Đalović: Ovo je naslov igrača, heroja koje su svi otpisivali

U sezoni punoj lomova, pritisaka i otpisivanja – Rijeka je postala prvak. Ne šaptom, ne slučajno, nego najglasnije moguće – s jasnom pobjedom i još jasnijom porukom. Trener Radomir Đalović, od privremenog rješenja do simbolične figure otpora i karaktera, predvodio je momčad kroz sumnje i nervozu. “Ovo je naslov mojih igrača”, rekao je iskreno, bez fraza, priznavši da nije spavao tjednima i da se bojao – ali nikad odustao. Toni Fruk, čovjek odluke, pokazao je zašto je ključan – golom iz čiste intuicije, bez kalkulacije. Niko Janković otvorio je utakmicu baš kako treba – koncentrirano, mirno, bez pompe. Struka poput Joška Jeličića vidi što su drugi možda previdjeli: Rijeka nema ega, ali ima unutarnju hijerarhiju, mirnoću i vođe koji ne traže reflektore. S druge strane, Slaven Belupo odigrao je dostojanstveno i pokazao poštovanje koje se ne može trenirati. Sve zajedno, Rijeka nije samo uzela titulu – ona ju je zaslužila. I nitko razuman to neće osporiti.

Radomir Đalović: “Ovo je naslov mojih igrača, heroja koje su svi otpisivali”

“Neviđen uspjeh! Vidjeli ste, sve znate i sami, znate kroz što smo sve prolazili. Ovo je naslov mojih igrača, ja im još jednom čestitam od srca, pokazali su da su najbolji iako su nas svi otpisivali cijelu sezonu. Pričalo se o Dinamu i Hajduku, a mi smo naporno radili i čekali svoju šansu. Ovo je za navijače, za grad, za sve! Što da kažem? Uživat ćemo, a onda dati sve od sebe da osvojimo Kup. Malotko je vjerovao poslije one Ljubljane. Mislio sam si – kako da preživim svaku iduću utakmicu? Nije bilo jednostavno, radio sam, dao sam sve od sebe svaki dan, no moji momci su fenomenalni ljudi, nenormalni karakteri. Vjerovali su u to što radimo, prekrasna je ovo priča, napravili smo čudo.”

“Nisam spavao ni jednu noć. Iskreno, plašio sam se neuspjeha, da ne razočaram ove ljude. Vidjeli ste da je Belupo igrao na život i smrt i tako treba biti. Teška utakmica, pritisak, navijači… Ali još jednom, respekt mojim momcima i svaka im čast!” Nosila nas je divna publika. Onda smo malo patili pred kraj prve dionice, pa ispravili sve u drugoj, iskoristili jednu situaciju i praktički završili utakmicu. Dobro zatvaram utakmice? Ma ne radim to ja, nego ovi moji momci s ovakvim mentalitetom! Kako ginu jedan za drugoga… Tada je sve lakše. Mogu se sada svega ostaviti i reći – dosta je! Ha-ha! Šalim se, zahvaljujem i Miškoviću i svim navijačima. Snažna je ovo scena za hrvatski nogomet. Pa Dinamo i Hajduk imaju toliko dobrih igrača, a imamo i mi!”

Đalović je od trenera “koji je tu privremeno” došao do statusa simbola Rijekine upornosti i zajedništva. Bez kalkulacija, bez opravdanja. Pokazao je da zna kada stati čvrsto iza svojih odluka i kada pustiti momčad da diše. Rijeka nije samo uzela titulu – zaslužila ju je u svakom smislu. Đalović

Toni Fruk: “Bila bi katastrofa da smo ovo propustili”

“Čestitke cijeloj ekipi, treneru i stožeru, te navijačima koji nam pomažu od početka. Zasluženo slavimo! Utakmica je bila teška, kreneš s ciljem da završiš sve već u prvom poluvremenu, no nas je nagradilo u drugom. Slavenu nismo dali puno prilika i zasluženo uzimamo titulu. Kako sam spavao? Razmišljaš o svačemu, ali najviše vjerujem u ekipu. Prilikom svog pogotka išao sam na “čitanje”, presjekao loptu i hvala Bogu, ušlo je. Ne znam što bi bilo da je utakmica završila drukčije, bila bi katastrofa ovo propustiti, a sada idemo na zasluženo slavlje. Treba se štedjeti, ali i proslaviti! Ovo je povijesni trenutak. I dalje smo gladni, želimo slaviti i u četvrtak. Ne znam u kakvom ćemo se stanju pojaviti, ali ako izađemo s današnjim stavom, neće biti problema.”

Fruk je ono što svaki prvak treba – igrač koji preuzima odgovornost kad je najteže. Njegov gol je bio instinktivan, odlučan, čist. I to je Fruk. Nije zabio da se upiše u statistiku – zabio je da zaključa sezonu. I poslao poruku: još nismo gotovi.

Niko Janković: “Znali smo još u svlačionici da ćemo pobijediti”

“Hvala vam prije svega, najljepši osjećaj na svijetu, od prve do zadnje minute odigrali smo koncentrirano i pobjednički. Pobijedili smo skroz zasluženo i zasluženo osvojili prvenstvo. Što mi je prolazilo kroz glavu prije dvoboja? Ovi ljudi koji su nas podržavali cijelu sezonu, mi smo već u kabinama znali da ćemo dobit’ utakmicu. Fruk mi je dodao ‘u for’, krenuo sam okomito i pogodio suprotni kut baš kako treba. Malo me ponijelo pa sam proslavio s navijačima. Slavit ćemo i na korzu, organizirana je bina, ali nećemo previše ostajati jer moramo osvojiti i Kup.“

Janković je tih, ali kad treba – zabija. Njegov pogodak otvorio je utakmicu, a njegov mentalitet pokazuje zašto Rijeka izgleda kao kolektiv, a ne zbir pojedinaca. Pouzdan, konkretan, bez pompe – pravi šampion. Đalović

Bez ega, s karakterom: Fruk nosio Rijeku, Belupo pokazao poštovanje

Joško Jeličić istaknuo je ključne elemente Rijekinog šampionskog identiteta: “Ova momčad funkcionira bez ega. Fruk je bio okidač – igrač koji podnosi težinu kad svi posustanu. Takvi nose ekipe, takvi rade razliku.” Istaknuo je i hijerarhijsku jasnoću unutar kluba te zaključio da Fruka čeka ozbiljna budućnost, jer “ne samo da ima klasu, nego igra za ekipu.“

S druge strane, Mario Kovačević, trener Slaven Belupa, pružio je primjer sportske korektnosti. Bez alibija, čestitao je Rijeci na tituli i priznao njihovu nadmoć, istovremeno pohvalivši svoje igrače za borbu kroz cijelu sezonu i spremnost za finale Kupa koje ih još čeka. Ovo su bile dvije strane istog poštovanja – prema nogometu. Jeličić vidi dublje od igre, ukazuje na mentalnu zrelost Fruka i momčadski duh Rijeke. Kovačević pokazuje klasu u porazu. A zajedno potvrđuju – ova Rijeka nije slučajna. Ovo je ekipa koja zna tko je, i suparnici to ne osporavaju.