Irina Kirilova – predvodnica zlatne ere hrvatske ženske odbojke

U kolovozu će Hrvatska u Zadru ugostiti jednu od skupina Europskog prvenstva odbojkašica (18.08.-04.09.), pa je možda dobar trenutak prisjetiti se prije toga zlatnih godina hrvatske ženske odbojke. Onih posljednjih desetak godina prošlog stoljeća kada su hrvatske odbojkašice i na reprezentativnom, i na klupskom planu, ‘žarile i palile’ Globusom.

Mladost i Dubrovnik devedesetih su osvojile Ligu europskih prvakinja, a hrvatska reprezentacija nakon mediteranskog zlata 1993. godine tri uzastopna srebra na europskim prvenstvima od 1995. do 1999. godine, plasiravši se po prvi puta na Olimpijske igre 2000. godine u Sydneyu, gdje su bile na kraju sedme.

Uz tadašnjeg dugogodišnjeg izbornika Ivicu Jelića i njegovu kćer Barbaru, najbolju odbojkašicu koju je Hrvatska ikada imala, u mnogim od ovih uspjeha ‘prste je imala’ i Irina Vladimirovna Kirilova, poznata možda i pod prezimenom Parhomčuk. Ruska odbojkašica koja je kao devetogodišnjakinja počela trenirati odbojku u rodnoj Tuli, da bi njezin talenat vrlo brzo prepoznao vrhunski svjetski trener i matematičar Nikolaj Karpolj te je doveo u Uraločku gdje je postala najbolja tehničarka svijeta.

Irina je kasnije, u vrijeme europskog preslagivanja granica, prigrlila Hrvatsku otprilike sličnom snagom kao i Hrvatska nju. Ljubav je to koja traje od početka devedesetih 20. stoljeća, i koja nikada neće oslabjeti.

Iako zapravo ta široka slavenska duša uopće nije bila oduševljena kada ju je tadašnji izbornik SSSR-a i trener u klubu, u čuvenoj Uraločki, Karpolj, zajedno sa suigračicama Jelenom Čebukinom i Valentinom Ogijenko doveo u zagrebački Dom odbojke. U trenutku kada su se rušili zidovi u socijalističkom dijelu Europe, iza željezne zavjese, i kada su sovjetske igračice dobile ‘kontroliranu’ dozvolu odlaska u inozemstvo.

– Bila sam ljuta, bijesna i očajna, godinama prije sanjala sam o Zapadu  – prisjeća se i danas tih dana Irina, tada već veliko svjetsko odbojkaško ime za kojim su se otimali svi klubovi svijeta.

– Htjela sam u Italiju, do tada sam sa SSSR-om osvojila sve što se osvojiti dalo, a Karpolj me iz jednog socijalizma odveo u drugi.

Ova riječ “socijalizam” možda je i ključna za njezinu prilagodbu na Zagreb. Ne zato što je Zagreb sličio ijednom ruskom gradu, već stoga što se naučila u socijalizmu prilagoditi na svaku situaciju. Uostalom, Ira je bila organizatorica igre svjetskog kalibra, ona je bila mozak ekipe, ona je bila motor koji nikada nije smio stati.

– Brzo sam se priviknula na grad koji me odmah osvojio svojim šarmom, a i ljudi su me lijepo primili, i nisam više bila nezadovoljna, jer Zagreb je bio definitivno zapad za SSSR – govorila je kasnije.

Sa sovjetskom reprezentacijom osvojila je sve što se moglo osvojiti, zlato na Olimpijskim igrama 1988., Svjetski kup 1989., Europsko prvenstvo iste godine te Svjetsko prvenstvo 1990. kada je bila proglašena i najboljom igračicom. Njezina niska trofeja traži ogromnu arhivu, tu je, ako nešto još nije promaklo, 14 reprezentativnih medalje te čak 70 klupskih, i to samo s najvećih natjecanja.

