tog i takvog kluba nije bilo realno očekivati da izlaze igrači koji mogu igrati ovu ligu koju mi sada igramo, a Prvu pogotovo. Nije klub odjednom došao u tadašnju lošu situaciju, to je trajalo duži niz godina, i jasno je da je nastala rupa u kojoj mi jednostavno nemamo igrače koji su dovoljno kvalitetni za ono što je nama potrebno. Tu se jednostavno godinama nije radilo po nekakvom planu i programu po kojem bi se stvarali prvoligaški igrači, ne bih volio da se ovo shvati kao nekakva kritika prema bilo kome, jednostavno su bili takvi uvjeti u i oko kluba. Mi svojim radom stvaramo uvjete da u budućnosti u prvoj momčadi imamo Vukovarce, uostalom, to je i poanta kluba, ali i dalje treba biti svjestan da ćemo teško imati 10 ili 11 Vukovaraca u ekipi u Prvoj ligi, za to smo kao grad jednostavno premaleni. Nemoguće je taj posao odraditi bez dovoljno vremena, ako ima netko tko to može nek mi ga pokažu i odmah ću ga dovesti u klub, to jednostavno nije realno, potrebno je vrijeme, sustav i plan da bi se napravio ozbiljan iskorak u radu s mladima, a što se toga tiče mi smo na pravom putu.

Četiri godine su popriličan period, izdvojite nam po jedan problem s kojim ste se susreli i jedan od pozitivnih događaja, onaj kojeg se s osmijehom na licu prisjetite?

Najveći problem? Ja smatram da ne postoje problemi nego samo izazovi, oni su tu da ih pobjeđujemo. A najdraži trenutak je svakako ona pobjeda u Jurjevcu, bilo je dosta napeto i prije utakmice. Puno se pričalo o toj utakmici, moram tu reći da ja tim pričama koje su bile u eteru ne dajem puno važnosti, za mene je teren jedino mjerilo, a na njemu smo pokazali da smo bolji, zaista je to bila jedna od onih utakmica za koje se živi i radi.

Od kako ste preuzeli klub vukli ste puno poteza, no odluka o smjeni Miroslava Bojka je sigurno najjače zazvonila nogometnim eterom, bilo je to iznenađenje za sve. Nismo tada mogli do nekog opširnijeg pojašnjenja te odluke, pa Vas molimo sada, s vremenskim odmakom iz prve ruke za informaciju kako je došlo do te neočekivane rastave uspješnog braka?

Nije to bila laka odluka za nas koji vodimo klub, s Boletom smo puno toga prošli, osvojili ligu, pa s Belišćem vodili veliku bitku i ostali bez titule zbog gol razlike, zatim ponovno osvojili ligu u onoj borbi sa Zrinskim i toj utakmici koju sam spomenuo kao najdražu do sada, kroz kvalifikacije uz sve utakmice u gostima izborili plasman u drugi razred našeg nogometa. Usput smo postavili brojne rekorde, zaista je to bio jedan sjajan period za klub u kojem su trenerove zasluge ogromne. Puno toga smo zajedno prošli, puno je tu i emocija, nije bilo nimalo lako ali smo osjetili da je došlo do zasićenja i da je vrijeme za promjene. Možda je to jedna od onih stvari u kojima sam rekao da smo sada zreliji nego godinu dana ranije. Bojko je nakon domaćeg poraza od Zrinskog ponudio ostavku, nisam je prihvatio, rekao sam da smo se vadili i iz gorih situacija pa ćemo i iz ove, međutim kasnije smo i ja i moji suradnici jednostavno osjetili to zasićenje, morali smo razdrmati ekipu. Svjestan sam da je to bila iznenađujuća odluka, sigurno i dosta nepopularna s obzirom na njegove rezultate, ali vjerujem da je bila ispravna što se kluba tiče, s jedne strane pokazuje i snagu i ambiciju kluba, pokazuje da nismo zadovoljni i da želimo više čak i od toga što smo u tom trenutku imali na tablici. Vjerujte da je meni bilo puno teže kad sam Boletu to rekao nego njemu, on je to stvarno prihvatio na pravi način, rekao je da je to nogomet, da je on to očekivao. Naravno, veliko mu hvala za sve što je učinio za Vukovar!

