Treća NL Istok: Gužva na vrhu, kolona na dnu

1, 2, 3, 4, 5, 6… Tako su se složili bodovni učinci na dnu Treće NL Istok, Čepin “kiksa” s dva boda viška, no ako pobjedi Kutjevo u zaostaloj utakmici dobro bi se uklopio u novi mini niz iznad sebe. Na vrhu totalna gužva, Zagreb ujutro oko 8 sati djeluje poput pustinje u usporedbi s onim što imamo trenutno na vrhu četvrtog ranga regije istok. Tri momčadi na vrhu sa po 16 bodova, a sedmi Našk za njima zaostaje samo tri boda.

Borac je “prokockao” šansu da bude sam na vrhu isto kao i Andrijevci, no daleko od toga da imaju pravo na nezadovoljstvo kad pogledaju bodovni saldo koji imaju. Dapače, trenerski dvojac identičnih frizura ima pravo isključivo na zadovoljstvo. Kad smo krenuli s Borcem, neka se i nastavi s njima. Došli su u Oriovac primarno ne izgubiti, to su i ostvarili. Sigurno su se nadali da će biti u puno boljem izdanju, posebno zbog umora i opijenosti domaćina, no na kraju moraju biti zadovoljni rezultatom, ne i igrom.

Bedem može biti zadovoljan i rezultatom i igrom i pogledom koji puca s vrha ljestvice. Je da je prednost nepostojeća, ali prvi su i tu planiraju biti i na kraju sezone “kad se mrtvi broje”. Definitivno razloga za optimizam imaju, pad u Vinogradima se događa mnogima, posebno tamo sredinom siječnja, pa i klubovima tokom sezone. Ekspresno su se pribrali, iako ne lako ali sigurno slomili su Slaviju i sada ponovno puni optimizma pakuju kofere za Našice, problem je što Raić Sudar na taj put ne “nosi” trenutno najboljeg stopera lige Dragu Lovrića, neće biti ni najboljeg Bedemovca u toj prošloj utakmici Ronalda Tovilovića, no ima Bedem opasno dobru klupu, doduše, morat će ona to potvrditi u Našicama.

Navijači Svačića su bili pomalo na rubu živaca pred kraj utakmice protiv Vuteksa, a Mario Tadić u 85. minuti viče “samo mirno, zabit ćemo”. I jesu, dva komada. Ili je, gospodin gol! Već sad je odmaglio konkurenciji na ljestvici strijelaca. Ako treba nešto “učačkati” eto ga na pravom mjestu, ako treba pobjeći, eto ga, ako treba okrenuti obranu koja gotovo pa isključivo njega čuva, ma nema problema. Sjajna je obrana Svačića, pet utakmica su ostali netaknute mreže, ali bez Tomislava Žuljevića u napadu to bi bilo dovoljno za možda 10ak golova. Vidjet ćemo što mu sprema obrana Borca u velikom derbiju, ali s obzirom na formu, možda ne bi bilo loše spremiti soli. Znate ono, stavi mu soli na rep. No o tom po tom. Svačić sve u svemu igra sezonu iz snova, i kad igra nije sjajna osvajaju se bodovi, a to rade ozbiljne ekipe!

Nakon Bedema i Čepin je našao recept za Andrijevce, sva tri boda su po prvi put ostala Kraj uljare, jedan bod bi bio puno bolji, no izgubiti u Čepinu nije tragedija. Puno je ljutnje na suce, odnosno sutkinju, uz poraz to je koštalo Brnjića čak tri izostanaka u županijskom derbiju sljedeće nedjelje. Barišić i Zmajić će odbolovati žuticu, Svrzlić zbog “psorijaze”, odnosno crvenila, ne kože nego kartona. Nije da su samo loše vijesti stizale Brnjića, dobra je da se vraćaju preboljeli od žutice Balentović i Bundavica, a jednako lijepa vijest stiže iz protivničkog tabora, Sloga stiže bez pola momčadi. Nikole Ellera. Jasno da je jako lijepo biti na vrhu i pobjeđivati, ali koliko god Tomislav zaista bio dobar, ovo je liga gdje se dobre serije jako lako prekidaju, pozitiva nakon poraza ne smije napustiti svlačionicu na “Buhaču”.

