Brođanka u Serie A: Tomislava Matijević kraljica strijelaca
Ženski nogomet u velikoj je ekspanziji u čitavom svijetu pa i u Hrvatskoj, no kod nas je ženski futsal još uvijek u povojima, dok se u drugim zemljama vrlo brzo razvija. Ali imamo mi i na tom terenu sjajnih predstavnica poput Brođanke Tomislave Matijević koja briljira u iznimno jakoj talijanskoj Serie A u dresu Lazia.
Od malih nogu Tomislava je pokazivala izniman talent u svim sportovima, a s godinama odluka je pala na futsal, ali i da se uhvatila nekog drugog sporta sigurno bi ostvarila uspjeh jer je svoj talent kovala tamo gdje se najbolje grade čvrsti temelji, u kvartu, na ulici ispred zgrada Mirkića, uglavnom s dečkima iz kvarta. Danas je kapetanica Hrvatske reprezentacije, prvotimka Lazia i najbolji strijelac tamošnje lige u kojoj uz Talijanke igra i velik broj sjajnih Brazilki. O aktualnom trenutku Lazia Tomislava kaže:
- Regularni dio sezone sa 12 klubova i 22 odigrane utakmice smo završili na šestom mjestu kvalificiravši se za playoff u kojem igramo protiv ekipe koja je završila treća. Prvu utakmicu smo jučer nažalost izgubile, 10.5. uzvratna, a ako bude izjednačeno, igra se treća utakmica 12.5. koja će odlučiti tko će biti polufinalist u borbi za prvaka Italije.
Sada već imaš bogato iskustvo na Apeninima? Dolazak u Lazio je iskorak u tvojoj karijeri?
- Ovo mi je 6. sezona u Italiji. Prve tri za Bisceglie, Serie A, onda Molfetta Serie A2 gdje smo izborili ulazak u Serie A što je bio cilj kluba, zatim Futsal Irpinia Serie A ponovo i sad Lazio. Gledajući klupske ciljeve s početka sezone, kvalifikacije za Final Eight kupa Italije i kvalifikacije za playoff smo odradili tako da je Lazio iskorak definitivno uzimajući u obzir cijelo moje “putovanje” u Italiji. Tu sam i osobno doživjela boom kako bi se reklo. Trenerova igra je s velikim naglaskom na pivotu kojeg ja igram i sve je kreirano za tu poziciju. Također, bez mojih suigračica, ništa od ovoga ne bi bilo moguće. Uspjela sam zabiti 37 pogodaka u 22 utakmice što mi do sad nikad nije pošlo za rukom. Posebno moram pohvaliti moju suigračicu, Brazilku, Tainu Santos, čiji je potpis na 30 od 37 golova što je prefascinantno. Igračica vrhunske kvalitete, kako na sportskoj, tako i na ljudskoj razini.
To je doista impresivno ostvarenje, zaslužila si sve čestitke za dosadašnji dio sezone, sigurno si svim tim golovima zaslužila pažnju i iz još snažnijih sredina?
- Hvala lijepa na čestitkama. Sad trenutno razmišljam jedino o playoffu, na tome je fokus. Iako već lagano stižu pozivi drugih klubova, u ovom trenutku ne želim na to gubiti koncentraciju, tako da ću o idućoj sezoni razmišljati kad ova završi te donijeti odluku.
