Veliki razgovor sa Žarkom Dominikom Jakovljevićem – nogometni put mladog i talentiranog stopera BSK-a iz Bijeloga Brda
Hrvatski nogometni rudnik nižih liga oduvijek je bio, a nadamo se i ostao, mjesto gdje se traže najvrjednije domaće rude, odnosno talenti. U zadnje vrijeme često se nogometna javnost opravdano pita – zašto klubovi svoj spas i pojačavanje rostera sve više traže u stranim igračima sumnjive kvalitete, ako u vlastitom dvorištu nedovoljno istražujemo? Svaka čast svakome strancu, ali dugoročno oni nam neće donijeti nove medalje na prvenstvima i oni nam neće vratiti HNL u društvo najboljih 15 liga Europe.
Pravi dokaz da domaći igrači nude kvalitetu je Žarko Dominik Jakovljević, 20-godišnji stoper rodom iz Požege. Ovaj perspektivni mladić prokrčio je svoj put do profesionalnog nogometa prolazeći “sito i rešeto” kroz zahtjevne niže lige i juniorsku HNL. Jakovljević je danas standardan i nezamljenjiv kotačić u obrani drugoligaša BSK-a iz Bijeloga Brda, a njegova priča još jednom potvrđuje kako se radom i disciplinom sagradi nešto veliko.
U nastavku pročitajte što nam je Žarko otkrio o svome putu. Uživajte u čitanju!
Prije svega, hvala što ste pristali na ovaj razgovor!
“Hvala Vama na pozivu i drago mi je što mogu dati svoj nekakav osvrt na svoj sportski put!”
U novu sezonu ušli ste odlično. U uvodnih pet kola 1. NL u dresu BSK-a odigrali ste ukupno 429 od maksimalnih 450 minuta što nam govori da ste u ozbiljnoj formi i visokog samopouzdanja. Je li to točno?
“Tako je, odlično smo ušli u novu sezonu, kao ekipa izgledamo vrlo dobro, vjerujemo jedni u druge i naravno da onda dođu i rezultati. Samopouzdanje je na nivou i drago mi je što mogu pomoći ekipi na bilo koji način kako bismo zajedno ostvarili dobre rezultate.”
Proteklog vikenda odigrali ste veoma dramatičan dvoboj na gostovanju kod Opatije u sklopu utakmice petog kola 1. NL. Naime, do 75. minute bili ste u zaostatku od dva pogotka, a onda je uslijedio veliki preokret koji je dovršen u zadnjem napadu na utakmici. Koji je Vaš pogled na taj susret i što ova pobjeda predstavlja za nastavak sezone?
“Baš kako ste rekli, bio je ovo vrlo dramatičan dvoboj. Nismo dobro ušli u utakmicu, prvo poluvrijeme je apsolutno pripalo domaćoj ekipi, jednostavno nismo bili pravi to prvo poluvrijeme. Tijekom poluvremena smo skupili glave i vjerovali smo da možemo preokrenuti utakmicu te smo znali da se možemo nadati barem remiju ako zabijemo jedan gol, a možda i uzeti puni plijen. Baš to se i dogodilo, zabili smo gol i ostalo je još 15 minuta do kraja, uspjeli smo zabiti još dva gola i jako smo sretni zbog pobjede. Bacali smo se na glavu i na kraju nas je nagradilo i sada spremni i s puno samopouzdanja dočekujemo sljedeće izazove.”
Foto: Screenshot (MAXSport)
BSK Bijelo Brdo se trenutno nalazi na trećem mjestu 1. NL, odnosno drugog ranga hrvatskog nogometa. Što nam možete reći o klubu, ciljevima za ovu sezonu i njihovom načinu rada?
“Klub je već dugi niz godina stabilan drugoligaš, sve u klubu funkcionira odlično i kada je takva situacija u klubu nema razloga da i mi na terenu ne izgledamo slično. Ciljevi su, naravno, što prije osigurati ostanak u ligi i biti što bolje plasirani na kraju sezone. Također, i profiliranje mladih igrača u seniorskom nogometu i pružanje što više seniorskih minuta koje su jako bitne za daljnji razvoj.”
Vaš trenutni trener je gospodin Igor Budiša koji je poznat po radu s mladima i po tome što se ne libi dati priliku mladima željnim dokazivanja, a to potvrđuje i činjenica da roster seniora BSK-a ima prosječnu dob od samo 21.7 godina. Također, za vrijeme utakmice vrlo je aktivan uz crtu i vjerojatno pretrči dosta dobru kilometražu. Kakav odnos ima s igračima i koliko je bitno da mladi igrač poput Vas ima osobu takvog karaktera kraj sebe?
“Tako je, trener Igor Budiša je naš “12. igrač” kako nam on voli naglasiti. Već sam neko vrijeme s njim tu u Bijelom Brdu i iznimno je posvećen svom poslu, svaki trening i utakmicu daje cijelog sebe za uspjeh ekipe. Puno šanse dobivamo mi mlađi igrači kao što se vidi po prosjeku godina ekipe, trener je uvijek uz nas kao i svi ostali treneri iz stručnog stožera i odnos je vrlo dobar i korektan. Puno znači kada imamo nekoga tko nas cijelu utakmicu gura i podiže, a upravo to trener Budiša uz pomoć svih ostalih trenera radi, kao što sam rekao odmah je lakše igrati uz prisutnost takvih osoba.”
Foto: privatna zbirka
Vratimo se sada na početak Vaše nogometne priče koja je povezana uz omladinski pogon Dinama iz Vidovaca. U najmlađim kategorijama igrali ste na raznim pozicijama, a kao mlađi pionir ste u jednoj sezoni zabili čak 20 golova. S obzirom da ste danas stasiti stoper od 192cm, kako gledate na tu transformaciju iz golgetera u glavnog stupa obrane?
