Ivan Mandić: “Žao mi je što odlazim, ali morao sam prihvatiti ovaj izazov”

Sjajni mladi vratar Vukovara Ivan Mandić za sobom je ostavio fantastičnu sezonu, momčadski je došao do titule prvaka, a u individualnom smislu jako napredovao, skupio veliko iskustvo branjenja pod pritiskom, svaka utakmica prošle sezone bila je “pod mus”, svaki bod zlata vrijedan. Porušio je neke rekorde, sačuvana mreža postala je svakodnevica, sačuvao ju je i u utakmici sezone pred 6500 gledatelja u dvoboju protiv Opatije vrijednom naslova prvaka.

Prvi Ivanov dolazak u Vukovar je igrom slučaja donio i upoznavanje tada mladog i pomalo sramežljivog mladog vratara s potpisnikom ovog razgovora. Sličan dojam ostavio je Ivan i u svojim prvim utakmicama u Vukovaru, no s nekoliko odrađenih utakmica već se dalo vidjeti da su u Vukovaru “uboli”, dobili su mladog a odličnog golmana, uz pravila o “bonus” igračima, takav vratar je bio zlata vrijedan. Godinu i pol nakon onog prvog susreta u klupskom fan shopu, Ivan Mandić postao je za Vukovar najbolji posao ikada. Osim što je bio važna karika na putu do HNL-a, Ivan je prije nekoliko dana postao i najveći klupski transfer, ako se nastavi razvijati kao do sada pa u budućnosti aktivira postotak od sljedećeg transfera Vukovarsku će blagajnu napuniti do vrha!

Završena je tvoja priča u Vukovaru, došao si kao pomalo “otpisan” u Dinamu, ovdje si se fantastično snašao, brzo ugrabio jedinicu koju je ranije držao kapetan Ivan Marijanović, nije se bilo lako izboriti za status, no na kraju vjerujem da si vukovarskom epizodom karijere zadovoljan?

– Apsolutno, i više nego zadovoljan. Išao sam korak po korak: prvo se vratiti od ozljede, onda se nametnuti treneru, pa onda ustabiliti se na golu i dati ekipi sigurnost, i onda smo krenuli u osvajanje naslova, na kraju je sve to prošlo dobro, pamtit ću ovaj period isključivo po lijepim stvarima. 

Poziv u mladi reprezentaciju je kruna ovog dijela karijere?

– Bez dileme, nije lako iz druge lige doći na popis reprezentativaca, to što nisam nastupio ne kvari dojam, reprezentacija je san svakog igrača pa makar te zovu da nosiš vodu. 

Prošla sezona je bila fantastična, ušli ste u HNL, ti si briljirao, potpuno sazrio, nanizao nekoliko rekorda… Doduše, imao si ispred sebe “zid” od Jukića i Tadića, ali i ti si imao sjajnih obrana. Je li ti možda malo i žao što nećeš s Vukovarom u borbu za bodove z HNL-u?

– Imao sam da “gorile” direkt ispred sebe, sjajne bekove, i na kraju cijelu ekipu koja je odrađivala odličan posao. Žao mi je naravno što neću igrati ligu koju sam sanjao da igram na našim najvećim stadionima, pred publikom. Ali ovo je po meni bila prilika za bolji napredak karijere i tu onda nema puno mjesta osjećajima.

Kad smo kod Tadića i Jukića, moramo spomenuti jedan detalj koji može lijepo pokazati koliko je Manda kako ga suigrači zovu, stasao “u glavi”. Od onog samozatajnog mladića u fanshopu, na jednoj od proljetnih utakmica Druge NL zapazili smo kako je Tadić u jednoj situaciji povikao svom golmanu da ne galami, vjerojatno s idejom da tako pomalo diže nervozu u ekipi, no Manda ga nije doživio 2%, on je potpuno u utakmici, dirigira obranom, galami, raspoređuje… To su odlike pravih golmana! Napravio si veliki transfer, ne događa se često da igrači iz 2. HNL rade takve stvari, zavrtila se ozbiljna lova, no bilo je i drugih ponuda, kako je pao odabir na Casa Piu?

Stvarno su ljudi iz sada već mog bivšeg kluba i iz moje agencije odradili vrhunski posao. Prezadovoljan sam kako se sve odvilo, a meni izbor nije bio težak, kada su mi iz Casa Pie predstavili svoj plan, kada su mi objasnili gdje me vide kroz nekoliko godina nisam imao izbora, morao sam to prihvatiti. Oni su zapravo u čitavoj priči bili najkonkretniji, najozbiljniji, vidi se da je riječ o ozbiljnom klubu.

Velik je skok koji radiš u karijeri, prije godinu i pol dana nije te bilo “na mapi”, sada si vratar portugalskog prvoligaša, bojiš li se izazova?

– A izazova mora biti, inače stojiš na istom mjestu. Ne stvaram si nikakav pritisak, znam da će mi trebati malo vremena da se prilagodim na brzinu, na bolji nogomet i bolje protivnike u globalu, ali na meni je samo da dajem 300% od sebe na svakom treningu i svakoj utakmici, na taj način ta će prilagodba brže proći, vjerujem da ću se nametnuti i na ovoj razini – zaključio je Ivan u razgovoru za Sportalo.

Iako su Portugalci kao i Vukovar prije godinu i pol dobili mladog golmana, nisu dobili istog golmana, ovaj danas je neusporedivo bolji, iskusniji i zreliji. Ivan je kroz prošlu sezonu pokazao nevjerojatan potencijal, ako pristup ne bude spuštao ispod onih 300% koje je sam rekao, sigurno ćemo s krajnjeg zapada Starog kontinenta slušati i sa zadovoljstvom pisati lijepe vijesti o ovom 22-godišnjem mladiću iz Petrinje.