Treća NL Istok: Zakuhala se borba za vrh, na začelju sve jasno

Ostalo je još samo posljednje 15. kolo za odraditi u 2023. godini, iako navijački nepristrani, nije nam teško palo što se borba za vrh zakuhala nakon što je Svačić prekinuo sedam kola dugu seriju pobjeda momčadi Ivice Gavrana.

Proteklo 14. kolo nije bilo pretjerano efikasno, postignut je 21 gol u osam utakmica, domaćini su bili uspješniji s 12 osvojenih bodova u odnosu na sedam gostujućih. Tri od tih sedam su iz Oriolika otišla u Čepin što je Zelene prometnulo u ekipu u najboljoj formi, već smo rekli da će u Čepinu najviše žaliti što je stigao kraj jesenskog dijela, pogotovo ako uspješno odrade i posljednji zadatak, a neće im biti lako, moglo bi biti Svačić dao, Svačić uzeo s obzirom da je Čepin muku muči s domaćim utakmicama, dok Svačić briljira u gostima. No, o tom kad dođe vrijeme.

Đakovčani su velikom pobjedničkom serijom praktično osigurali jesensku titulu, tri su boda razlike u odnosu na Čepin i velika gol razlika pa će Đakovčani ligu promatrati sa vrha, kod njih nema sredine, ili su na vrhu ili na dnu. Kakva metamorfoza kluba u samo nekoliko mjeseci! Ivica Gavran je zaista odradio fantastičan posao, posložio je momčad koja igra atraktivan nogomet, pokazao je da se bodovi mogu osvajati i otvorenim nogometom, čistim nadigravanjem i nagrada je stigla u vidu čelne pozicije. Stala je serija u Slatiniku, ali negdje je svakako morala, nije nitko baš toliko dominantan da bi tako suvereno osvojio ligu, bit će još krivih koraka za Đakovo, ali put je pravi, najbolji mogući! Ako ekipa ostane na okupu i uz određene dodatne iskorake prvi su favorit za titulu, onu pravu, ljetnu!

Čepin je moćan, Čepin sada izgleda onako kako smo ga vidjeli od početka sezone, iako će Milardović kao i svaki trener na svijetu kukati za još dvojicom pojačanja, još u ljeto smo ih vidjeli jako visoko. Nakon silnih oscilacija, eto ih u samom vrhu. I to uz činjenicu da su tek 11 momčad lige što se tiče domaćih rezultata! Novi veliki gostujući bodovi stigli su iz Oriovca, uz pomoć Svačića prednost Đakova svela se na skromna tri boda, ako Bilobrci i društvo u subotu “skinu” baš Svačić jesen će se okarakterizirati – izvrsnom. U kakvoj su formi najbolje će reći sam rezultat iz Oriovca, uvjerljivih 3:0, a uz to je Herceg imao vrlo dobar dan i dosta toga obranio. Četiri utakmice u nizu Luka Dubrović je sačuvao mrežu netaknutom, odnosno njegov niz je i duži, posljednje golove koje je Čepin dobio protiv Slavije na svom terenu inkasirao je mladi Filip Begović, njemu je posljednji zabio Ivan Smojvir, a Dubroviću Domagoj Balatinac u 10. kolu. Dakle Kutjevo, Našk, Bedem i Oriolik nisu pronašli put do Čepinske mreže, u te četiri napadači i Salvatore zabili su devet komada!

Teško izborena pobjeda i slavlje Svačića vratili su boju u lice navijačima Bedema, iako je zaostatak tu, sasvim je dostižan, u Ivankovu žele prvaka i imaju se na temelju čega nadati da će ga i imati. Naravno, u proljeće će morati puno bolje u derbijima, to je bio problem ove jeseni. Mogu taj problem djelomično ispraviti u posljednjem kolu kada su gost aktualnom prvaku u Požegi. Utakmica je to od iznimnog značaja, u posljednja četiri gostujuća susreta Ivankovčani su osvojili samo jedan bod, na taj način se ne konkurira za titulu! Niti protiv Sloge na Gracu nije Bedem briljirao, teško su došli do pobjede u samoj završnici, no sigurno je to jedna od onih pobjeda koje jako dižu momčad, koje donose samopouzdanje.