Dobar primjer kako se ponašati nakon poraza mogu Andrijevčani pronaći kod svojih sportskih prijatelja koje su tjedan dana ranije kući poslali praznih ruku. Nitko u Đakovu nije očajavao, odradili su ozbiljan tjedan i lakoćom se obračunali s Graničarom. Nekako smo i sami pod “psihozom” zbog Đakova, ona katastrofalna prošla sezona nekako nam ne da da ih smjestimo tamo gdje ove sezone po svemu pripadaju, a to je – borba za naslov. Đakovo igra odličan nogomet, i u Andrijevcima su napravili puno šansi, malo ih je izludio Ličanin, ali igra je definitivno ozbiljno dobra, otvorena, atraktivna. Najefikasnija su momčad lige, nimalo slučajno, u napadu su ozbiljna imena, iza njih isto tako, a onda ih i trener “pusti” da igraju nogomet. Nakon sedmice Kutjevu, petarda Graničaru, nadamo se zbog Đakovčana da to nije serija, iako smo sigurni da pristaju da u sljedećoj domaćoj zabiju “samo” tri.

Valpovka je poražena u Našicama, prekinuta je serija od tri pobjede. Bod ne bi napravio veliku razliku, ali bi bio puno draži Draženu Pavličiću. Zeleni i dalje imaju puno pravo na veliko zadovoljstvo, ali sada vjerojatno i prvi put u sezoni pred sobom imaju određeni imperativ, dolazi im momčad iz donjeg doma, novak u ligi iz Cerne i tu se s pravom računa na osvajanje sva tri boda, možda jedna od utakmica koja definitivno može usmjeriti sezonu, ili bar ovaj prvi dio sezone jer nakon toga imaju raspored u kojem se mogu baciti na glavu i potpuno uključiti u borbu za jesensku titulu, dok bi krivim korakom potonuli u osrednjost, bili bi na sigurnoj udaljenosti od svih borbi, i za vrh i za ostanak. A to je, budimo realni, dosadno.

Da nije problem izgubiti u Našicama govori bodovni učinak Naška, nakon lošeg starta trenutno je Našk momčad u najboljoj formi u Trećoj NL. Od mogućih 15 u posljednjih 5 kola, osvojili su 13! Odbacili su onaj run’n gun nogomet s početka i čak 12 golova na dvije utakmice, posložili su obranu, a naprijed će Kuzminski i društvo sigurno složiti dovoljno toga da se nešto i spremi u protivničku mrežu. I takav, ozbiljan, dobar Našk sljedeće subote dočekuje jednako takav Bedem. Poslastica u najavi! Bit će zanimljivo vidjeti hoće li i Našk pokušat visokim ubačajima u Bedemov kazneni prostor, Habiz i Kuzminski protiv Leke i Čučkovića, a opet s druge strane kako će ih ovi “neboderi” braniti na zemlji…

Ako u Oriovcu nisu zadovoljni remijem, neki niti igrom Oriolika, ali svi moraju biti zadovoljni kako su Crveni istrčali dvoboj protiv Borca. Zaista je dojmljivo kako su domaći trčali nakon iznimno naporne utakmice, dugog putovanja i duge proslave ulaska u osminu finala Kupa. Posebno u drugom poluvremenu, čak i kad su stigli minus ali ostali s igračem manje nisu odustajali nego su jurišali prema naprijed. To je veliki dokaz da je u Oriovcu složena ozbiljna momčad, ali i da su Stefanović i njegovi suradnici odradili odličan posao. Naravno, ta dva domaća boda nedostaju, ali prvenstvo je maraton, puno je prilika za popravak. Ali i za pokvariti nešto.

