Trgovina rezultatima i varanje djece

Nakon što su prva dva teksta koje nam je poslao trener mlađih kategorija privukla puno pažnje, kako smo i najavili idemo dalje, danas jedan posebno zanimljiv dio teksta o stvarima koje su jednostavno – nedopustive! Ranije tekstove ako ste propustili možete pronaći OVDJE i OVDJE, a podsjećamo da u ponedjeljak objavljujemo i četvrti dio ove priče.

Oglas

Ako ovo dosad nije ukazivalo na totalnu anarhiju u ligama za mladež na našem području, sljedeće činjenice bit će teško osporiti. Klubovi dogovaraju rezultate neodigranih utakmica. Prošle godine prilikom telefonskog razgovora s trenerom s čijom se ekipom sljedećeg vikenda moja momčad trebala sučeliti on me, nakon moje opaske kako dolazimo samo s kadetima jer juniore nemamo, pitao: „Koji ćemo rezultat u juniorima pisati?“ Bio sam zatečen jer za tu situaciju, ako se naša juniorska momčad vodi i dalje u sustavu natjecanja, jedini mogući ishod može biti 3:0 za protivničku momčad. Kolega je spomenuo da oni prakticiraju pisati rezultate za koje se treneri dogovore. Za utakmicu koja je neodigrana stvaraju se zapisnici s navedenim igračima za obje momčadi, upisuju se strijelci, minute gola, navode se imena sudaca, imena trenera, predstavnika klubova, a na kraju povjerenik za tu ligu utakmicu uvodi kao odigranu?! Papir sve trpi, Comet sve trpi, a Savez sve blagoslivlja. Ja se samo nadam da suci nisu tražili takse za te utakmice. Neću iznositi prljavo rublje i govoriti o kojim je klubovima i kolegama riječ jer je to postala uobičajena praksa koju je očito moguće provoditi bez ikakvih posljedica i ja stoga kolegama ne zamjeram previše. Samo ću spomenuti kako upisom svoga imena u tražilicu u Cometu pronalazim 5 neodigranih utakmica u kojima se vodim kao trener, gdje postoji zapisnici s imenima igrača, sudaca, navedeni strijelci i minute gola, rezultat, a utakmica je od povjerenika natjecanja evidentirana kao „odigrana“. Doznao sam to tjednima kasnije. Kako sam se nosio s tim saznanjem, neću napisati. Dovoljno je spomenuti, što se valjda i vidi, da teško podnosim nepravdu. To je sramota u prvom redu za ŽNS Osječko-baranjski jer to dopušta, to je sramota za klubove koji su to dogovorili. Ne znam koji su to klubovi sve radili, ali reći ću kako iz svog primjera znam za minimalno šest klubova koji su dogovaranjem rezultata izdali svoju djecu. A to je i velika pljuska roditeljima, kao i djeci onih klubova koji su sve svoje utakmice pošteno odigrali. Za natjecateljsku sezonu gdje postoji ijedna takva „odigrana“ utakmica prvenstvo je neregularno i točka. Nisam siguran je li ijedno kadetsko i juniorsko prvenstvo (1. i 2. NL Središte Istok) u zadnjih nekoliko godina regularno. Prema mojima saznanjima – nije. Zamislite koliko je to bolna činjenica – utakmice se odgađaju, pa se onda niti ne odigraju, ali se klubovi dogovore za rezultat, izrade se zapisnici, a Savez to dozvoljava. Sve je moguće kada kontrole nema i kada se oni u čijoj je to nadležnosti ne trude osigurati jednakost za sve i kažnjavati sramotnu trgovinu rezultatima. Nema ikakve kontrole i neki nogometni djelatnici, vođeni samo željom za ostvarivanjem rezultata, poput ratnih profitera iskorištavaju nered i anarhiju za koje je Savez odgovoran.  Kao što smo skovali termin „ratno profiterstvo“, vjerojatno ćemo se uskoro služiti terminom „nogometno profiterstvo“ jer je to postalo toliko učestalo (barem na slavonskom području) da je riječ o pošasti.

Oglas

Kada sam već spomenuo svoje ime u Cometu, pronalazim tamo još desetak utakmica u kojima se klub neovlašteno nakon mog odlaska koristio mojom licencom. Ali to smatram minornim problemom u odnosu na sve, pa o tome neću.

