Krešo Poleti: “Vjerujem da u proljeće možemo nastaviti tamo gdje smo stali”

Dosta neobična, ali u konačnici jako uspješna godina je iza požeške Slavonije. Vratimo se malo u “rikverc” i dalje od ove sezone, krajem 2022. godine nakon četiri godine s klupe je otišao Dalibor Bognar, reklo bi se neobična odluka s obzirom da je ekipa bila dovoljno blizu vrhu da se može uključiti u borbu za naslov prvaka, no pokazalo se dobrom odlukom, Krešo Poleti i Krešimir Čuljak odveli su Plave do naslova prvaka. I to je bilo pomalo neobično, slavili su titulu u izravnom obračunu s najvećim rivalom Graničarom, u Županji, kad je Graničaru i bod bio dovoljan za naslov. Pa su neobične bile i kvalifikacije, u Velikoj su Plavi “pomeli” Radnik s velikih 3:0, činilo se da je put u Jedinstvenu 3. HNL osiguran, u Križevcima se na to još i povelo, da bi nakon toga inkasirali pet komada i – ispali. Sjajnu godinu nadogradili su juniori koji su osvojili Kvalitetnu ligu, imali u kvalifikacijama veliku Cibaliju “na konopcima”, ali su nakon penala i oni ispali.

Bilo je to dosta stresno ljeto, ekipa je ostala na okupu, očekivao se novi pohod na naslov prvaka, a umjesto toga Slavonija je zaredala s porazima i nakon šest kola izgledala kao ekipa koja će se boriti za ostanak, zajedno sa ranije spomenutim Graničarom.

– Nakon kvalifikacijske utakmice s Radnikom u Velikoj i onakve prednosti malo tko je vjerovao da Slavonija može to izgubiti, no dogodilo se, svi smo vidjeli da se radi o odličnoj ekipi. Imali smo dužu sezonu od ostalih, kasnije krenuli s pripremama , tu su bili i godišnji odmori pa su dečki malo lošije i odradili pripreme. To se odmah i vidjelo na početku sezone, osjetilo se na našim rezultatima da nismo pravi iako moram reći da smo igrali dosta dobro, ali realizacija nije pratila ono što smo odigrali. Kako je sezona odmicala igrali smo sve bolje i bolje, ali nakon tog šestog kola sam predsjedniku Čabraji ponudio ostavku, tu je on reagirao rekavši da vjeruje u nas, da imamo punu podršku i da samo nastavimo raditi. I dečki su bili svjesni da moramo puno bolje, da je Slavonija prevelik klub da bi si dozvolio da nakon osvajanja naslova vodi borbu za ostanak. Nakon toga smo uhvatili ritam, mogu samo reći da je za nas prava šteta što je stigla pauza, došli smo serijom odličnih igara i rezultata na samo pet bodova minusa u odnosu na Čepin i Đakovo koji su na vrhu. 

Poraz u Oriovcu nikada nije nekakva tragedija, no domaći posrtaj od Svačića navijestio je probleme, uslijedio je i pad u Đakovu pa su se navijači Slavonije prvi put veselili tek u četvrtom kolu kada je na Rekreaciji pao Čepin. U petom kolu prva utakmica u kojoj je netko slavio s više od jednim golom razlike, Sloga u Gradišci je bila bolja od Plavih rezultatom 2:0, a isti je bio i na kraju utakmice u Valpovu. I tada kreće veliki preporod prvaka, Cerna, Kutjevo, Andrijevci i Graničar pali su u seriji kojom su Požežani krenuli prema gore, uslijedio je domaći remi protiv Vuteksa, pa gostujući u Kneževim Vinogradima, te za kraj jeseni još tri pobjede, od toga posebno vrijedna gostujuća u Našicama, ali i ona u derbiju protiv Bedema u sjajnoj utakmici sa sedam golova. Kad se podvuče crta, koja je ocjena jesenskog dijela sezone?

– Jesen na kraju moram ocijeniti zadovoljavajućom jer kako smo loše krenuli na kraju je ispalo vrlo dobro. Zadovoljan mogu biti svime, samo me jedna stvar smeta a to su brojni kartoni zbog priče, to nam nije trebalo. U završnici je sve sjelo na svoje mjesto, vjerujem da u proljeće možemo nastaviti tamo gdje smo stali. 

Slavonijine strijelce predvodi kapetan Ivan Antunović, ove jeseni u strijelce se upisao osam puta, no njegov doprinos igri je nemjerljivo veći od toga, svi protivnici uvijek maksimalnu pažnju posvećuju njemu, a onda to dobro koriste ostali, Matej Martinović zabio je četiri, a mladi tandem Novak – Janković po tri.

Može li Slavonija u proljeće nastaviti s pobjedama kojima bi se do kraja vratila u borbu za naslov prvaka, nekoliko trenera s kojima smo razgovarali baš vas vidi kao glavne favorite za titulu unatoč tom bodovnom minusu u odnosu na Čepin i Đakovo?

– Ove zimske pripreme moramo odraditi na pravi način, ne sumnjam da će dečki dati svoj maksimum, ako budemo imali sreće da nas ozljede obiđu veliki sam optimist. Ono što želimo u svakom slučaju je završiti među prve tri ekipe lige, puno je još utakmica i bodova u igri, neće nam biti lako, ali neće biti ni Čepinu ni Đakovu kao ni drugim ekipama koje su tu u vrhu, ako nam se ukaže prilika i za nešto više od tog trećeg mjesta, objeručke ćemo ju prihvatiti. 

Kao što je dobro poznato Slavonija sve utakmice zapravo igra u gostima, činjenica je da su na Rekreaciji jako blizu svog doma, ali i dalje imaju izbjeglički status i sve dok se ne vrate na svoju stranu Orljave za sve rezultate ipak treba imati i određenu dozu razumijevanja.