- Tako je. Prvi nogometni koraci bili su u naselju gdje je odrastao i Mario Mandžukić, Mikrorajon, poznatiji kao Mikrić. Trenirala sam atletiku, odbojku, tenis, stolni tenis, dok bih svo to vrijeme nakon škole i između treninga igrala nogomet s prijateljima iz naselja. Preko prijatelja Krune sam saznala da postoji ženski nogometni klub Viktorija jer mu je otac u tom trenutku bio trener. Upravo na nagovor njega i ostalih prijatelja, odlučila sam upisati se u klub. No, postojao je problem. Mom ocu ideja o treniranju nogometa se nije svidjela, pa smo napravili malu okladu, ako prođem zadnji razred s 5.0, mora me pustiti na nogomet. Ja sam sve petice osigurala i prije kraja, tako da me morao pustiti haha. Kad sam krenula u gimnaziju, nažalost nisam imala više vremena sve te sportove uklopiti u raspored, tako da je odluka pala na nogomet i samo sam se tome posvetila. Upisavši Ekonomski fakultet u Zagrebu, imala sam preko puta fakulteta stadion Maksimir pa je idući korak bio prelazak u Dinamo Maksimir. Tamo sam se zadržala par sezona i onda kasnije prešla u ŽNK Agram. Oba kluba su se natjecala i danas se natječu u 1.HNL za žene. Sve do odlaska na fakultet, nisam znala da postoji futsal, kojeg otkrivam tek na fakultetu preko jednog oglasa zalijepljenog na stupu fakulteta kao poziv curama koje bi htjele igrati futsal za fakultet i natjecati se protiv drugih fakulteta u Zagrebu. Odlučila sam otići vidjeti o čemu se radi, i tako je sve krenulo. Prvo sam igrala za fakultet, pa zagrebačku sveučilišnu reprezentaciju gdje smo 8 puta zaredom bile prvakinje Hrvatske, a također i za klub Alumnus gdje smo sezone 2017/2018 osvojile i titulu prvaka Hrvatske, netom prije nego ću u Italiju. Taj period je bio dosta naporan, jer sam od 3. godine fakulteta trenirala oboje, veliki nogomet za ŽNK Agram, futsal za ŽMNK Alumnus te fakultet, išla na fakultet te radila studentski posao kako bih uzdržavala samu sebe i tako roditeljima pomogla financijski. Kada sam na fakultetu dala sve ispite i ostao mi samo diplomski, odlučila sam otići u bilo kojem smjeru (veliki nogomet ili futsal), ovisno koji mi prvi poziv dođe. Poziv na probu prvi je stigao iz futsala, točnije ASD Bisceglie, grad na jugu Italije na Jadranskom moru blizu Baria. Radilo se o pozivu koji je stigao nakon Europskog prvenstva održanog u Karlovcu 2018.godine. Na probu sam otišla u studenom 2018., te mjesec dana kasnije postala njihova igračica.
- Upravo netom prije tog Europskog prvenstva u Karlovcu se osnovala ženska futsal reprezentacija Hrvatske, dakle 2018. godine. Postići prvi pogodak u povijesti za Hrvatsku pred domaćom publikom bilo je neopisivo. Kombinacija milion emocija, a ti moraš ostati smiren jer utakmica još nije ni blizu kraja haha. Prvo okupljanje nakon godinu dana bit će Futsal week u Poreču u lipnju. Posljednje okupljanje nam je bio upravo taj Futsal week isto u lipnju, prošle godine. Trebale smo imati okupljanje u travnju, ali na kraju ga nije bilo. Nažalost, nemamo okupljanja koliko bi željele. Iz prve ruke mogu reći za Italiju, da se od rujna 2023 do ovog trenutka već okupila 4 puta, 5. okupljanje im je sad u 5 mjesecu, 6. okupljanje za lipanj je zakazano. Mi u tom periodu niti jedno okupljanje. Naravno da je uz takve uvjete teško se suprotstavljati drugim reprezentacijama, pogotovo onima poput Italije. Ako uzmete u obzir da smo prošle godine na Futsal Week-u upravo protiv njih odigrali izjednačeno, ostaje vam gorak okus u ustima kad shvatite što ste mogli postići samo uz malo više treninga i okupljanja. Mi smo jako mala zemlja, ali puna talentiranih sportaša i sportašica kojima treba samo malo više podrške da bi zasjali u punom sjaju i donijeli radost svojoj zemlji. Ako mislite na djevojke koje se bave samo time i van Hrvatske, tu smo Sandra Brkan i ja. Obje u Italiji, ona u klubu Futsal Ragusa, natječe se u Serie B, rang odmah ispod Serie A, i ja. Ostale djevojke su u Hrvatskoj. Natječu se u ligi koja počne u prosincu, završi krajem veljače. Nažalost, i to je veliki uteg reprezentaciji, jer ne može imati svoje igračice u kontinuitetu barem na malo duži period. Kvalifikacije za Europsko će krenuti u listopadu, a djevojke u Hrvatskoj neće ni početi trenirati jer liga tek kreće u prosincu, a zadnji trening im je bio u veljači/ožujku, dakle sigurno 6 mjeseci bez treninga i klupskih utakmica.