“Uz “moje” Vidovce me vežu jako lijepe uspomene. Od prvog do zadnjeg dana mi je bilo odlično, puno odličnih trenera i igrača sam upoznao s kojima sam i dan danas u kontaktu. Posebnu ulogu u Vidovcima je imao moj trener Krunoslav Pranjić koji me vodio kroz sve uzraste u tom klubu. Uz pomoć njega sam i zavolio nogomet i uvijek je tu za mene i dan danas. Puno utakmica sam odigrao u Vidovcima pa i nije čudno da sam igrao na puno pozicija. Svugdje sam probavao igrati, ali izgleda da su obrambene zadaće nešto što mi puno bolje ide nego napadačke.”
Foto: privatna zbirka
Talent i kvalitetu brzo je prepoznala Slavonija iz Požege u kojoj ste upisali prve seniorske minute u 3. NL Istok, a nedugo zatim odlazite u Mladost iz Ždralova na razinu elitnog juniorskog nogometa. Je li Vam kombinacija seniorskog i juniorskog iskustva u tome razdoblju pomogla u igračkom sazrijevanju?
“U Slavoniju iz Požege sam otišao početkom srednje škole na poziv trenera Krešimira Brkića i bilo mi je vrlo ugodno u Slavoniji jer ipak sam ja iz Požege i privilegija je igrati za svoj grad i najbolji klub u svom gradu, pogotovo kada kao šesnaestogodišnjak upišete minute za seniore Slavonije. Nakon neuspješnih kvalifikacija za ulazak u SuperSport Drugu NL sa Slavonijom otišao sam u Mladost iz Ždralova u nadi da se isprobam u malo ozbiljnijem nogometu jer prije toga nikada nisam ni pomišljao o tome, cijeli život sam igrao i živio kod kuće i nogomet mi je bio odmor od školskih obaveza. U Ždralovima sam odigrao vrlo dobru polusezonu u HNL-u u juniorskom uzrastu. Smatram da je to bila dobra opcija jer sam bio spreman za taj korak nakon cijele sezone igranja u seniorima u Trećoj NL Istok te sam naučio puno i u Ždralovima iako sam bio vrlo kratko.”
Foto: privatna zbirka
Sljedeća važna stepenica bio je Radnik Križevci, iz kojeg nakon jedne sezone u trećem rangu (2. NL) pravite iskorak te na ljeto 2025. godine postajete igrač drugoligaša iz Bijelog Brda. Kada sagledate širu sliku, smatrate li da je taj postepeni tijek karijere ključan za sadašnje izazove i za ono što je pred Vama u profesionalnoj karijeri?
“Nakon polusezone u Ždralovima odlučio sam da je vrijeme da u potpunosti prijeđem u seniorski nogomet i tu se otvorila opcija za Radnik iz Križevaca. Otišao sam tamo i hvala Bogu odigrao cijelu polusezonu u Drugoj NL. Tamo sam prvi put došao u doticaj sa ajmo reći profesionalnim nogometom i vrlo dobro mi je došla ta stepenica. Odličnih 5 mjeseci u Križevcima za mene nakon čega dolazi poziv od trenera Igora Budiše i uprave Bijelog Brda nakon kojeg i dolazim tu gdje sam već nešto više od godinu dana. Mislim da je ovaj postepeni tijek vrlo važan i puno pomaže igraču da se sve više i više prilagođava na veće zahtjeve u većim klubovima.”
Nakon što smo prošli ozbiljnije teme, možemo prijeći na malo neformalnija i opuštenija pitanja. Tko je Vaš nogometni uzor?
“Iskreno, nemam nekog nogometnog uzora, volim jako hrvatsku reprezentaciju i sve hrvatske igrače, ali ako bih morao izdvojiti jednog igrača onda je to Luka Modrić.”
S obzirom da će ovo biti druga sezona otkako ste u BSK-u, kakva je Vaša uloga u svlačionici? Jeste li motivator, šaljivdžija ili više samozatajan tip?
“Ja sam više samozatajan tip, volim dobru šalu i uvijek se smijem na sve šale koje dolaze iz svlačionice. U skoro svakom klubu sam ja onaj koji manje priča, a više sluša. Dečki su vrlo dobri prema meni i nemam nikakvih primjedbi, svi su mi vrlo dragi.”
Foto: privatna zbirka
Koji su Vam hobiji ili skriveni talenti i kako provodite dane kada nema treninga i utakmica?
“Moj skriveni talent jest sviranje trube, sviram ju već više od 10 godina, završio sam osnovnu i srednju glazbenu školu – smjer trubač i vrlo sam dobar u tome. Često sam morao usklađivati obaveze kao što su koncerti, produkcije ili probe sa nogometnim obavezama. Dečki iz svlačionice stalno traže da im sviram pjesme na trubi, pa tko zna, možda jednom i uzmem trubu na gostovanje pa nakon gostujuće pobjede napravimo feštu na putu prema kući. Kada nema utakmice ili treninga volim često otići kući u svoju Požegu i pogledati nekakvu utakmicu ili biti sa svojim bližnjima, to me uvijek napuni i osvježi za buduće izazove i napore.”
Da niste nogometaš, što biste radili?
“Da nisam nogometaš vjerojatno bih bio profesor trube ili radio nekakav zanat u struci. Nisam baš čovjek koji voli učiti i sjediti za stolom pred knjigom.”
I za kraj… Što biste poručili mladim nogometašima i mladeži općenito?
“Moja poruka svima je da samo vjeruju u svoj trud i rade svakodnevno na onome što žele ostvariti. Uz Božju pomoć i providnost sve će uspjeti, samo trebaju biti hrabri i vjerovati.”
Foto: privatna zbirka
