Vranješ: “Osijek si je ukidanjem B momčadi pucao u koljeno, a generacija 1994. mogla je donijeti 50 do 100 milijuna eura”
Ivica Vranješ, trener, skaut i dugogodišnji voditelj škole nogometa NK Osijeka, gostovao je u emisiji “Sporta nikad dosta” na Televiziji Slavonije i Baranje u kojoj je otvoreno progovorio o svemu što ga je obilježilo u karijeri. Na početku je objasnio zašto se vratio iz ljubljanske Olimpije, gdje je proveo, kako kaže, možda i najljepših osam mjeseci trenerskog života. Razlog je bio jednostavan — obitelj je bila ispred svega, a savjet liječnika učinio je odluku konačnom.
U nogometnim krugovima se ozbiljno pričalo o njegovu povratku u NK Osijek, no do toga nije došlo. Vranješ je otkrio da je razgovarao s klupskim čelnicima više puta i da je postojala volja dijela uprave i tadašnjeg sportskog direktora Alena Petrovića, ali su restrukturiranje i rezanje proračuna na kraju zaustavili cijelu priču. Bez gorčine je naglasio kako razumije okolnosti, ali podsjetio da je zajedno s Marinom Skenderom i Petrovićem sudjelovao u skautskom poslu koji je klubu do 2022. godine donio više od 35 milijuna eura.
Generacija 1994. — propuštena šansa od 100 milijuna
Jedan od najemotivnijih dijelova intervjua bio je govor o generacijama kojima je rukovodio. Generaciju 1994. godišta Vranješ smatra možda najkvalitetnijom skupinom igrača koju je u životu vidio — danas čak 14 igrača iz te generacije profesionalno živi od nogometa. Uz pokojnog Ivana Marasa, kako kaže, “podigli su svaki kamen u Slavoniji” da bi ti talenti stigli u Osijek. Po njegovu mišljenju, da je ozbiljan kapital u klub stigao nekoliko godina ranije, ta generacija mogla je donijeti između 50 i 100 milijuna eura.
Ukidanje B momčadi — “pucanje u koljeno”
Vranješ je bio vrlo direktan kada je govorio o stanju u Osijeku. Problem nije u školi nogometa, nego u onome što je nazvao “membranom” između juniorskog i seniorskog nogometa. Ukidanje B momčadi opisao je kao strateški promašaj: Osijek si je time pucao u koljeno. Naglasio je da se najveći broj igrača izgubi između 18. i 21. godine, u fazi kada im najpotrebnije su utakmice i kontroliran prijelaz prema seniorskom nogometu. Kao primjere je naveo Diona Drenu Belju i Aleksu Latkovića, ali i slučajeve Ljube Puljića, Kolarića i Antona Matkovića — igrača koji nisu imali dovoljno jasan razvojni put niti dovoljno natjecateljskih minuta.
Izgubljena skautska mreža
Vranješ je upozorio da je Osijek nekad imao široku i gotovo besplatnu mrežu skauta koji su klubu donosili informacije o talentima iz cijele regije. Ta mreža se izgubila, a s njome i kontrola nad područjima iz kojih su prirodno dolazili najbolji mladi igrači. “Takva se mreža ne može vratiti preko noći — kroz četiri ili pet godina izbivanja gube se kontakti, povjerenje i kontinuitet”, kazao je. Među igračima za čiji je dolazak bio osobno zaslužan, posebno je istaknuo Boška Šutala, uz zahvalu obitelji Ivana Durdova.
Malezija, Steinbrückner i poruka Osijeku
Vranješ se s nostalgijom prisjetio i rada s Tomislavom Steinbrücknerom, kada je Osijek igrao moderno, hrabro i napadački s vrlo mladom momčadi. Govorio je i o godinama u Maleziji kao o posebnom iskustvu — tamošnje finale kupa pratilo je 86.000 gledatelja, od kojih je 52.000 doputovalo iz grada udaljenog 500 kilometara. Naglasio je da ondje trener osjeća poštovanje i ulogu unutar cijelog sustava, što mu je ostalo kao jedna od najvećih profesionalnih vrijednosti.
Njegova poruka Osijeku jasna je: bez jasne razvojne vertikale od škole nogometa do prve ekipe, bez B momčadi i bez obnovljene skautske mreže, klub će i dalje gasiti igrače prije nego što stignu do punog potencijala. Razgovor Ivice Vranješa i Darija Andrakovića pogledajte OVDJE.