Sloga se vratila u svoj ritam, u Andrijevcima se nadaju da će se vratiti u njega u potpunosti. Za sad su “kalibrirali” domaće rezultate, sad je vrijeme za povratak u kolotečinu u gostima. Ali nećemo se kladiti na to, ove sezone su puno šarali, ima Sloga uvijek spremno nekakvo iznenađenje. Jedino što nije iznenađenje je Nikola Eller, on je uvijek pravi, nosi tu ekipu i drži je u mirnim vodama. E sad, u Andrijevcima će morati bez njega, prava šteta, tako smo željeli gledati dvoboj Eller – Bundavica u sredini terena. Ako podvučemo crtu pod dosadašnjih sedam kola, baš kako i ljestvica govori – osrednje. S obzirom na imena u svlačionici i njihove kvalitete moglo je to i bolje od ovih 10 bodova.

Krenuli su pobjedom u Đakovu, a vidimo što Đakovo radi nakon toga, pa su na sljedeću pobjedu čekali do sedmog kola. Ukratko je to učinak Čepina, debelo ispod onoga što je potpisnik ovih redaka očekivao, a vjerojatno i svi u i oko Čepina. Ono što je i dalje jako dobro kod Milardovićeve momčadi je defanziva, sa samo 5 (uz utakmicu manje) primljenih golova, napadači, ili priučeni napadači, morali su priskrbiti više od trenutnih 9 bodova. Dobro, uz eventualnu pobjedu u Kutjevu gdje manje više svi pobjeđuju pa čak i Tomasov Osijek, bilo bi to dosta ugodnije i poticajnije, sasvim dovoljno vrhu da se jesenska titula da uloviti serijom dobrih rezultata. Nakon slavlja nad Andrijevčanima, slijedi gostovanje u Županji, s obzirom na tamošnje stanje prilično je jasno što se očekuje od Čepina ako želi uopće biti u raspravama o borbi za vrh.

Ima i Slavonija svoj pozitivni niz, pomalo nevjerojatno, ali zaista ima. Dvije domaće utakmice su završile slavljem Plavih s Orljave, nakon Čepina pala je Cerna i stvari ipak izgledaju malo pristojnije. Već smo spremali anketu kako će Kutjevo i Slavonija odraditi međusobnu utakmicu a da i jedni i drugi izgube, no Plavi su prekinuli crnu seriju pa sada puno opušteniji, a to je još uvijek jako napeto, dolaze u Kutjevo. Stariji Antunović zabio je dva komada i probudio se, mlađi je zabio onom Mkrtchyanu, teže mu je na treningu, pa možda bude motiviran i protiv ozbiljnih braniča nešto napraviti. Dosadašnji rezultati jednostavno ne odgovaraju kvaliteti koju Slavonija ima, gotovo identična momčad je osvojila naslov, onako dominantno projurila kroz tada moćnu Županju i jednostavno ovo do sada nije bilo realno. Na gostovanjima je Slavonija očajna ove sezone, tu i je razlog trenutne pozicije, četiri puta su gostovali i zabili samo jedan, inkasirali sedam komada i samo ih prošlosezonski rivali iz Županje nadmašuje, i on je zabio jedan, ali je primio 13. Mora Slavonija puno bolje, i dalje unatoč toj drugoj pobjedi sve ovo ne može dobiti prolaznu ocjenu.

Vuteks je dosadašnji dio sezone odradio za čistu peticu. U bodovima. Dolaskom Karakaša na klupu kao da su se stvari pokrenule, unatoč porazu u Slatiniku izgledali su vrlo pristojno, držali dobar blok, ali su ih koštali proboji po bokovima, realno to je i teško braniti a da se ne otvori veliki prostor u sredini. S ovakvim prezentacijama ne trebaju brinuti oko ostanka, ali globalno oko njega trebaju brinuti i krenuti s pobjedama kako bi imali mira. Nije nam teško zamisliti scenarij u kojem razigrano i raspucano Đakovo odnosi bodove iz Rupe, a onda eto opet grdih problema za Vuteks. Primarni razlog definitivno su baš domaće utakmice, puno je bodova otplovilo da se ne bi bilo u opasnoj zoni, a za razliku od početka sezone, barem sada redovito pronalaze put do suparničke mreže.

