Dinamo je ljetos mogao stvoriti momčad koja bi još godinama dominirala HNL-om. Umjesto toga Plavi su bliži petom nego prvom mjestu!
Još jedno bolno prizemljenje pripremili su Dinamovi igrači samima sebi, ali i svojim navijačima. Stefan Ristovski prije točno tjedan dana samouvjereno je rekao kako će Dinamo pobijediti i Borussiju i Hajduk, a u te dvije utakmice kapetan Dinama i njegovi suigrači nisu stvorili niti jednu pravu priliku.
Može se priznati Nenadu Bjelici i njegovom stožeru da Dinamo već tjednima igra bez svog najboljeg igrača Brune Petkovića, a u međuvremenu su mu se pridružili i Petar Sučić, Arijan Ademi te Josip Mišić. Još je tu izostanaka, no ovo su igrači koji Dinamu donose puno toga i bez kojih Dinamo jako pati. No, dio krivice Bjelica mora preuzeti na sebe, uporno je ozlijeđene i poluozlijeđene igrače stavljao u igru umjesto da im se da određeni period da zaliječe ozljede, pa makar to bilo i u ovom ludom ritmu. Razlog ‘raubanja’ nekih igrača vjerojatno leži u činjenici da Bjelica ne vjeruje dovoljno svojoj klupi, od kada je došao Bjelica je imao ‘sukob’ s trojicom stranaca od kojih je jedan, trajno ili privremeno, završio izvan kadra.
Sportski direktor – najodgovorniji?
Ovdje dolazimo do posla kojeg je obavio sportski sektor Dinama na ljeto ove godine. Na čelu sportskog sektora nalazi se Marko Marić koji je službeno ulogu sportskog direktora preuzeo krajem ožujka ove godine. Kažemo službeno jer se Marić u klubu nalazi već neko vrijeme, poznato je da je imao svoje prste u dovođenju Ronaela Pierrea Gabriela početkom ove godine, ali i nekih drugih igrača još tijekom prijelaznih rokova prošle godine.
Znali su u maksimirskom domu da postoji velika vjerojatnost ulaska u redizajniranu Ligu prvaka, a znali su i da bi sudjelovanje u njoj Dinamu donijelo pokrivanje velikog dijela budžeta. No, neki potezi tijekom posljednjeg prijelaznog roka izravan su uzrok sadašnjeg stanja u kojem je Dinamo bliži petoj poziciji negoli prvoj.
Prodaja Frana Brodića tada se opravdavala time da Brodić traži nove izazove u kojima će imati veću ulogu nego u Dinamu. Sam Brodić je u intervjuu nakon odlaska iz Dinama izjavio: “Htio sam ostati u Dinamu. Tek sam se vratio, dobro sam se osjećao u svom klubu i gradu. Uživao sam u ovoj polusezoni. No, uprava je imala svoje planove i jasno su mi rekli kako neću biti prva opcija, čak niti druga. Rekli su da žele dovesti špicu i da se neću naigrati.” Brodić bi u trenutnoj situaciji Dinamu puno značio, a ako se išlo u njegovu prodaju jasno je da se morala dovesti zamjena. Ako su Marko Marić i suradnici odlučili da Dinamo ne treba pošto poto ići po još jednog napadača, jedino opravdanje može biti da su imali spremnog juniora iz škole koji bi bio spreman povremeno rasteretiti Petkovića i Kulenovića. No, kao što vidimo, to nije bio slučaj, a Sandro Kulenović ne može igrati svaku utakmicu i Dinamu u svakoj donositi bodove. Bruno Petković ima velikih problema sa svojom ozljedom te je pitanje hoće li on spreman dočekati i prve utakmice nakon zimske stanke.
Stara Dinamova boljka
Osim pozicije napadača, Dinamo nije doveo igrače na još dvije pozicije gdje trenutno ‘gori’. Pozicija lijevoga beka Dinamova je boljka već godinama, prinudno su na njoj završavali Joško Gvardiol, Bartol Franjić, Robert Ljubičić, Mauro Perković – igrači kojima to u tome trenutku nije bila primarna pozicija. U prethodnom zimskom roku Dinamo je doveo Takuyu Ogiwaru, Japanca koji je na videozapisima izgledao dosta dobro, no mogla se već tada primijetiti nešto slabija defenzivna igra. Pokazuje se to i danas, Ogiwara je često najčešća meta suparničkih igrača, kada on igra na lijevome boku protivnici u pravilu tamo i napadaju. Sergej Jakirović, a sada i Nenad Bjelica su vjerojatno i sami to uvidjeli te su na lijevome beku počeli upotrebljavati Pierrea-Gabriela koji je, istini za volju, u prvim utakmicama izgledao moćno na toj lijevoj strani.
No, s vremenom se vidjelo da RPG gubi dominaciju, prvenstveno jer se mora namještati na desnu nogu što često rezultira sporijim postavljanjem u defanzivi, ali i slabijim napadačkim doprinosima. O produženju ugovora Ogiwari trenutno se ne govori, pitanje je hoće li uopće, dojam je da u Maksimiru neće ići na ostavljanje Ogiware u Zagrebu. Dobro, išli su vjerojatno u Maksimiru s logikom da će Mauro Perković biti prvi izbor na poziciji lijevoga beka, no njegova ozljeda dogodila se sredinom kolovoza, dakle imali su dosta vremena na Maksimiru da pravovremeno reagiraju.
Ključ je u zimskom roku
Treća pozicija, možda i najvažnija je ona popularno zvane ‘šestice’. Josip Mišić igrač je koji je u posljednje dvije sezone odigrao uvjerljivo najviše utakmica, a taj ritam kad tad se morao prekinuti. Godine čine svoje, Mišić će biti sve podložniji ozljedama, a Dinamo nema njegovu pravu zamjenu. Sučić je igrač ofanzivnijih karakteristika koji najbolje igra upravo u paru s Mišićem, a kao Mišićeva zamjena u posljednjim utakmicama najčešće je igrao Arijan Ademi. No, nije to dobro izgledalo, Dinamu treba kvalitetna zamjena za Mišića koja će ga moći rasteretiti u nekim utakmicama.
Spominjali su se tijekom ljeta brojni igrači u kontekstu Dinama, no jedan po jedan su otpadali. Zimski prijelazni rokovi nisu poznati po mogućnosti dovođenja cijele nove plejade igrača, no Dinamo nema puno izbora, u zimskom roku koji je pred nama Marko Marić i ostatak sportskog sektora morat će zasukati rukave i dovesti ono što Dinamu treba pa makar to značilo i odrješenje kese, nešto na što se u Maksimiru vrlo nerado odlučuju.
