Ivan Mastelić: “Boli me kada vidim za koliko danas novca igraju igrači Hajduka.”

Ivan Mastelić je hrvatski nogometaš koji trenutno igra za Junak iz Sinja. Svoju nogometnu karijeru započeo je u ekipi Tekstilac Sinj, a potom je prešao u Junaka, gdje je s 16 godina postao standarni prvotimac. Njegove igre nisu prošle nezapaženo, te je 2013. godine prešao u Hajduk Split, gdje je prošao omladinsku školu i debitirao za prvu momčad u prosincu 2015. godine protiv NK Istre 1961. Tijekom boravka u Hajduku, Mastelić je upisao 12 nastupa za prvu momčad, dok je za drugu momčad odigrao 45 utakmica i postigao 14 golova. Nakon posudbe u  Cibaliju 2017. godine, igrao je za Solin, a 2019. godine vratio se u Junak Sinj, gdje i danas nastupa.

Možete li podijeliti s nama kako je izgledao vaš nogometni put od početaka u Tekstilcu iz Sinja do povratka u Junak Sinj?

Moj nogometni put je krenio sasvim slučajno susjed me upisao na prve nogometne korake i to čak bez znanja mojih roditelja..Primio me trener Slaven Lakić koji nam je u to vrijeme bio i otac i trener i stvarno smo imali dobru generaciju i klapu..Mislim koliko se mogu dobro sitit da je moj put u Junaka krenio sa turnirom u Medulinu tad je bila škola nogometa Sinj nakon toga mi je bio trener Zdravko Ćurković kadeti/juniori i usudio bi se reći da smo u tom trenu bili najbolja generacija u Hrvatskoj 95/96 u kupu smo u Sinju pobjedili Rijeku zatim Hrvatskog Dragovoljca i igrali smo sa Hajdukom za polufinale i primili smo gol u 93. minuti i ispali na penale od tada’zlatne’ generacije hajduka predvodene Pašalićem,Kušetom i Mujanom..Prvi poziv za prvu momčad sam dobio sa 15 tak godina tadašnji trener Boško Anić me pozvao na pripreme tada 2.Hnl meni je to tada bilo sve na svitu u svom gradu za svoj klub kao mulac braniš boje svoga kluba..Sa 16 godina sam igrao cijelu sezonu nažalost ispadalo je 6 klubova i mi smo bili jedni od tih 6.

Kako biste opisali svoje iskustvo igranja za Hajduk Split i što ste naučili tijekom tog razdoblja?

Tad je uslijedio poziv Hajduka da sa njima na turnir u Francuskoj iskreno ja nisam bio za odlazak jer je meni to sve bilo previše u tim godinama ali otac je fanatik hajdukov i tad sam ipak potpisao stipendijski ugovor..Malo po malo ja sam iz prikrajka bez ikoga počeo stvarno dobro igrati i gurati se u prvi plan premda nikad nisam imao velika očekivanja jedna polusezona u Hajduku B me gurnula blizu prve momčadi..Trener Mario Osibov mogu rec da me volio i dao mi je kapetansku traku i povjerenje i ja sam ga prihvatio i nadam se opravdao..Nedugo zatim završila je sezona ja sam bio najbolji strijelac i asistent b momčadi i navedeni trener me zvao jedno jutro i rekao da je ponosan na mene da odmorim taj dan i da sam pozvan na pripreme prve momčadi..Išao sam na pripreme prve momcadi tad je trener bio Gospodin Damir Burić u tom trenutku koji je i više nego dobar covjek i trener ponašao se prema svima kao da smo njegova djeca sićam se bilo je zadnje kolo prvog dijela bio sam pozvan na utakmicu u Istri i trener mi je dao povjerenje i uveo zadnjih 4,5 minuta da debitiram za prvu momčad..Samo znam tu vecer kad sam stigao kući i legao u krevet da sam rekao sam sebi svaka ti čast.,Jedan momčić iz sela pokraj Sinja je uspio sam bez ikakve pomoći (naravno mislim na menadžere i sve vezano za to) od malih vrata Tekstilca doci do prvih 11 jednog velikog kluba,,Iza toga sam bio od prvotimca do raskida ugovora i to je to sta cu reći o Hajduku jer zelim neke stvari zadržati za sebe jer je bilo stvarno lijepih trenutaka ali ipak dosta više onih manje lijepih..Jer me bole neke činjenice kad vidim za koliko novca danas igraju igraći Hajduka, a nas je više od pola prvotimaca imalo 5000 kuna nakon hajduka više od pola godine sam bio bez kluba jer sam bio štuvan nogometa i tad me zvala Cibalia..

