Statistika koja demantira Kovačevićeve oponente
Unatoč činjenici da je posljednjih tjedana u krizi, igračkoj i poglavito rezultatskoj, Dinamo dobro gura i na sva tri fronta je “živ”. Kritike su kod velikih klubova uobičajene, navijači žele samo pobjede, a kad je Dinamo u pitanju nije dovoljno niti pobijediti aktualnog prvaka ako to nije izvedeno na dojmljiv način u estetskom smislu.
Kritike na račun trenera Marija Kovačevića su krenule s prvim izgubljenim bodom, internet stručnjaci su mu pronašli bezbroj mana. Isto vrijedi i za Zvonimira Bobana, u Dinamu ne postoji “prvih 100 dana” kao u politici, u Maksimiru nema minute mira. Boban je tokom ljeta napravio pravu revoluciju u dinamu, promijenio je kompletnu momčad. Nevistić, Teophile, Mišić, Hoxha, Stojković i Kulenović su igrači koji su ostali iz prošle sezone, a da u novoj imaju nekakvu zapaženiju minutažu. Tu je i Torrente koji je van stroja zbog ozljede. Čak 17 novih igrača je došlo u Maksimir, plus novi trener, dakle potpuno nova momčad u odnosu na prošlu sezonu.
Krenuo je Dinamo odlično u sezonu, sada je upao u određenu krizu što je svakome tko poznaje nogomet potpuno normalno i potpuno očekivano, iako je u nekim utakmicama izgledalo kako je sve sjelo na svoje mjesto i kako Modri igraju dobar, okomit i brz nogomet, nemoguće je da se tako nešto dogodi u 2-3 mjeseca, za to je potrebna barem jedna sezona plus pripreme za drugu. Primjera je bezbroj. I to na najvišoj mogućoj razini. Vratili smo se tim povodom u prošlost i pokušali naći primjer momčadi koja je složena u jednom prijelaznom roku – i u 2000-im pronašli jedan jedini primjer. Pregledali smo lige petice i desetak liga iz “drugog ešalona”.
Pokušaj potpune rekonstrukcije momčadi u jednom prijelaznom roku dovođenjem deset ili više novih igrača i osvajanje velikog trofeja u prvoj sezoni iznimno je rijedak fenomen u ozbiljnom europskom nogometu, a primjeri izvan liga petice samo potvrđuju pravilo da kontinuitet pobjeđuje revoluciju.
Iako su klubovi poput Real Madrida (ljeto 2009. s Ronaldom, Xabi Alonsom, Albiolom, Benzemom i Kakom) i Chelseaja (ljeto 2003. s 13 novih igrača, npr. Veron, Damien Duff, Mutu, Joe Cole…) u svoje rekonstrukcije ulagali stotine milijuna eura, niti jedan nije uspio odmah osvojiti ligu ili Ligu prvaka; Madrid je ostao bez trofeja, a Chelsea je bio drugi. Ovi primjeri pokazuju da je vrijeme potrebno za uigravanje automatizama i izgradnju kemije ključno, čak i kada su u pitanju najveće zvijezde i praktično neograničena financijska sredstva. Vrhunski svjetski treneri uz vrhunska igračka pojačanja nisu uspjela, u Dinamu trener ne može dobiti niti polusezonu rada u miru da pokaže je li barem na dobrom putu…
Pokušaji izvan najjačih liga, poput Fenerbahčea u Turskoj (ljeto 2020. s 15+ igrača), također su završili neuspjehom i trećim mjestom u prvenstvu. Jedan od rijetkih primjera gdje je takav pothvat bio uspješan je Olympiakos u Grčkoj (sezona 2011./2012.), koji je, unatoč velikim promjenama, osvojio prvenstvo, no u ligi s minimalnom konkurencijom i s dugogodišnjom dominacijom. Konačni zaključak je da Dinamo odlično gura, da će tokom zimskog prijelaznog roka sigurno biti dodatne selekcije, da će ista doći i u ljeto 2027. kada ćemo imati “Bobanov Dinamo”. Nitko, ili gotovo nitko bez obzira na količinu novca nije u jednom prijelaznom roku “pogodio” s 15 novih igrača, nitko realan nije očekivano niti da će Boban to uspjeti, no da je napravio vrlo kvalitetan temelj – je. U Hrvatskoj Dinamo mora do naslova prvaka, to je jedini rezultatski imperativ ove sezone, izgled HNL tablice nakon posljednjeg kola dat će odgovor je li Dinamo uspio, ali ne u rekonstrukciji nego u – početku rekonstrukcije. Navijači su kao i uvijek emotivni, emocija ubija racionalnost i objektivan pogled na stanje stvari. Dinamo tu ima svoje specifičnosti zbog turbulentne povijesti, pa i one recentne, navijači rade pritisak, igrači se moraju naučiti nositi s tim i tako pokazati da su zaslužili biti u modroj svlačionici, neki od njih to je jasno već sada ne mogu nositi taj teret i tu dolazi do dodatne selekcije koja slijedi ovu zimu.
