Zlatko nakon poraza: “Kriv je moj stožer”

  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Nakon pravog potopa koji je doživio u pretkolu našeg izbora najveće legende slavonsko baranjskog sporta od legende pleterničke Slavije Senada Smajića, priopćenjem nam se javio jednako legendarni predsjednik Murse Zlatko Koščević i s nama podijelio svoje najdublje emocije, a onda se okrenuo  i ozbiljnim temama o kojima doista vrijedi dobro razmisliti.


Poštovana redakcijo Sportala! Ovim putem želim iskreno čestitati na potpuno zasluženoj i uvjerljivoj pobjedi, u Vašem izboru za sportsku legendu, mom virtualnom “protivniku” gospodinu Senadu Smajiću. Iako je moja nominacija bila plod čiste zezancije, urota mog velikog prijatelja Igora Glada, koji također zaslužuje biti u ovoj galeriji velikana, bila mi je iznimna čast, biti dio ovoga svega. Možda je moj PR stožer pogriješio što je stavio sliku sa maskom a ne moje prekrsno Bradpittovsko lice?

Šalu na stranu.. Moram priznati, onako ljudski, da mi je i pomalo krivo, što nisam “prošao” dalje, da vidim do kuda bih “dogurao”, ali s druge strane sam sretan, jer ću sada moći neopterećen pratiti daljnji razvoj vaše ankete. Nešto slično kao kada odem gledati utakmicu dva sportska rivala, tada se u principu i najbolje provedem. Neopterećen, uz puno smijeha i zajebancije. Međutim, želio sam reći/napisati nešto drugo. Ova anketa, zabava i relaksacija, kao produkt nedostatka sportskih događanja, je čisti dokaz koliko nam svima nedostaje sport, prije svega nogomet, i to onaj esencijalni, amaterski. Toliko lajkova, glasova, praćenja i prepričavanja anketa su samo dokaz da su svi ti “mali” klubovi, treneri, igrači i ljudi koji “rade” u njima…legende. Svi do jednoga. Zato i ovu anketu trebamo svi shvatiti kao čistu relaksaciju i odmak od tmurnih tema koje nas okružuju.

Zašto to pišem? Onako objektivno, bez imalo lažne skromnosti tvrdim da samo u mome malom klubu NK Mursi ima more legendi. Krenuvši od pokojnog, neumornog i pedantnog tajnika g. Geze Horvata, pa do svih predsjednika prije mene, koji su u datom vremenskom momentumu dali sve od sebe da klub živi. Također pokojni predsjednik Krešimir Kiko Biskupović, pa zatim Zvonko Nikolandić, Milan Franjković svi su oni legende našeg kluba.

Niz vrhunskih igrača Vučak, Anić, Bajtl, Vijačkić, Čulinović, Mudri, Zorić, i da ne nabrajam dalje, svi su oni legende. Treneri Pavičić, Vojnović otac i sin, Šarac, Grepo, Kolar i ostali su također obilježili svojim radom naš klub. I uz sve njih se vežu mnoge anegdote, smiješni i nezaboravni trenuci, da bih knjigu mogao napisati. Bivši igrač, također nažalost pokojni, Zlatko Efe Efendić se jednom prilikom, kada je naš klub igrao u okolici Vinkovaca, ne sjećam se više gdje, u nedostatku mjesta u popularnom “fići” vozio na prednjoj haubi istoga, držeći se grčevito noktima za brisače. I tako do Vinkovaca i nazad. A vani kiša piči ko luda. Vjetar one lakše od 50 kg baca kao ping pong lopticu. Da li je on legenda kluba? Pa naravno da je. Siguran sam da u svim klubovima ima sijaset ovakvih priča i svi ti akteri su legende.

U ovim čudnim vremenima, postavljam si pitanje, kao i svi vi, kada će sve ovo prestati?Kada ćemo izaći ponovno na zelene terene koje toliko volimo? Za mjesec, dva? Treba biti optimista i nadati se da ćemo što prije svi zajedno gledati u tu kotrljajuću kožnu loptu, koju obožavamo. Međutim, zbog nekih stvari sam malo nervozan i nemiran. S obzirom na situaciju, za očekivati je da će gradovi i općine “rezati” sredstva za klubove uslijed nedostatka istih. Iz iskustva znam da je sport i nogomet, onaj amaterski, uz par izuzetaka, uvijek nekako u zapećku, iako okuplja najviše djece i mladeži. Čitam da je talijanski ministar za sport i član njihove vlade, svjestan da je amaterski nogomet polazišna točka i baza svih tzv. “velikih” klubova, najavio pomoć od 400 miliona eura. Četiri stotine miliona eura!!! Iz toga su isključene prve tri profesionalne i poluprofesionalne lige.
Postavljam si legitimno pitanje što će naša vlada i naša krovna organizacija povodom toga učiniti? Ili će sve opet biti u domeni snalaženja i kemijanja ljudi po klubovima. Legendama.
Također si postavljam pitanje da li liječnički pregledi, koje su svi klubovi obavili pred početak natjecanja, vrijede? Prema dostupnim  informacijama oko ove pošasti Corona virusa, mjerodavni kažu da djeca i mladi ne oboljevaju od istog nego su samo prenosnici virusa. Da li će igrači morati, prije nastavka sezone, ako do nje uopće dođe, morati ponovno ići na liječnički pregled? Tko će ga obavljati? Da li će se svi testirati na virus? Tko će preuzeti odgovornost i ovjeriti liječnički pregled? Koji liječnik?
To su sve stvari koje me ozbiljno zabrinjavaju ali i objektivni problemi koji će nam se dogoditi. Svima skupa. Nadam se da nadležni organi vode računa i o ovom segmentu, u smislu nastavka natjecanja.
Na kraju, da se odmaknemo od ovih teških tema, želim svima uspjeha u nastavku ankete, svima prije svega puno zdravlja i da se svi iz ovoga izvučemo neokrznuti. Uvjeren sam, da ćemo poslije ove pošasti, biti i bolji ljudi.
I kako je Jasenko Houra napisao u pjesmi dva stiha:
“jedva čekam prijatelji sve vas da zagrlim, ima dana kada ne znam šta ću sa sobom jer nevesele mene bez vas utakmice nedjeljom”.
Sportki pozdrav!

  •  
  •  
  •  
  •  
  •