Tadić boysi su napravili veliki posao protiv Đakova, drugo kolo u nizu na svom terenu igraju pravi nogomet, onaj koji ljudi vole gledati. Izgleda da u ranijim utakmicama nije bilo do njih, Valpovka i Đakovo su se došli nadigravati i odmah je to bio pravi nogomet. Uostalom, Božić i Martić na bokovima, Nižić i Žuljević u sredini, iza njih Mirković i Letica, pa to je ekipa koja mora igrati odličan nogomet. Malo preko tog “odličan” bio je Damir Mirković koji je zabio dva komada lideru, odigrano je sjajnu partiju i u Čepinu bi trebao biti dočekan crvenim tepihom. Ili barem nekim tapšanjem po leđima, da ne pretjerujemo. Kako se dogodi koji dobar rezultat sve više se u Slatiniku lupaju u čelo zbog domaćeg poraza od Slavije, s ta tri boda bili bi još u igri za jesensku titulu, no nema nazad, prilika za popravak tog kiksa je u Čepinu.

Andrijevčani su se iz Vukovara i neobičnog termina za ovu ligu vratili s bodom. Po igri su možda bili bliže tri, ali i bod je sasvim u redu, nakon serije poraza u gostima sada su zaredali s dva remija kojima se drže na sasvim pristojnom učinku u gostima, za još viši plasman na ljestvici morat će to pristojno u proljeće pretvoriti u jako dobro. U Vukovaru su tek drugi put napadači Tomislava bili na godišnjem, samo su Kutjevo i Vuteks ostali netaknute mreže u dvobojima protiv Brnjićeve momčadi.

Nimalo laka, ali jako važna pobjeda Borca nad Kutjevom. U stilu Sloge Borac bodove osvaja gotovo pa isključivo na svom terenu pa treći u nizu susret bez pobjede u Baranji bio bi znak da nešto ne štima kod Borca, ovako je kupljen mir, jesen je već sada – odlična, ako se nešto ulovi u posljednjem kolu – odlično, ako ne opet – odlično. Čak 20 od ukupno 24 boda osvojili su Baranjci na svom terenu, ako tome dodamo da su tri od četiri gostujuća osvojili još u drugom kolu jasno je da su s razlogom vrlo rado viđen gost širom Slavonije. Protiv Kutjeva ponovno je čovjek odluke Domagoj Balatinac, mladić koji polako ali sigurno izrasta u ozbiljnu snagu ove momčadi.

Oriolik, Svačić, Đakovo na početku sezone su slavili protiv Slavonije koja je tako katastrofalno krenula u obranu titule kao najveći favorit, stigla je pobjeda nad Čepinom pa još dva poraza, od Sloge i Valpovke, a onda se Poletijev stroj konačno upalio i od tog 23. rujna u Valpovu ne zna za poraz, dapače, zna za samo dva remija. Onaj protiv Borca u Kneževim Vinogradima nikako ne ide u red neuspjeha iako su tamo i zapucali kazneni udarac, ona dva boda protiv Vuteksa sigurno nedostaju, s njima bi Plavi imali šansu jesen završiti na trećem mjestu. Čak u nekakvoj ludoj proljetnoj seriji mogu se i uključiti u borbu za naslov, Đakovo dolazi u Požegu, doduše ide se u goste svima ostalima iz vrha… No, s obzirom na taj loš start, ono što sada Slavonija igra je odlično, vratili su se i iz Našica s tri boda, ponovno je briljirao Ivan Antunović, a ponovno je iskočio jedan od “klinaca”, ovaj put to je Karlo Kovre. A da ne spominjemo samo one koji zabijaju spomenut ćemo Ivana Lončarevića i Žarka Dominika Jakovljevića koji su iako 2005. i 2006. godište do sada skupili više od 650 odigranih minuta, prvi četiri, drugi šest čitavih utakmica, u deset utakmica minutažu je dobio u Tvrtko Janković koji je zabio tri gola, isto toliko zabio je i Ante Novak, a u Našicama je svoj prvi upisao Kovre, minute su skupljali David Vidović, Toni Barišić, Marko Milobara i Jurica Rotim. Ukratko, ako se i ne uključe u borbu za vrh, u Slavoniji imaju i te kako razloga za zadovoljstvo!

