Vukovar je pobjednik Memorijala Zvonko Mikolčević u Ruščici

HNK Vukovar 1991 osvojio je jubilarno 35. izdanje Memorijalnog turnira Zvonko Mikolčević, slavivši u finalu protiv ligaškog rivala BSK-a iz Bijelog Brda. Turnir kojeg NK Posavac organizira u sjećanje na heroja Domovinskog rata i prvog poginulog branitelja iz Brodsko-posavske županije Zvonka Mikolčevića još je jednom opravdao epitet najjačeg ljetnog turnira na istoku Lijepe naše.

U dvoboju za treće mjesto sastali su se Cibalia i Marsonia, a teška vrućina sigurno je utjecala na ritam igre, no kroz 2 puta 35 minuta koliko su se igrale sve utakmice na turniru ipak se vidjelo puno žustrine i želje za dokazivanjem na obje strane. S obzirom na situaciju u oba tabora, ipak je puno zanimljivije bilo pratiti kako će se Marsonia nositi s favoriziranim protivnikom, a zaključak je da se navijači Bijelo-crnih imaju čemu nadati u novoj sezoni. Karić ima vrlo dobru bazu kojoj je evidentno potrebno dodatno snaženje od barem 4-5 kvalitetnih igrača da bi bili ozbiljan kandidat za vrh Treće NL. Već povratak Valentića u odnosu na subotu donio je pomak na bolje, a kad bi se tu našlo još pravo pojačanje na „desetci”, bila bi to puno bolja momčad. Kao i u subotu, iznimno se od novaka dopao Luka Gašparov, koji je sasvim sigurno izborio mjesto u početnih 11, a isto vrijedi i za imenjaka mu Stojsavljevića, koji je odigrao odlično na lijevom beku. Uz provjerene snage od ranije, još se jednom istaknuo i mladi vratar Leon Odobašić, koji je po broju obrana prednjačio na čitavom turniru. Cibaliji je pobjedu i treće mjesto osigurao David Bošnjak golom u 13. minuti, a trener Čuljak iskoristio je ovu utakmicu i za provjeru snaga s klupe, pa su na njoj u nedjelju ostali Luka Bartolović, Petar Rubić, Ivo Vukić, Petar Mišić, a prve zvijezde kluba Gabrijela Bobana zbog bolesti nije ni bilo u kadru u Ruščici.

• Za novu sezonu Treće NL Istok pripremili smo novost i napravili aplikaciju za uživo rezultate, OVDJE je možete preuzeti kako bi spremni dočekali početak sezone i prvi doznali promjene rezultata na svim terenima diljem Slavonije i Baranje.

U finalu su se sastali rivali iz drugog ranga hrvatskog nogometa Vukovar i BSK, a na kraju je o pobjedniku odlučila lutrija jedanaesteraca nakon 70 minuta bez golova. Bez puno šansi na obje strane, pamtimo tek 2-3 prijetnje BSK-a i jednu, ali veliku priliku Vukovara, koju je u završnici propustio Fran Petković — ili preciznije rečeno, fantastično ju je obranio vratar BSK-a Josip Dizdar, koji je bez nagrade za najboljeg vratara turnira ostao zahvaljujući fantastičnoj obrani penala kolege mu Dominika Damjanovića. Dobrim dijelom utakmice nešto bolji dojam ostavio je BSK, koji pokazuje iznimnu energiju na terenu, dok je završnih 15-20 minuta proteklo ipak u dominaciji Vukovara, koji ima „kičmu” momčadi u osovini Brodersen – Pajvančić – Petković, ima i oko njih kvalitete, ali trebat će Polovancu još nešto vremena da to sve posloži u skladnu cjelinu. Zanimljiv je bio i trenerski ogled — karakterno potpuno različit tip trenera: dok je Polovanec vrlo smiren i tu energiju prenosi na svoju ekipu, Budiša na svoje prenosi „rock ‘n’ roll”, nabrijani su Žuto-plavi od prve do posljednje sekunde i jure po čitavom terenu, ali vrlo smisleno i organizirano.

Nakon slavlja pobjednika organizatori su uručili nagrade najboljim ekipama, ali i najboljim pojedincima. Najbolji vratar je, kako smo spomenuli, Dominik Damjanović, golman Vukovara, najbolji strijelac je Fran Petković, koji je zabio dva gola u polufinalu, kao i BSK-ov Robert Retyi, dok je za najboljeg igrača izabran mladi kapetan Vukovara Niko Pajvančić, koji je i u finalu odigrao jednu vrhunsku partiju na poziciji defanzivnog veznjaka. Tjelesno dominantan, odradio je savršenu utakmicu, a njegovo ime i prezime si zapamtite — riječ je o mladiću ogromnog potencijala i, ako nastavi s ovakvim igrama, pred njim je velika karijera.