Ne gube puno, ali ne pobjeđuju uopće. Dojam je koji je u prvoj četvrtini premijerne sezone ostavila Cerna na ostatak društva. Poraz u Požegi sigurno nije tragedija, ali kad imaš rano vodstvo, protivnika s ogromnim imperativom i znaš da je s obzirom na trenutnu formu jedina istinska opasnost jedan igrač, a on ti zabije dva komada, onda sigurno ostaje žal. Bod po bod nije loša taktika ako imaš neki Graničar koji ne skuplja ni toliko, no jedna prava partija Graničara bi sve promijenila i učinila ova četiri boda ne tako dobrima. Dobra stvar za Bartulovića i njegove igrače je činjenica da u ovom mjesecu kod kuće igraju protiv Kutjeva i Graničara, može li čovjek poželjeti bolji raspored. Šest bodova i u Cerni bi se sa širokim osmjehom čekala završnica sezone

Ako ćemo čisto statistički, a znate onu o bikiniju i statistici, čak i Kutjevo redovito zabija. U šest odigranih utakmica zabili su sedam komada. “Mali” problem je što su zabili tri u Đakovu i tri u Našicama. Zabili su i Osijeku, još nekoliko puta lijepo priprijetili, imali su šansi i u Gradišci, ali ne zabijaju dovoljno. Obično nesreća ne dolazi sama, pa kad već ne zabijaju barem puno primaju. Samo ih njihovi susjedi iz Pleternice i višegodišnji “blizanci” iz Županje nadmašuju po tom pitanju. Utakmica manje, na domaćem terenu na kojem do sad ni boda nisu osvojili tračak je nade da mogu krenuti prema gore, ako uz to u sljedećem kolu pobjede Slavoniju, već bi sve izgledalo neusporedivo bolje. A i sama pobjeda nad Slavonijom u Kutjevu donosi epidemiju amnezije, sve se zaboravlja nakon te utakmice, i dobro i loše. Pogotovo dobro, ali to nije kutjevački nego hrvatski sindrom.

Aktivan je on i kod nas u Pleternici, dobro se zaboravlja. Dobri rezultati Slavije su definitivno zaboravljeni. Dva mršava boda, četiri uzastopna poraza i najlošija obrana lige. Promjena trenera očekivano nije donijela pomak, niti je Ivan Pavković puno griješio, niti Nino Parmaković ima čarobni štapić da ispravi sve u nekoliko tjedana. Rekao bi pokojni Otto Barić da treba još dva prava igrača, tako i Slavija, jedan pravi iskusni zadnji vezni i jedan pravi, iskusni i brzi stoper i Slavija bi izgledala puno drugačije. Lako za ustanoviti, još lakše napisati, puno teže riješiti to pitanje. Nitko objektivno nije “razbio” tu momčad, ali za osvajanje bodova nedostaje kvalitete na terenu, nešto niže ovo će potvrditi podatak o starosti momčadi, kako Slavije tako i Đakova. A stiže Oriolik, prepun takvih kakve Slavija treba, pa i nekih koji su nosili pleternički dres.

U Županji se ipak epidemija amnezije ne širi tako brzo, tamo se ipak pamte odlične igre i rezultati iz prošle sezone. Zato možda i više boli Olimpijce kako Graničar danas izgleda. Jedan jedini bod, iz utakmice kada ni oni ni Slavija nisu znali kako pobijediti, samo dva postignuta gola i čak 18 primljenih. Tužno to izgleda. Ponovit ćemo kod Slavije napisano, niti je Dražen Ilić puno griješio, niti Hrvoje Bušić ima čarobni štapić. Samo je dojam da Graničaru nedostaje i više od ta dva Barićeva igrača. Sljedećeg vikenda dolazi Čepin, gladan pobjede kojom bi se vratio u borbu za vrh, iskusan, kvalitetan, a Graničaru gori pod petama. Nadamo se samo da neće ponovno goriti na klupama i oko njih.