Nakon trećeg uzastopnog domaćeg poraza nemaju ga u Našicama. Došao je Našk na rub borbe za jesensku titulu i onda neobjašnjivo potonuo. Ili je objašnjivo i dosta logično. Našk ima odličnih 13-14 igrača, par njih koji zaista rade razliku, ali na duge staze često se ključnima pokažu oni koji su u hijerarhiji 17. i 18. igrač. Kad u jednoj utakmici nedostaje Kuzminski, u drugoj Radinković a u trećoj Malik, Našk je tri kola u problemu. Uz to, ono što Žigić želi od svoje momčadi i za što u konačnici ima kadar, na domaćem terenu jako teško mogu igrati čim je vrijeme kakvo je, kad se teren raskvasi brzi pas, kontra i polukontra teško prolaze, sve je više duela, a tu su Našičani ipak u problemu u odnosu na ostale. Zima donosi priliku da se neke stvari poslože bolje, odnosno šire, iako baš negdje između Slavonije i Naška bi se mogla povući crta ekipa koje se mogu uključiti u lov na Đakovo, no Našk je pokazao da može pobjeđivati u serijama…

Valpovka je napravila veliki posao protiv Graničara, unaprijed upisani bodovi su oni na kojima su mnogi lomili zube, Zeleni nisu. Stigli su Pavličićevi momci do te čarobne brojke 20 koja gotovo pa jamči mirno proljeće. Baš onakvo kakvo Valpovci treba, ako ne bude značajnijih promjena u kadru bit će to nastavak atraktivnog nogometa, onog koji poziva gledatelje na tribine. Dodatne bodove će Valpovka uz ozbiljan pristup bez problema osigurati jer zaista ima kvalitetnu momčad, dovoljnu za pozicioniranje u mir sredine ljestvice.

Oriolik se definitivno pretvara u najveće razočaranje sezone, s obzirom na igrački kadar to je momčad od koje se očekivalo da će se boriti za titulu kako bi njom dodatno obilježili klupsku obljetnicu, a oni su na polusezoni bliže borbi za ostanak. Puno previše su toga prokockali, opravdanje se ne može tražiti ni u Dinamu ni u Poreču ili bilo čemu drugom, razlozi su u svlačionici i na terenu. Uvjerljiv poraz od Čepina samo je dodao još malo sivih boja na ono što su učinili u prvenstvu, pomalo ta siva prevladava i preko onih ružičastih boja koje je donio Kup.

Sloga je ispala iz ritma domaćih pobjeda, pala je i na Gracu, očekivano, ali su pokazali da su živi. I njih definitivno moramo ubrojati u ekipe koje su debelo podbacile, igrački kadar kakav ima Sloga morao bi biti u vrhu lige, ali tu smo konstatirali užasan izostanak ambicije, guranje futsala i nogometa na ovoj razini ne ide skupa i dok se te dvije stvari ne raščiste Slogu čeka puko životarenje. Dolazak novog trenera Ivice Lukšića neće ništa pomaknuti na bolje, naravno ne zbog samog legendarnog nogometaša Sloge, nego zbog odnosa prema klubu, njega čekaju isti problemi kao i Pavišića.

Vuteks je na svom terenu remizirao s Andrijevcima, prekinuta je tako mini serija domaćih pobjeda, ali ne i pozitivno raspoloženje koje će biti važno na gostovanju u Županji. Bit će to utakmica istine za Vuteks, ako se s tog kratkog putovanja vrate s tri boda kako najavljuju jesen će biti – vrlo dobra. Jednim bi potezom napravili nepremostiv jaz između sebe i Graničara i istovremeno odmaknuli od barem još jednog konkurenta u borbi za ostanak, Slavije ili Kutjeva, a u idealnom scenariju i od njih i od Cerne.

