Kadeti i pioniri Cibalije vratili se u 1. HNL

S obzirom na bazen talentiranih igrača i veličinu kluba bilo je potpuno neprirodno da Cibalije nema u elitnom razredu hrvatskog nogometa u kategoriji kadeta i pionira, a sada je ta nelogičnost i napokon ispravljena. Cibalia je prvoligaš!

U subotu je u Velikoj Cibalia pobjedom kadeta koje vodi Frane Vitaić izbacila Mladost iz Ždralova i izborila finale kvalifikacija, a ono je odigrano u Pleternici protiv Zagreba. Ovaj put prolaz dalje osigurali su pioniri trenera Tomislava Čuljka. Da pojasnimo pravila, kadeti i pioniri su u “paketu”, ili idu i jedni i drugi ili ne idu ni jedni, a rezultati se zbrajaju tako da je važnija utakmica pionira. Ako je u zbroju rezultata na svakoj strani po tri boda uz istu gol razliku, prednost imaju oni čiji su pioniri pobijedili. Baš to se dogodilo u Pleternici, kadeti Zagreba slavili su 3:1 pobjedu, a pioniri Cibalije uzvratili slavljem 2:0 što je bilo točno dovoljno da se prvoligaški nogomet vrati na Bosut i u ovim mlađim kategorijama.

Kadeti Cibalije su odlično krenuli u utakmicu, dobrim dijelom prvog poluvremena su bili bolja momčad a to su okrunili golom Mateja Andričevića s bijele točke nakon igranja rukom protivničkog braniča u kaznenom prostoru. Fantastično je u tom prvom dijelu izgledala desna strana vinkovačke momčadi, prolazili su kako su htjeli, povratnim loptama radili paniku u protivničkim redovima, a tako je i došlo do tog penala. No, već u prvom poluvremenu se osjetilo da kako vrijeme prolazi dinamika igre seli na stranu Zagreba, a u drugom se poluvremenu to zorno vidjelo. Jesu li igrači Cibalije “izgorjeli” u glavama ili u plućima analizirat će Frane Vitaić, no to nikako nije izgledalo dobro. Momčad je svih 45 minuta djelovala potpuno prazno, poput boksača u knockdownu, samo se čekao pad i on se morao dogoditi. U 60. minuti Zagreb je poravnao preko Fadilja Islamovikja i nakon toga je tih 1:1 izgledalo kao bingo za Nebeskoplave. Nekako su čuvali taj “bod” do same završnice, a onda u dvije minute dva gola Zagreba, za vodstvo je poentirao Luka Vučković, za velikih 3:1 još jednom Islamovikj. To što su navijači Cibalije u tim trenucima počeli glasno navijati najbolje govori kako je sve skupa izgledalo, moglo je završiti puno gore od ta dva gola minusa.

Pred pionirima je bio težak zadatak, morali su nadoknaditi dva gola minusa, a tako su se postavili od prve minute. I u Velikoj su, iako je pomalo kontradiktorno s obzirom na rezultate, igrački bolje izgledali pioniri, ovaj put su oni to i naplatili. U 19. minuti “mali Bartol” je prvi put malo izmaknuo stalnom nadzoru po dvojice igrača Zagreba, sa 20ak metara je odapeo snažno i precizno za 1:0. Taj je gol dao krila Cibaliji, lopta je išla brzo, precizno, često okomito, a energetski su izgledali kao “englezi”, hitri, brzi, stalno na lopti, u duelu. Ta energija koju je imala čitava ekipa je donijela drugi gol, iz ničega se Ivano Hodak izborio za loptu, išao je do kraja kao i u svakom duelu, lopta mu se malo sretno i odbila pravo pred protivničkog vratara Morovića koji nije imao nikakve šanse, Ivano je poentirao kao kakav prekaljeni seniorski napadač. U nastavku je očekivano Zagreb bio opasniji, ali daleko je to bilo od scenarija koji smo gledali kod kadeta, Cibalia je sjajno stajala na terenu, zapravo pamtimo samo jednu onu pravu opasnost po gol Papca, nakon jedne gužve lopta je prozujala tik pored vratnice, s prave strane za Vinkovčane – vanjske. Cibalia je često znala preseliti igru na polovinu Zagreba, dati obrani vremena da predahne, a puno toga je raščišćeno i prije nego li su defanzivci morali u akciju. Mreža je sačuvana, Cibalia se vratila u HNL!