Oglas

Bio bi grijeh da ja kao trener ne progovorim o sucima jer mi treneri to jako volimo. Šalu na stranu, poštujem ih sve, poštujem njihove odluke iako ponekad to svojim ponašanjem opovrgavam i smatram kako među njima ima nekoliko stvarno talentiranih mladih sudaca. Ne namjeravam govoriti o sudačkim greškama na terenu nego ću se osvrnuti na stvari koje su indirektno povezane sa sucima. Nitko ništa ne kontrolira. Da su natjecanja mladeži od strane Saveza shvaćena kao drugorazredna u odnosu na seniorska, pokazuje činjenica da ja kao trener u ovih nešto više od 5 godina nigdje osim u Slavonskom Brodu na utakmicama protiv NK Marsonia i NK Željezničar nisam vidio delegata. Ne želim pretjerivati i tvrditi da delegati moraju biti na svim utakmicama mlađih dobnih kategorija, ali s obzirom na navedenu trgovinu rezultatima mislim da je potrebno da budu na kadetskim i juniorskim utakmicama (u propozicijama koje je HNS donio piše: „Za sve utakmice liga mladeži određuje se delegat utakmice.“)

Ako je to nemoguće jer je broj delegata premali, onda je nužno educirati suce jer su oni najodgovorniji za regularnost prije, za vrijeme i nakon utakmice. Trebaju kontrolirati iskaznice i prema njima prije utakmice evidentirati igrače. To više nitko ne radi. Iskaznice su za ukras, najbolje bi ih bilo podijeliti djeci da imaju sliku za uspomenu. Šteta je svih onih plastičnih folija i adresara/rokovnika koje klubovi tako revno drže urednima. Zašto to trebaju raditi? Jer su neki nogometni djelatnici koji rade s djecom spremni na prevaru pa će „švercati“ igrača ili će izmijeniti zapisnik nakon utakmice . Zašto to neki rade? Jer je neki važan član njihove momčadi dobio karton zbog kojeg možda nema pravo igrati iduću utakmicu. Umjesto da se djecu uči da se nose s posljedicama svoga ponašanja, uči ih se prevari. Ne bulaznim, znam da se to događalo, suci to nisu prepoznali ili su se pravili da to ne vide. Zato suci moraju prije utakmice evidentirati igrače prema iskaznicama i najbolje bi bilo da isprintaju zapisnik uveden prije utakmice kako bi spriječili teška zlodjela poslije utakmice.

Dalje, svi suci trebaju biti dosljedni. Zašto? Zato što se događa da neki upisuju kartone, a drugi ih ne upisuju. Češće je ovo drugo; dovoljno je pogledati većinu zapisnika. Ponavljam: djecu treba učiti kako svako ponašanje nosi određene posljedice. Ako su pravila jednaka za sve, onda se toga treba i držati. Neupisivanjem kartona djeci se pokazuje da mogu sve što žele i kako hoće te da cilj opravdava sredstvo. Tako će djeca u budućnosti i na drugim područjima činiti nepravdu, odabirat će lakši put i gledat će samo na sebe. Mi kao nogometni djelatnici sudjelujemo u odgoju te djece i ne smijemo im davati loš primjer. Mi imamo odgovornost prema djeci, prema njihovim roditeljima i ne smijemo ih varati ili učiti varanju. Vjerujem da smo svi mi treneri koji radimo s mladeži nekad suca molili da ne upiše karton (ja sam to učinio prije mjesec i pol dana) jer nemamo velik broj igrača (što je i stvarno tako), ali ne treba popuštati. Neka suci pišu kartone. Ako ih neće pisati, onda neka ih poderu i ne nose na utakmicu, neka ih Savez ukine. Koje rješenje još Savez može ponuditi u toj našoj okrutnoj zbilji kada se mnogi suočavamo sa stvarno malim brojem igrača u svojoj momčadi? Možda da se zabrana igranja jedne utakmice primjenjuje nakon pet žutih kartona, a ne nakon tri. Možda postoji i bolji prijedlog od ovoga.