Kutjevo se iz Baranje vratilo sa solidnim dojmom i praznom vrećom u kojoj se nose bodovi, no svakako su njihove misli bile usmjerene ka posljednjih 90 minuta sezone kada im u goste stiže Slavija. Pobjeda nad Pleterničanima za Kutjevo bi značila strašno puno, ako bi se čak poklopilo da im to ne donese skok s aktualnog 13. mjesta, značila bi bijeg na +6 u odnosu na Slaviju. Zato nikome u Kutjevu nije pretjerano teško pao poraz u Kneževim Vinogradima, pobjeda nad županijskim rivalom okajala bi mnoge jesenske grijehe. Dvije pobjede na domaćem terenu koliko toliko su popravile dojam koji je velikim dijelom polusezone bio vrlo loš, treća bi donijela mir u slaganju momčadi za proljeće, jer je jasno da se momčad mora osnažiti u svim linijama.

Slavija sa sličnim nadanjima ulazi u taj dvoboj, ipak bit će Parmakovićevoj momčadi lakše u Kutjevu nego protekle subote u Pleternici protiv Cerne, to je bila utakmica u kojoj je pobjeda jedina opcija, to su Pleterničani i učinili. Odgovorno, taktički zrelo uz malu dozu sreće da ona lopta pogodi baš u ruku igrača Cerne, no zaslužili su tu sreću pristupom koji je pod Parmakovićem postao standard. U Kutjevu bi pobjeda bila vrijedna milijun dolara, ali niti bod ne bi u startu bio za baciti. Ivan Smojvir je trenutno uz Filipa Kocijana prvo ime Slavije i dolazi u Kutjevo pomrsiti račune bivšim suigračima, bit će to pravi derbi, utakmica od posebnog značaja i jednima i drugima!

Ceranci nisu uspjeli u Pleternici doći barem do boda kojim bi ostali ispred Pleterničana, pali su na 15. mjesto koje ih vraća u MŽNL, no puno je do kraja, i oni imaju pred sobom prijelazni rok u kojem moraju biti aktivni i pametni. Iako su u igri dobrim dijelom bili potpuno ravnopravni Slaviji, u dobrom dijelu drugog poluvremena i bolji, jasno se vidjelo da nedostaje konkretnosti u završnici, vjerojatno je to posljedica loših rezultata, uvukao se strah u ekipu, pa ono što pokažu na sredini terena, u zadnjoj trećini ne pokazuju. Kako bilo, uz nadogradnju u zimskom prijelaznom roku ne bismo otpisali Cernu kad je borba za ostanak u pitanju, uostalom, s obzirom na formu Naška tko može tvrditi da se Bartulovićeva momčad neće osladiti s tri boda i biti potpuno živa nakon posljednjeg jesenskog kola?

Pobjeda nad Vuteksom je jedini put da Graničar ostane u igri, bez sedam bodova na kraju jeseni u proljeće nije realno očekivati da se Graničar izvadi iz ove situacije. Nevjerojatno koliko je momčad iz Županje propala u samo nekoliko mjeseci! Činjenica da svi u ligi računaju na bodove protiv aktualnog viceprvaka je zaista poražavajuća i deprimirajuća za sve. Promašeno ljeto skupo je koštalo, godine napretka koje su bile vidljive uništene su u samo jednom prijelaznom roku, mogu li to koliko toliko popraviti u zimi ostaje vidjeti, ali temelj svega je pobjeda nad Vuteksom, ni igrači tu nemaju nikakvih alibija.

Nakon posljednjeg kola idemo u veliku reviziju odigranog i gledajući kompletnu ligu ali i sve klubove zasebno, bit će tu vrlo zanimljivih statističkih podataka.