Ivan Božić je sjeo na vruću klupu u dosta nezgodnom trenutku, riječ je o silno talentiranom treneru, ali prilično mladom, i to sigurno ide u rubriku hrabrih poteza?

Ivana je na klupu Vukovara doveo isključivo njegov rad, meni se strašno svidjelo kako je igrao protiv Vukovara, dok je bio u Dubravi, ali i ranije u Hrvatskom dragovoljcu, oni su nam sjajno parirali, vidio sam da je taktički stvarno odlično spremio momčad, čak i tada kada zbog svega što se događalo u Dragovoljcu praktično nije imao pripreme oni su trkački bili jako jako dobri. Mlad je i ambiciozan trener, željeli smo baš takvog, nekoga tko će donijeti novu energiju, tko će razdrmati momčad i sad kad vidim kako rade siguran sam da smo pogodili s izborom. Ovo mu je izvrsna prilika da se dokaže, riječ je o pravom sportašu, natjecatelju, takvim ljudima treba dati priliku!

Za Zrinskim zaostajete sedam bodova, je li to dostižno? Tu je naravno i Šibenik, čeka nas uzbudljiv proljetni dio sezone.

Ja sam uvijek optimist, uvijek želim pobijediti, uvijek vjerujem u dobar ishod pa tako i sada. Zaostatak nije mali ali može se to sustići, naš cilj je prvo mjesto, naravno da isti cilj imaju i Zrinski i Šibenik, ali ja vjerujem u ovu momčadi i trenera. Dva puta smo za redom bili prvi, prošle sezone drugi, vrijeme je da se vratimo na vrh.

Imamo tri prazne pozicije, onu za prvo, drugo i treće mjesto na kraju sezone, kako vidite konačni rasplet sigurno vrlo uzbudljivog proljetnog dijela SuperSport Prve NL?

Čvrsto vjerujem da ćemo mi biti prvi, a naši rivali nek se “dogovore” oko preostala dva mjesta. No, tko god ušao u Prvu ligu čeka ga težak posao, vidimo na primjeru Rudeša da je potrebno ozbiljno se pojačati za igranje prvog ranga, veliki je to iskorak, no mi ćemo biti spremni za to.

Protekle četiri godine za HNK Vukovar su bile fantastične, vrijedne samo hvalospjeva, no to je iza nas, vrijeme je za pogled prema naprijed, što želite od kluba u sljedećih pet godina?

Imam dvije želje za pet godina, jedna je da Vukovar bude u sredini tablice 1. HNL a druga je da u tom periodu u našem gradu ugostimo Vatrene u jednoj službenoj utakmici, ne očekujemo Engleze ili Španjolce, ali nekakva manja reprezentacija uz naše bi bila prekrasan poklon ovom Gradu.

Grad Vukovar u svima budi posebne emocije, HNK Vukovar 1991 isto tako, gdje god dođete dobro ste prihvaćeni, ulaskom u elitni razred uz nedodirljive Dinamo i Hajduk bili bi možda i treći “brand” lige ili barem na tragu Osijeka i Rijeke. Kako ste zadovoljni radom klupskog marketinga?

Moram reći da sam jako zadovoljan, uskoro ćemo pokrenuti Webshop koji će donijeti dodatni iskorak, no u suradnji s Fotexom mislim da radimo zaista odličan posao. Nedavno smo bili sa svojim štandom na Hrvatskoj noći u Frankfurtu i zaista je bilo sjajno, ljudi su masovno kupovali dresove i ostale artikle. Svjesni smo da ime našeg grada budi emocije kod ljudi, da puno toga ide baš zbog toga što Grad znači u našoj domovini i kod naših ljudi, no i mi se kao klub trudimo biti na što višoj razini. Naši igrači u svakom trenutku moraju biti i jesu svjesni koji grad predstavljaju, ponašanje igrača Vukovara uvijek mora biti na najvišoj mogućoj razini i na terenu i van terena i ponosan sam da je ono baš takvo kakvo mora biti.