Prva je odbojkašica s hrvatskom putovnicom koja je 2017. godine uvrštena u Odbojkašku kuću slavnih u američkom Holyokeu, gradu u kojem je William G. Morgan 1895. izmislio ovu svjetski popularnu igru.

Od  svih tih trofeja Hrvatskoj su najzanimljivija dva srebra s Europskog prvenstva 1995.u Nizozemskoj i 1997.u Češkoj te zlato s Mediteranskih igara 1993.godine.  Na klupskom planu u Hrvatskoj potpisuje prvi i za sada jedini naslov europskih prvakinja Mladosti 1991.godine te četiri naslova državnih prvakinja i tri kupa.

– Irina je bila zvijer na terenu. Njen angažman svakog bi posramio i, kada neka ne bi u utakmicu ušla sa 100 posto ona bi je prisilila na dodatni angažman svojom neizmjernom energijom. Iako je s reprezentacijom SSSR-a sve osvojila, nikada nije za sebe govorila da je najbolja tehničarka na svijetu, već da je to jedna kineska reprezentativka – rekla je jednom o Irini njena nekadašnja suigračica Marija Anzulović, a Slavica Kuzmanić, još jedna naša vrhunska odbojkašica i Irinina suigračica iz zlatnih dana Mladosti, koja je 1998.i s Dubrovnikom osvojila najsjajniju klupsku europsku krunu, dodati:

– Imala je igračku i ljudsku karizmu, koju nije bilo lako pratiti.

Nakon što je došla u Mladost, s predsjednikom Nevenom Baračem na čelu, u Hrvatskoj je dobila i državljanstvo, pa je zahvaljujući njoj naša ženska reprezentacija na tri europska prvenstva zaredom osvojila srebro, gubeći u finalu jednom od Nizozemske i dva puta od Rusije. Doduše, posljednji EP 1999. Ira više nije bila u sastavu, tada je već igrala u Italiji, od 1994. do 2006. godine. Nikada mirna, htjela se ponovno vratiti na olimpijsku scenu i zaigrati za Rusiju na Olimpijskim igrama u Pekingu, ali stroga pravila FIVB-a to nisu dopustila jer je već jednom promijenila državljanstvo. Ali je zato suprugu, vrhunskom talijanskom treneru Giovanniju Caprariu, bila asistentica na klupi ruske reprezentacije od 2005. do 2008. kada je on kao izbornik osvojio s Rusijom 2006. naslov prvakinja svijeta.

Kao izbornica je u ljeto 2011. godine stigla i na klupu hrvatske reprezentacije, gdje se nažalost zadržala tek nekoliko mjeseci, zbog nekih problema s ugovorom, ali to nije nimalo umanjilo njezin stav prema hrvatskoj odbojci, pa jedva čeka početak Europskog prvenstva i jednu od skupina u Zadru:

– Pratim hrvatsku reprezentaciju koliko stignem i mogu, poznajem izbornika i neke igračice koje igraju u Italiji. Veselim se što će to biti u kolovozu u Zadru, jer ću sigurno doći na neke utakmice, naravno, ako epidemiološke mjere to budu dozvoljavale. To mi je na neki način usput, kada iz Italije idem na odmor u svoju kuću u Brelima, ili se vraćam. Ionako uvijek posjetim svoju prijateljicu i bivšu suigračicu Mariju Anzulović u obližnjem Novigradu. Mislim da je odličan potez što se Hrvatska prihvatila domaćinstva jedne od skupina, to je super za popularizaciju odbojke, pogotovo ženske u kojoj postoji i dokazana kvaliteta. To će se sigurno dobro odraziti i na domaću ligu, jer je nacionalno natjecanje osnova svega i treba ga što bolje pozicionirati. Što se može bolje napraviti uz povećani interes za odbojkom koji će se stvoriti oko EP-a, pogotovo mlađih populacija koje tek dolaze, ali i sponzora – za kraj će iskusno procijeniti situaciju Irina.

Izvor: HOS