Iako je ovo zajednički uspjeh kadeta i pionira, Frane Vitaića i Tomislava Čuljka te čitavog kluba, ne možemo ne izdvojiti neke pojedince iz ekipe pionira. Prvo što je već u Velikoj zapelo za oko, Cibalijini igrači igraju po brojevima na leđima, kao u dobra stara vremena, čim vidiš broj na leđima znaš gdje tko treba biti na terenu. Iako smo navikli na svaštarenje s tim brojevima, ovo baš olakšava praćenje utakmice. Što se tiče pojedinaca, Luka Bartolović, sin Mladena, “mali Bartol”, baš je priča za sebe. Snimili su to u Zagrebu, pokušavali ga na sve moguće načine zaustaviti i radili su to dobro, jako dobro, a opet im je zabio, majstorski. Ako ne bude kakvih ozbiljnijih ozljeda, bit će taj mali ozbiljno dobar igrač, HNL će mu sjajno doći da se još kvalitetnije razvija! I u Velikoj i posebno sada u Pleternici oduševili su Luka Ivanković i Matko Jerkić, “šestica” i “osmica”. Prvo ćemo uputiti apel roditeljima, ne mičite ih iz Cibalije, a ako ćete ih i micati, ne mičite ih jednog od drugog! Nevjerojatni talenti, fantastično “ispravljaju” jedan drugog, sjajno surađuju, od njih kreće sve u igri Cibalije i doista je fantastično kako ti dečki razumiju nogomet. Onaj pad koji se negdje mogao očekivati u završnici nije se dogodio baš zbog njih dvojice, sjajno su postavljeni i kad se linije razvuku, Zagreb ima sjajnu desetku u Lukši Franušiću koji neprestano traži prostor između zadnje linije i dvojice veznjaka, nije ga našao niti jednom! Cibalia ima tri dijamanta u pionirima, naravno da se puno toga treba brusiti u sljedećim godinama, ali ako ovaj trojac ne izraste u vrhunske igrače netko je gadno zaribao, ili oni ili treneri!

Kvalifikacije treba zabraniti i ukinuti, prvak mora ići u viši rang. To je konstatacija koju će poduprijeti svatko tko voli nogomet, svatko tko radi ili je radio u nogometu ili sportu općenito. Prvaka se kažnjava nekakvim kvalifikacijama da bi se nagradilo nekoga tko je kroz čitavu sezonu bio loš. Cibalia je osvojila Istok bez poraza, sa samo tri remija i sa 130 postignutih golova. Zagreb je osvojio naslov ispred Dinama i Lokomotive. U oba slučaja pričamo o pionirima. I sada su jedni nakon takve sezone ostali bez ičega. A netko je u HNL-u gubio sve redom i ostaje na račun ovih. Valjda će i u HNS-u prije ili kasnije osvijestiti kakvu nepravdu nanose onima koji su dobri, koji rade i ostvaruju rezultate. Ako treba ispasti pet – nek ispadne pet ma kako se zvali.

I za kraj, sjajna nogometna atmosfera u Pleternici, puna glavna tribina, većim dijelom navijača Zagreba koji su često bodrili svoje momke, bili su mora se reći puno aktivniji od odlično popunjene “male” tribine s navijačima Cibalije. Kako se bližio kraj pionirske utakmice atmosfera je bila sve bolja i bolja, bilo je tu i dobacivanja jednih drugima, ali sve u granicama sportskog. Prekrasan događaj, dobar nogomet na perfektnom pleterničkom tepihu kakav možemo poželjeti i našim prvoligašima.