Ivana Sadaić za Sportalo: Treniranje “na crno”
Jedan uobičajeni radni dan u siječnju 2021. godine učinila je nezaboravnim poruka sportaša s kojim imam sreću surađivati: “Treniramo na crno.”. Da mi je netko prije godinu dana rekao da će ova poruka biti normalnost, ne bih mu vjerovala, mislila bih da sam u nekom apokaliptičnom snu…jer kako nešto, što sa sobom donosi toliko zdravstvenih prednosti kao što je sport, može biti zabranjeno?! Tog dana sam se sa sportašem dobro nasmijala i rekla mu da mi je upravo dao ideju za sljedeću kolumnu. Istovremeno sam se zamislila: što je ta “nova normalnost” u kojoj živimo?
Što nam je desetomjesečna borba s pandemijom donijela ili, bolje rečeno, odnijela? Prije svega, promjenu sustava treninga i natjecanja. Danas, ako nemate kategoriju vrhunskog sportaša ili ne igrate u prvim ligama, bavljenje sportskom aktivnošću vam je ograničeno na amaterski trening na otvorenom. Velikom broju sportaša i sportskih djelatnika ugrožena je materijalna sigurnost. Sportovi u koje se ulaže manje financija na rubu su propasti. Treninzi mlađih dobnih kategorija, ako se i održavaju, su online (pri čemu je prilično zabrinjavajuća činjenica koliko treneri u tim situacijama mogu voditi računa o tome koliko sigurno dijete izvodi pojedinu vježbu). Veliki broj sportaša i sportskih djelatnika odustaje od sporta i okreće se drugim unosnijim i predvidivijim aktivnostima. Vrijeme će pokazati hoće li dugoročne posljedice svega biti povećanje odustajanja od sportskih aktivnosti kod mladih i djece, narušavanje kvalitete sporta i gašenje pojedinih klubova i sportova. Nadam se da neće!
Sportaši i sportski djelatnici i u ovim su teškim vremenima pronašli su motivaciju i načine kako prebroditi izazove. Javili su se novi kreativniji načini treniranja, natjecanja i sportskog djelovanja uz poštivanje epidemioloških mjera. A kako se oni pri tome osjećaju? Ono što su sportski psiholozi (Sekcije za psihologiju sporta i tjelesnog vježbanja Hrvatskog psihološkog društva) iz izravnog online rada s preko 500 trenera i sportskih djelatnika kroz 15 radionica saznali je da su frustrirani, anksiozni, zbunjeni, osjećaju se bespomoćno i bez prave podrške. Kod većine prevladava stav kako sport ni sportaši nikom nisu važni, te ih veliki dio ozbiljno razmišlja o napuštanju struke uslijed straha za osobnu egzistenciju. Mjere koje su na snazi onemogućavaju ih u ostvarivanju važne životne uloge, pri čemu gube veliki dio svog identiteta, onog vezanog uz sport koji većina njih ima od najranije životne dobi. O kontradikotrnosti odluka i mjera koje smo iz njihovih primjera čuli neću ni počinjati pisati, to je tema za neku drugu kolumnu.
Priča o sportašima amaterima i vježbanju je poseban dio priče. U vrijeme u kojem je zdravlje značajno ugroženo, kako tjelesno, tako i mentalno, osobama kojima je vježbanje i tjelesna aktivnost način nošenja sa stresom i važan faktor održavanja fizičkog zdravlja, to je onemogućeno. Prepušteni su ograničenim aktivnostima na otvorenom u nepovoljnim vremenski uvjetima uz upitnu dostupnost stručne podrške. A vjerni navijači sportskih klubova…o važnosti rutine odlaska na utakmicu najdražeg kluba većina nenavijača ni ne razmišlja, a toliko je važna.
Sportski psiholozi su, nakon provedenih radionica, uputili pismo Civilnom stožeru Republike Hrvatske koje zaključuju s: „Iako svjesni u potpunosti situacije u kojoj se u okolnostima pandemije nalazimo, kao psiholozi ne pristajemo da nam ‘novo normalno’ postane normalno, jer to nije normalno već reakcija zajednice na kriznu situaciju. Nama psiholozima prioritet je zdravlje i to psihološko zdravlje ljudi, koje je u ovom trenutku poljuljano. Svjedočeći snazi sporta u prevladavanju raznovrsnih tegoba i svladavanju prepreka različitih vrsta, nadamo se da ćete u najskorije vrijeme omogućiti barem u određenoj mjeri, da sport ponovno zaživi za sve.“
U nadi da će treninzi „na crno“ biti samo dobra priča za neke nove naraštaje i da će se oni koji brinu za zdravlje nacije prisjetiti koliko su, upravo za zdravlje i to i tjelesno i mentalno, važni sportska aktivnost i vježbanje, šaljem vam sportski pozdrav!
Ivana Sadaić
