Zlatko Cvetanić uspješno gradi sudačku karijeru

Nogometni klubovi uglavnom su već krenuli s pripremama za novu sezonu, a za nju se spremaju i suci pa smo tom prigodom odlučili porazgovarati sa jednim mladim i perspektivnim djeliteljem pravde. Riječ je o Zlatku Cvetaniću, 25-godišnjaku iz Beničanaca. U rodnom mjestu i tamošnjem istoimenom klubu napravio je prve nogometne korake, od pionira preko juniora stigao i do prve momčadi, a još je nosio dres Bratstva iz Radikovaca te Graničara iz Šljivoševaca, no prije nešto više od godinu dana prevagnula je odluka da se umjesto igračkoj posveti sudačkoj profesiji.

Sudačku karijeru započinjem sa nepunih 18 godina kada sam položio tečaj za suca pripravnika. U početku sam uz igranje bio manje aktivan i više sam išao suditi kada sam mogao uskočiti i tako pomoći svome NS Donji Miholjac kada sam mogao. Sudio sam pionirima, kadetima i juniorima Jedinstva iz Donjeg Miholjac te se ozbiljnijim suđenjem počinjem baviti 2020. godine gdje počinjem suditi LNS Našice i 2.ŽNL Valpovo-Donji Miholjac. Trenutno sam na A listi 2 ŽNL Valpovo-Donji Miholjac. Planovi u budućnosti su mi svake godine napredovati jednu stepenicu više i biti u ovome poslu što je duže moguće – rekao je Zlatko za Sportalo.

Što Vas je privuklo sudačkom poslu?

Za suđenje sam se odlučio tako što sam uz iskustvo nogometne igre i kada sam počeo suditi najmlađim kategorijama nekako se osjećao tih 90 minuta pun adrenalina. Sa 22 osobe si na terenu, plus ostali ljudi sa strane, osjetio sam strast da bi mogao se baviti tim poslom. Znači pratiš igru, puno je trke,  još ako je zanimljiva i napeta utakmica kao da u tom trenutku proživljavaš sa tim ljudima njihovu borbu i u euforiji kao osoba na terenu kojoj je povjereno da tu utakmicu odsudi tako da zadovolji obje momčadi, a pogotovo navijače u meni je probudilo osjećaj da je to velika odgovornost i da pravedno i pošteno donosiš odluke kako bi lakše vodio tijek same utakmice. Obučeš dres i kopačke, izađeš s ekipama na teren i kad daš prvi znak za početak utakmice sve brige i probleme ostavljaš sa strane i pokušaš što pravednije kontrolirati utakmicu, štiti igrače, što manje griješiti i bistre glave voditi utakmicu do kraja.

Početak zasigurno nije lak?

Od samih početaka kad krećeš bude trnovit put, igrači što je liga niže rangirana po meni je teža za suđenje, dosta nepoštovanja, ružnih riječi, ali s vremenom kad stekneš autoritet sve to zanemariš i fokusiraš se na to da te u tom trenutku ne može nitko izbaciti iz takta i da nastaviš suditi opušteno i bez pritiska. 

Na kraju gotovo uvijek ima i nezadovoljnih, tko gubi uvijek se ljuti, zar ne?

Istina, u početku se teško s tim nositi, no s vremenom kad skupiš nekoliko utakmica u nogama bude sve lakše, i sa najvećim pritiskom se nosiš i u glavi ti je samo da si ti tih 90 minuta koncentriran i da mirne glave privedeš utakmicu kraju, uvijek kako god dobro bilo suđenje bude nezadovoljnih, ali kako se kaže, tko radi taj i griješi, a tako je i u ovome poslu. I ako nekada pomisliš da si krivo donio odluku ili procijenio neku situaciju, nastojiš da te to ne izbaci iz takta i da dalje nastaviš suditi kako umiješ i znaš. Griješe i najbolji suci na svijetu, ono što mi je na kraju utakmice bitno je da znam da nikoga nisam namjerno oštetio – zaključio je Zlatko Cvetanić za Sportalo.

I doista, ova posljednja rečenica bi trebala biti na pameti i svakom sucu, ali i svakom gledatelju, navijaču, treneru i igračima. Griješi trener u pripremi utakmice, griješe igrači u provedbi trenerskih zamisli, pa naravno da griješe i suci koji u sekundi moraju donesti pravu odluku, griješe na svjetskim i europskim prvenstvima čak i uz pomoć VAR-a, pa kako neće naši amaterski suci koji na tih 90 minuta ostavljaju za sobom sve one svakodnevne životne muke i probleme. Zaista ovakvim sportskim zaljubljenicima treba pomoći da izgrade karijere, da naprave nešto a ne na nož dočekati svaku eventualnu pogrešku.