Tužne vijesti iz Pleternice: Preminuo je Branko Polić
Šokantno je čuti da je iznenada otišao netko koga poznaješ čitav život, s kim imaš brojne uspomene s nogometnih terena i oko njih. Upravo takva vijest zatekla je jutros brojne Pleterničane, ali i puno šire od toga. Preminuo je Branko Polić. Čovjek bogate biografije, sportske, društvene, glazbene, političke i, što je najvažnije, ljudske. Branko je preminuo iznenada, sinoć oko 23:00 sata u 64. godini.
Neki tekstovi mogu biti generički, neki poput ovog to ne mogu, moraju imati dozu osobnog. Branko Polić je trener koji me sa 15 godina gurnuo u seniorsku momčad i dao mi prve minute u pripremnim utakmicama, trener koji mi je kroz rad sa seniorima i razgovore koje smo vodili — prije eto više od 20 godina, a i sad ih se živo sjećam — dao neke važne životne savjete. Njegovih se priprema i danas sjećam, a još više “karantena” i druženja, pjesme i veselja nakon pobjeda, iako zapravo i nisam bio igrač prve momčadi. Siguran sam da je jako puno igrača koji i desetljećima kasnije pamte vrijeme koje su proveli s njim i uz njega.
Onog drugog važnog dijela njegovog života, pjesme, mnogi se ipak ne sjećamo baš potpuno, jer i to je radio fantastično. Ne samo kao pjevač legendarne grupe Kings, nego i kao tekstopisac brojnih pjesama posvećenih svojoj domovini i svojoj Slavoniji, a autor je i nekoliko himni nogometnih klubova — ranije Svačića, a nedavno i Kutjeva te još nekoliko njih.
Domoljublje je živio svim srcem, u komunističkoj tvorevini je robijao u Staroj Gradišci, u samostalnoj Hrvatskoj uvijek pokušavao raditi i graditi svjesno društvo kroz politički rad, do smrti je bio županijski vijećnik. Mnogima trn u peti zbog svojih nepokolebljivih stavova, čovjek koji se nije libio reći ono što misli, bez obzira komu se to neće svidjeti.
Branko za sobom ostavlja dubok trag u ovom društvu, ostavlja sačuvane uspomene na mnoge heroje Domovinskog rata, ostavlja ideje koje su se pokazale odličnima, ostavlja stihove, glazbu, pobjede, veselja, druženja i poštovanje… Ostavlja me tužnog, ali i nekako zadovoljnog. Često smo te kave dogovarali, a rijetko dogovorili — ona zadnja u utorak je i realizirana. Istina, dogovoreno da će nekad on slati izjave, a nekad Mačak, nećemo ispoštovati, sve ostaje na Mačku što se toga tiče, ali tih pola sata druženja i razgovora i to ću pamtiti.
Brana, počivaj u miru. Obitelji iskrena sućut.