Imate dosta stranaca u ekipi, kako oni prihvaćaju povijest Vukovara, koliko se trudite upoznati ih s onim što se događalo podno vodotornja početkom devedesetih?

Kad dogovaramo dolaske igrača ja se uvijek trudim ispričati im čitavu priču, da budu svjesni da ne dolaze u neki običan klub i običan grad, kad im kažem da na gostovanjima gotovo redovito domaćini puštaju pjesme posvećene Vukovaru budu začuđeni, ali vrlo brzo shvate da je to doista tako. Kao što sam rekao, mi kao Klub moramo biti svjesni koga predstavljamo i moramo se tako ponašati, kada domaćini to vide zaista nam uzvraćaju s poštovanjem i ljubavlju. Pa nama su prošle godine na proslavi naslova skandirali Rudeš boysi, rivali za titulu, možete si zamisliti kako su se naši dečki osjećali. Stranci ovdje dolaze s velikim poštovanjem, ove godine su svi dečki bili u koloni sjećanja, nitko mrzovoljan ili natjeran, svi od prvog do zadnjeg koraka s poštovanjem za žrtve kojima odaju počast. Isto moram reći da su oduševljeni samim gradom i njegovim današnjim izgledom. Trebate vidjeti kad Clement pjeva od Zlatnih dukata pjesmu Vukovar, to je top! Svi ti dečki zaista znaju i razumiju Vukovar, svi mi domaći ćemo se potruditi da tako bude i ubuduće, s našim novim igračima.

Ovo smo čekali, što se sprema što se tiče igračkih pojačanja za proljetni dio sezone?

Za sada su nas napustili Jara i Capitani, a vratio nam se Mario Tadić te došao 21-godišnji Ibrahima Berete. Što se Tadića tiče ne trebam ništa govoriti, jasno je o kakvom je igraču riječ, a Berete je izdanak Feyeenordove i PSV-ove škole nogometa, riječ je o ofenzivcu koji bi nam mogao dosta toga donijeti. Radimo na još nekoliko ozbiljnih pojačanja, ali naravno da ne mogu ništa reći dok ne bude i službeno potvrđeno. Treba svakako spomenuti i da će od proljeća vratar Ivan Mandić biti naš, on raskida ugovor s Dinamom i više neće biti na posudbi kao do sada. Radimo, uvijek tražimo priliku da se pojačamo, kako na terenu tako i u klupskom rukovodstvu pa bih spomenuo da se tu u rad uključio jedan od najuglednijih njemačkih odvjetnika dr. Daniel Klösel koji je radio na nekim od najvećih transfera u Njemačkoj, sigurno će biti pravo pojačanje za tim koji nije na terenu – zaključio je izvršni direktor Vukovara Markus Buzov.

Vukovar zaista izrasta u ozbiljan klub, jasno da kao i svi ima puno prostora za napredak, ali entuzijazam koji krasi prije svih prvog operativca kluba Markusa Buzova je zarazan, prenosi se na ostatak vodstva kluba, svlačionicu, tribine. Nogomet je u Vukovaru ozbiljna tema, tribine stadiona u Borovu su redovito vrlo lijepo popunjene, ulaskom u 1. HNL to bi samo dobilo novi impuls.

A stadion? Na Sportalu smo svoje suradnike naučili povjerenju, ono što je za javnost ide u javnost, ono što još nije za objavu i ostaje neobjavljeno. Malo ćemo vam “vaditi mast” i napisat ćemo samo da smo vidjeli kompletan projekt, ono što se priprema za gradnju izgleda fantastično i jedva čekamo da Slavonija nakon Opus arene dobije još jedan prekrasan nogometni kompleks! Po izgledu, vukovarski nimalo ne zaostaje za osječkim!