Također, treba se zadržati dosljednost u provođenju trajanja utakmice. Ako propozicije kažu da kadetska utakmica traje 90 minuta (netko svoj posao opet nije odradio jer u Cometu u opisu natjecanja 2. NL Središte Istok stoji da traje 80 minuta), zašto se nama u osam dosadašnjih kola šest puta kraj svirao nakon 80, a ne nakon 90 minuta? Vrijedno je spomena i kako određeni klubovi, tj. njihovi treneri, sami utječu na suce i kažu im da ranije sviraju kraj. Kada sam vodio momčad u 1. NL Središte Istok, kod jednog smo kluba umjesto tadašnjih propozicijama propisanih 2×40 odigrali 2×25 minuta. To je redovna praksa tog kluba koji je već godinama član 1. NL, redovno završava među posljednjima, a za to se odlučuje jer mu kadetsku momčad uglavnom čine pioniri. Bez obzira na to, pravila se ne mogu prekrajati po svome. Nije taj klub jedini jer i, primjerice kod hijerarhijski visoko pozicioniranog slavonskog kluba, učestala je praksa da juniorske utakmice traju 50 – 70 minuta (umjesto 90), praksa je da taj se klub koristi igračima koji su stariji od dopuštenog (treneri su korektni, pa to napomenu ranije) te tako oni samo svoje utakmice odrađuju (to je za neku drugu raspravu). Svi smo se mi kao treneri mlađih dobnih kategorija našli u situaciji da smo u slučaju da je utakmica riješena visokom razlikom u korist jednog od dvaju klubova ili u slučaju skromnog broja igrača kada vidimo da djeca više ne mogu odlučili zamoliti suca da skrati utakmicu. Ali u redu je kada je to iznimka od pravila. Problem je kada je to postalo učestala praksa, a ne iznimka.

Koliko smo svi kao društvo vođeni samo rezultatskim, kratkotrajnim uspjehom pokazuje i činjenica da se u COMETU najčešće od igrača s klupe kao oni koji su nastupili evidentiraju samo oni koji su zabili gol. Uzmimo za primjer kako su na klupi jednoga kluba četiri igrača i sva su četvorica dobila određenu minutažu u utakmici, ali je u zapisniku kao onaj koji je nastupio uveden samo onaj koji je zabio gol. Dakle, preostala trojica prema zapisniku nisu niti ušla. Koliko je to sramotno u radu s djecom?! U momčadskom sportu poručuje im se da su nevažna i nebitna te da su bitni samo oni igrači koji postižu golove. Vjerojatno je da većina te djece te zapisnike neće niti vidjeti i da za to neće znati. Ali može se dogoditi i obrnuto. Što da misli mladi igrač  koji redovito i marljivo trenira, ali nije pretjerano talentiran i u utakmicama dobije najčešće posljednjih 20 minuta (koje on izuzetno cijeni jer je svjestan svojih nedostataka), kada sazna da se u većini utakmica u kojima je odigrao dvadesetak minuta on vodio kao da nije niti nastupio? Ne bismo li se svi u toj situaciji osjećali jadno i ne bismo li u istom trenutku osjetili gađenje prema onima koji su to provodili, ali i prema čitavom društvu i vrijednostima koje su u tom društvu na snazi? Mislim da bismo. Zato je potrebno da treneri/predstavnici klubova pišu zamjene na kartončiće koje će uručiti pomoćnom sucu prije ulaska igrača u igru, a suci da zajedno sa zapisničarima uvedu sve zamjene. To nije puno vremena i ne košta puno, a bitno mijenja percepciju o nama kao članovima društvene zajednice. Ja sam stvarno jako tužan kada vidim takvu situaciju i suosjećam s djecom koja su prevarena. Međutim, to je nažalost učestala praksa i u većini situacija postupa se na taj način jer, valjda, štedi vrijeme.

Igrače treba uvesti u zapisnik i kada su leteće zamjene. Ne može se i ne treba bilježiti svaka izmjena ako je igrač ulazio/izlazio više puta, ali neka bude vidljivo da je igrač nastupio. Spomenut ću ovdje kako se leteće zamjene često prakticiraju i u kadetskom i juniorskom uzrastu i ne smatram to nužno lošim jer možemo obaviti kratki razgovor s igračem, ukazati mu kako svoje pogreške može ispraviti i opet ga vratiti u igru. Ali najčešće to činimo jer imamo mali fond igrača (jednu ili dvije zamjene vrlo često) i zbog umora češće rotiramo igrače. Tu valja pohvaliti suce koji prepoznaju probleme s kojima se klubovi suočavaju te prihvaćaju zamolbe trenera da zamjene budu leteće (iako propozicije kažu drugačije).