Znamo da treneri ne vole izdvajati pojedince, ali molimo za trojicu koji su iznijeli najveći teret u polusezoni, oni koji su potegnuli kad je „gorilo” i kad se ipak skupilo nešto bodova?

– Ne volim nikoga isticati, svi su zaslužni, netko malo više, netko malo manje, ali jedni bez drugih ne mogu ništa napraviti. Ovi stariji  ne mogu bez mladih, isto vrijedi i obrnuto. Ako baš moram istaknuo bih Petkovića, Marčetića i Ivana Pehardu kao najiskusnije, ali ponavljam, svi dečki su iznijeli svoj dio tereta, svi su pokazali da su pravi, karakterni momci i kad je išlo loše i kad je krenulo dobro. 

Slavonija je posljednjih nekoliko godina, nakon ukidanja one „famozne” Škole nogometa grada Požege vjerojatno i najproduktivnija škola u Slavoniji i Baranji, mladi igrači niču poput gljiva, Žarko Dominik Jakovljević, Tvrtko Janković, Karlo Kovre, Ante Novak, Ivan Lončarević, u „kuhinji” Kreše Brkića i Ante Bulata već se „krčkaju” i novi, sigurno ih treba i istrpit, no dajete im stvarno veliku minutažu i pravo povjerenje. Stavit ćemo Vas na muke, kome od njih predviđate najozbiljniju karijeru?

– Škola nogometa Slavonije u posljednje vrijeme je izbacila i izbacuje toliko kvalitetnih mladih igrača da mi nemamo ni jednog igrača sa strane. To je veliko bogatstvo ovog kluba, nitko ne voli klub kao igrač koji je počeo trenirati i sve prošao u tom klubu. Krešo Brkić i Ante Bulat, ali i svi ostali treneri koji rade s tom djecom od prvih koraka rade odličan posao, svaka im čast. Ja kao trener i moj kolega Krešimir Čuljak nemamo nikakvog straha staviti bilo koga od njih, ne možemo pogriješiti, jasno da ih nekad treba istrpit kao i sve mlade igrače, ne kaže se bez veze mladost – ludost. Žarko i Tvrtko imaju sve predispozicije za lijepe karijere, ali za njima ne zaostaju ni drugi, Kovre, Novak, Lončarević… Ono što je “problem” je što su redom odlični učenici pa će sigurno na fakultete, no ja vjerujem da oni mogu gurati i nogomet i školovanje i biti jednako dobri na oba polja.

Kroz jesenski dio sezone igrači Slavonije zaradili su 43 javne opomene, šampioni u toj kategoriji su Mato Marčetić i Martin Šubara sa po šest žutih kartona, a za petama im je Alen Božić sa njih pet, te njegov imenjak Jagodić sa četiri. Požežani su jedan od tri kluba koji u prvom dijelu sezone nisu zaradili niti jedan crveni karton, iz njih pohvalu za to zaslužuju Valpovka i Graničar. Posebnu rečenicu, ponajmanje zbog tih kartona, zaslužuje Martin Šubara, po svim kriterijima on bi trebao biti mažen i pažen kao mlad igrač, no on je već toliko iskustva skupio da na terenu izgleda poput kakvog rutinera, najbolji je dokaz da su godine samo broj, teren je onaj koji pokazuje koliko netko vrijedi, a Martin vrijedi puno više od Treće NL.

Ocjena suđenja u jesenskom dijelu sezone?

– Suđenjem ove jeseni mogu biti zadovoljan, dosta je tih mladih sudaca koji rade na sebi, tjelesno su dobro spremljeni, uvijek blizu događaja i mislim da je u globalu to dosta dobro. 

Maksimalnu minutažu protekle jeseni imao je iskusni vratar Plavih Ivan Petković koji je na golu proveo 1350 minuta, braća Peharda propustila su po jednu utakmicu pa obojica imaju po 1260 minuta, osim njih preko 1000 minuta skupili su Ivan Antunović, Mato Marčetić, Alen Božić, Alen Jagodić, Matej Martinović te Martin Šubara. Čak deset igrača rođenih 2004. i kasnije je dobilo minute ove jeseni, predvode ih Ivan Lončarević (2005.) i Žarko Dominik Jakovljević (2006.) sa 770 odnosno 720 minuta na terenu, kad im se doda sva sila minuta u Kvalitetnoj ligi jasno je koliko su ove jeseni napredovali. Najmlađi s minutažom je Tvrtko Janković koji je odigrao 461 minutu a rođen je u studenom 2006. godine, a ne samo da je nastupao nego je i zabio tri gola! Najstariji igrač Slavonije je Ivan Petković, jedini “proizveden” u bivšoj državi, najmlađi koji je bio u zapisniku, a baš zbog Petkovića nije upisao minute je Gabrijel Poleti rođen 2007. godine.

Treneri uvijek traže još dva pojačanja, mi ćemo biti široke ruke, izaberite tri igrača iz lige koje bi najradije vidjeli u svojoj svlačionici?

– Igrača nikad dosta, i zbog kvalitete i zbog širine konkurencije, naša je prednost što imamo izvor u školi nogometa pa nemamo nekakvu potrebu dovoditi nekoga, ali ako bih mogao rado bih kao tu trojicu izabrao Marina Kuzminskog, Luku Đereka i Gorana Borka. 

Kako će izgledati prvenstvena ljestvica nakon posljednjeg 30. kola?

– Sve je moguće, kako sam ranije rekao puno je bodova i puno utakmica do kraja, ali sam uvjeren da ćemo na kraju biti među tri, zajedno s Čepinom i Bedemom, sad kako ćemo se rasporediti vidjet ćemo, jasno vam je što ja priželjkujem – zaključio je Poleti.