Koji su vam bili najveći izazovi tijekom posudbe u Cibaliji i kasnije u Solinu?

Možda mogu reći mojih najlipših pola godine igračke ‘karijere’..Znate onu nemaš ništa imaš sve..Skoro pola godine nismo imali primanje čak ni struje u jednoj svlačioni ali ljudi koju su u tom klubu i igrači jednostavno žive za taj klub i dišu..U Vinkovicma sam se osjećao kad sam u svojim Brnazama ljudi su bili fenomenalni i svaki put kad se spomene Cibalia jedan mali dio moga srca se naježi.. Nadam se da će se taj klub  vratit di mu je misto u najviši razred hrvatskog nogometa..

Što vas je motiviralo da se vratite u Junak Sinj, i kako vidite svoju ulogu u momčadi kao njenog najboljeg strijelca?

Ja sam vam dosta realan šta se tiće nogometa kad sam se vratio u Junak znao da sam se pomirio sa nekim ambicijama svojim,,Odlučio sam od tog dana igrat nogomet koji jedino i ima smisla to je onaj iz ljubavi..Kad sam krenio igrat nogomet moj cilj je uvik bilo tih 100-60 metara zelenog travnjaka moga kluba iz Sinja..Možda sam mogao puno vise možda dosta manje nikad neću saznat, ali samo znam da je i sve bilo drugačije da bi se tu vratio sigurno jednog dana..mislim da je uloga moja u klubu velika i možda mi to daje još jedan poseban inat koji me svakog dana tira kada dođem sa posla idem još ta dva sata radit ono šta najviše volim.. Od Gogija do Zdravke Ćurkovića i svih trenera i ljudi svi su to ljudi za koje sam vezan i koji me motiviraju svaki dan..

Možete li podijeliti neki poseban trenutak ili utakmicu iz vaše karijere koja vam je ostala u posebnom sjećanju?

Najbolji trenutak je kad smo pobjedili Marsoniu u Sinju i potvrdili povratak u 2.Hnl, te dvi utakmice sam igra desnog beka i iskreno bi i branio  da mi je trener reka..

Kako vidite razvoj nogometa u Hrvatskoj i što mislite da bi se moglo poboljšati u budućnosti?

Iskreno strah me za nogomet sudim po onome što gledam svaki dan..Nista lipše na svitu nema nego kad vidim da Junak ima milijun dice na treninzima od malih do velikih, ali strah me za onaj nogomet u pubertetu..Puno se toga prominilo brzo se živi dica dođu u neke godine i prelako okrenu leđa sportu i nogometu..Prije kad bi te zovnilo na trening prve momčadi nebi moga spavat 2 dana prije i 2 dana iza. Danas su bitnije sasvim druge stvari , a puno je lakše doć na pozornicu nego prije..Prije kad bi ti stariji nešto reka to bi bilo kao Slava Ocu i to je po meni ispravan put danas nesmiš nikome ništa reć svima je sve na dlanu i nažalost krivo se to koristi..Moja nada je da svi momci koji se žele  bavit sportom da to rade iz ljubavi sve ostale stvari će doć same za sobom..Nešto sam prošao od Tekstilca do Hajduka do Cibalie. Okej solidno ništa posebno, ali kad legnem navečer i promislim “Alo Bog ti je dao predivnu ženu predivnog sina i još jednu bebu na putu predivnu obitelj i prijatelje. Zdrav si i igras u Junaka Iz Sinja. Alo Junaka iz Sinja nekome malo meni sve.”