Budimo realni: Božanstvo postalo uteg?

U seriji novost koje smo ili pripremamo za ovu 2024. godinu je i kolumna čiji je prvi autor Josip Budimir, a prvo izdanje je posvećeno njegovu omiljenom klubu i najboljem klupskom igraču:

Marko Livaja svojim povratkom u Hajduk totalno je zaludio hajdučki puk i vojsku navijača diljem Lijepe Naše. Gotovo dvije godine vukao je splitske bile svojim pogocima, asistencijama te marketinški i brendiranjem, na temelju svoga imena, punio splitsku blagajnu! Bio je briljantan i to je neosporna činjenica pa i onima koji nisu ljubitelji Splićana.

Ipak, ove sezone učinak ponajboljeg igrača lige je prilično skroman ako izuzmemo dio marketinga koji radi svoje, čak i ako uzmemo broj pogodaka koji je korektan no Livajina igra na terenu, a posebice kretnje te način igre su debelo ispod razine na koju je navikao pristaše Hajduka. Večerašnji jedanaesterac odnosno način izvedbe istog u trenutku kada imaš igrača manje i suigrači se maksimalno troše da sustignu rezultat, ikona indolentno izvede “panenku“ koju gostujući vratar s lakoćom brani i zavija “bile“ u crno. Istini za reći ovakav potez iziskuje hrabrosti i to je definitivno lik i djelo Marka Livaje. U pozitivnom smislu riječi mangup kojeg ili obožavaš ili ne. Trećeg nema!! No u ovakvoj situaciji kad si nakon 20 godina u realnoj prilici za uzeti naslov. Isto tako imaš najpovoljniji raspored od svih konkurenata tad se ovaj jedanaesterac mora zabiti ili barem načinom izvedbe udarca pokazati da ti je više stalo do kluba i grba koji nosiš nego do svog ega i identiteta koji te
predstavlja.

Evidentno je da je Markova igra pročitana, radijus kretanja minimalan čak ću mu priznati
olakotnu okolnost da suci protivničkim stoperima “puštaju“ malo grublju igru prema Livaji, ali rijetko ili nikad ne nudi “dubinu“, presing s njim u momčadi je praktički nemoguće za ostvariti, a fizički ne odaje sliku spremnog igrača. Recimo Nikola Kalinić mi se više svidio u uvodnih nekoliko utakmica tokom Livajine ozljede. Puno pokretljiviji, okomitiji, u pressu bolji te trenutno načinom igre više odgovara ovom sustavu Hajduka nego Marko. Najlošiji segment igre Hajduka su definitivno bekovi i krila koja su vrlo rijetko, praktički nikad na protivničkoj polovici. Krila nemaju podršku istih te individualno ne predstavljaju permanentnu opasnost niti jednoj momčadi Supersport HNL.

Hajduk igra stihijski, stvara vrlo malo prilika, a o mehanizmima i sustavu igre koji svaka iole ozbiljna momčad koja pretendira na naslov mora imati da ne pričam. Tad su sve oči uprte u Livaju i očekivanju da izvuče nekog “zeca iz šešira“, no magije ove godine nema i hajdukovci su i nakon 20 godina, nažalost, bojim se osuđeni na borbu za 2. mjesto.

Koliko Marko trenira? Koliko mu je Karoglan autoritet? Koliko mu se teško motivirati nakon 2 godine vrhunskih partija? To su pitanja na koja odgovor za samo On i bliski mu ljudi. No Livaja nije Hajduk i Hajduk nije Livaja. Što prije to shvate ljudi koji se bave strukom u Hajduku biti će lakše i Marku, a i njima. Livaja je vrhunski igrač no baziranjem igre samo na njega postao je uteg ponajprije sebi, a napose i klubu. Nadam se da to “struka“ vidi.