Dobio sam informaciju da nisi samo u nogometu odlična, da je i s teniskim reketom slična stvar, da si kao mlada za čas krenula s pobjedama protiv vršnjaka koji su dugo trenirali, bilo je tu i atletike, krosa…?
- Da, kao što sam već spomenula, prvo sam krenula s atletikom gdje sam osvojila sigurno preko 30 medalja, zatim u školi krenula s odbojkom i stolnim tenisom, a tenis u TK Brod. Tenis mi je bio omiljen, obožavala sam ga. Čak sam i uspjela osvojiti medalje i pehare, iako je financijski bilo preizdašno da bih išla na turnire van mog Broda, tako da je odluka pri odabiru koji sport nastaviti, pala na nogomet.
S obzirom da je svijet postavljen tako da je muški sport financijski puno izdašniji, kakva su primanja u ženskoj futsal Serie A?
- S muškim primanjima ne možemo se uopće niti staviti u istu rečenicu. Ne može se u par sezona zaraditi pa da ne moraš više brinuti o financijama. U Serie A najbolje su plaćene Brazilke, one koje su top klasa imaju između 25 000 i 50 000€ po sezoni, koja traje 10 mjeseci, dok se za većinu kreće otprilike između 8000 i 20 000€ po sezoni.
Iz malog Broda preko Zagreba od mjesta u koje vode svi putevi, kakav je život u Rimu?
- Rim je ogroman i predivan. Ostala sam zapanjena njegovom ljepotom, kulturnom baštinom, znamenitostima. Grad koji je praktički muzej. Gdje god se okrenete, imate što i za vidjeti. Negativna strana je promet, ujutro kada se ide na posao, par kilometara prelazite po sat vremena, ako ste autom, zato mnogi koriste motore i skutere te metro u koji se ponekad ne može ni ući koliko bude ljudi pa se mora čekati idući haha. Zato ja na posao ujutro idem električnim biciklom haha, inače radim u jednoj kvartovskoj trgovini mješovite robe svako jutro od 8 do 13h kada moram na trening. Svejedno, onima koji imaju mogućnosti, definitivno preporučujem za posjetiti.
I za kraj, uz svo odricanje koje nogomet, odnosno futsal ili bilo koji drugi sport nose, postala si magistra ekonomije, za to je potrebna strašna volja ali i strašno puno vremena.
- Da, sve te obveze te nauče nekom redu i disciplini. Moraš si sve dobro isprogramirati da bi stigao na sve i uspješno odradio. Praktički dan ti počinje jučer, jer dan prije pripremaš torbu za jedan trening, drugi trening, nekakav obrok ukoliko si cijeli dan na nogama, i uz to studiraš i radiš. Nije bilo lako, ali uz volju, trud i upornost, sve se može – poručila je za kraj ova sjajna osoba i sportašica.
Koliko god uvijek bili ponosni na naše mlade ljude koji u svijetu pokazuju i dokazuju svoj talent, svoju sposobnost, uvijek ove inspirativne priče potaknu i na razmišljanje zašto svoju izvrsnost moraju iskazivati u nekim drugim, tuđim dvoranama, stadionima, bolnicama, tvrtkama… S obzirom na svu upornost koju je do sada pokazala, s obzirom na izniman nogometni talent sigurno ćemo pisati o brojnim sportskim podvizima Tomislave koja je kao izmišljena da roditelji svojim djevojčicama pričaju o njoj, živi dokaz da se uz predanost sve može, pa i od grada koji nema ženski futsal klub doći do titule prvog topnika jedne od pet najboljih liga na svijetu, od malog Broda do megapolisa od gotovo tri milijuna stanovnika. A tek je počela!