Na kraju ovog kratkog razmišljanja o sucima reći ću kako je regularnost i ovogodišnjeg sustava natjecanja 2. NL Središte Istok narušena činjenicom da je na utakmicama bio nedovoljan broj sudaca. Na tri od osam dosad odigranih prvenstvenih utakmica moga kluba to je bio slučaj. Pritom ću spomenuti kako je u dva navrata bio samo glavni sudac bez pomoćnika, a na utakmici 3. kola (i kadeta i juniora) uz glavnog suca bio je jedan pomoćni. Zanimljivo je, a to se spominjalo i u medijima koji se bave ligama na našem području, kako je nama tu utakmicu 3. kola koju smo igrali u gostima sudio sudac koji je ujedno i domar u klubu domaćinu. Ja protiv navedenog gospodina nemam ništa, ali s pravom se pitam kako je moguće da osoba koja je domar/zaposlenik kluba može biti sudac na utakmici tog kluba. Da je i najpošteniji čovjek na svijetu, to opet ne može biti po pravilima. Da napomenem, iako su bila dvojica sudaca, u zapisnik unesen u Comet dodan je i treći. Ne znam je li i on dobio taksu. Zapisnik je blagoslovljen. Što bi bilo da mi nismo htjeli potpisati zapisnik jer na utakmici nisu bila tri suca, a u zapisniku je drugačije? Vjerojatno ništa. Nemojte dopustiti takav cirkus i „stisnite“ suce. Neka oni budu čuvari reda i neka oni kao i mi treneri budu svjesni svoje odgovornosti jer i oni svojim primjerom utječu na djecu i na regularnost natjecanja.

Bilo bi lijepo kada bi Savez iskazao empatiju prema svim klubovima i na neki način zabranio bilo kojem klubu da ima više od dvije momčadi u istoj kategoriji. Dapače, u propozicijama koje je objavio HNS stoji: „U natjecanju na razini HNS-a (prva NL i razina Središta) jedan klub može imati najviše 2 selekcije istog uzrasta.“ Normalno je da škole nogometa koje su nositelji kvalitete zbog stručnosti svoga kadra imaju više djece. To je prirodno jer će roditelji za svoju djecu tražiti najbolje. Ali ne smije se dopustiti da određeni klub uredno izbjegava to pravilo tako što složi i treću momčad samo pod drugim imenom. Ne znam je li to slučaj u svim uzrasnim kategorijama toga kluba, ali znam da je u kategoriji kadeta, starijih i mlađih pionira. I zamislite sad sljedeće: taj klub u okviru 2. NL Središte Istok „A“ za pionire ima dvije momčadi pod različitim imenom. Ali stvar je još ozbiljnija jer za te dvije momčadi, ovisno o snazi protivnika, nastupaju isti igrači. Dakle, može se dogoditi da jedan igrač određeni vikend nastupa za jednu momčad, a drugi za drugu koja ima različito ime. U kadetskom uzrastu to nije ni slučaj jer i u 1. NL Središte Istok, u 2. NL Središte Istok i u LM NSO sve tri momčadi toga kluba nose isto ime. Lako se to provjeri u Cometu. Tako se upisom određenog igrača tog kluba u tražilicu dolazi do činjenice da jedan igrač bilježi nastupe u 3 momčadi (selekcije) koje se nalaze u 3 različite lige. Nije li to HNS zabranio? Očito je da se sve bazira na rezultatu jer isti igrači, ovisno o snazi protivnika, nastupaju u svim trima ligama. Ovo se stvarno događa, pojedinci ukazuju na tu nepravilnost, ali ništa se ne mijenja. Zašto Savez to dopušta? Kako je to moguće?

Meni se kao treneru već nekoliko puta dogodilo da me pri susretu s tim klubom protivnički treneri, ako je utakmica riješena, pitaju mogu li uvesti veći broj igrača od dopuštenog. Vjerojatno mi svi pristanemo na to, ali to nije dobro. Zašto? Zato jer se tu djecu vara. Njima se davanjem određenih minuta daje lažna slika da ih klub smatra važnima, a zapravo se samo na taj način opravdava visoka članarina koju djeca plaćaju. Da suci i mi protivnički treneri ne dozvolimo to, ti igrači ne bi dobili minute i vjerojatno bi zbog svoga nezadovoljstva barem pomislili na odlazak u drugi klub. Pomislili bi na to i kada bi klubu u kojem igraju bilo zabranjeno imati 3 momčadi u istoj kategoriji. A danas, kada, ako ćemo se koncentrirati samo na mlađe uzrasne kategorije na području Osijeka, problema s brojem djece nemaju NK Osijek, NŠM NK Grafičar Vodovod i Akademija Krpan-Babić važno je da svi mi kao sportski djelatnici radimo i na uzletu Olimpije, Metalca, Višnjevca, Murse i ostalih. Zato smatram da Savez i tu treba biti stroži i ne dozvoljavati da netko okolnim putem izbjegava to pravilo. Pred nama su djeca, zaslužuju da smo iskreni prema njima. Niti po jednom moralnom kriteriju ne može biti etično varati djecu i roditelje samo radi prikupljanja što više članarina.

U posljednjem nastavku:

Misli li itko na posljedice ovog nereda i kaosa?