U sedmom kolu postignuto je 27 golova odnosno 3,3 po utakmici, a Borac se pobrinuo da pokvari savršen vikend domaćinima, jedini je osvojio gostujući bod proteklog vikenda. Lijepo vrijeme, bez vrućine, kiše, vjetra i kakvih sve nepogoda nećemo doživjeti, na tribine je dovelo rekordan broj gledatelja u ovoj sezoni, njih 2300, bilo bi i više da se gospoda delegati sjete upisati taj podatak u Comet. Bitno da se navede da će takse biti isplaćene putem žiro računa, to je za natjecanje neusporedivo važnije.

Bacili smo oko na to kada tko prima najviše golova pa su nam za oko zapeli Slavonija i Oriolik. Poletijeve trupe na teren kao da izađu s minusom, u uvodnih deset minuta primili su trećinu od ukupno primljenih 9 golova. Oriolik pak pada u završnici, kontradiktorno s našom konstatacijom kako su odlično tjelesno spremni, no ovdje može biti i riječi o koncentraciji ili širini klupe, no kako god bilo, čak 42% primljenih golova Zeba i Herceg su inkasirali nakon 80. minute. Pazite sad ovo, najbolje u utakmice ulazi – Graničar. Čak 50% svojih golova zabili su u uvodnih 10 minuta. Jedan. Kraljevi završnice su Kutjevčani, oni su 43% golova zabili u zadnjih 10 minuta utakmice, njih tri, količinski je uspješniji Svačić, Žuljević i društvo, ali uglavnom Žuljević, u tom su periodu postigli četiri gola, a kao i Kutjevo po tri su zabili Valpovka i Đakovo, ali s manjim postotkom s obzirom da su ukupno zabili dosta više od Čuljkovih beba.

Što se tiče kartona tu su dva Tomislava i Svačić neprikosnoveni, Ceranci su zaradili ukupno 25 kartona, Andrijevčani su i to nadmašili sa 27, a među njima je Svačić sa 26. Svi oni su u prosjeku debelo preko tri po utakmici. Do 20 i više opomena došli su još Borac i Valpovka, a najbolji po tom pitanju su nogometaši Kutjeva sa samo 11 kartona, doduše s utakmicom manje. Što se crvenih kartona tiče, četiri momčadi su još uvijek “nevine”, Graničar, Slavonija, Sloga i Valpovka, dok nitko nema više od dva isključenja, a takvih je šest – Bedem, Čepin (s utakmicom manje), Slavija, Svačić, Cerna te Vuteks.

Status najmlađe momčadi lige i dalje pripada Slaviji, kroz dosadašnjih sedam kola prosjek starosti Pleterničanima je 21,57 godina, no da se možda ipak ne krije tolika tajna loših rezultata u mladosti govori podatak da je iza Slavije najmlađe Đakovo sa 21,86 godina u prosjeku. 12 kilometara uzvodno od Slavije stanuje najstarija ekipa lige, Slavonija je u sedam kola imala prosjek od 24,71, a uz Požežane preko 24 godine u prosjeku imaju Oriolik, Svačić i Valpovka.

Učinak po županijama se ne mijenja puno, i dalje su Osječka i Požeška zakinute za po jednu utakmicu pa nećemo o prosjecima, samo ćemo konstatirati da je pet osječkih klubova osvojilo ukupno 64 boda, s jednim klubom manje brodsko posavski klubovi zajedničkim su snagama priskrbili 52 boda. Miljama iza je vukovarsko srijemska četvorka koja je osvojila 26 bodova, od toga Bedem 16. A još daleko iza trojka iz Zlatne doline ima skromnih 11 bodova. Srećom, dolaze i međusobni ogledi pa će barem nešto bodova sjedati na račun Slavonije, Kutjeva i Slavije.