Za slavonskim trećeligašima, odnosno četvrtoligašima za sve one koji nisu djelatnici ili dužnosnici HNS-a, drugo je prvenstveno kolo. Već se polako naziru konture kako će sezona izgledati iako je još uvijek otvoren prijelazni rok i svi imaju mogućnost dodatno osnažiti igrački kadar. U našoj novoj rubrici ćemo svakog ponedjeljka prokomentirati što je koji klub učinio, za ovaj prvi put to će se odnositi na uvodna dva kola.
Tomislav iz Donjih Andrijevaca je lider, dvije sigurne, uvjerljive pobjede protiv Slavije i Naška, starosjedioca u ligi, devet postignutih i samo jedan primljeni pogodak dovoljno govore o Brnjićevoj momčadi. Na temelju imena u kadru uoči sezone proricali smo im gornji dio ljestvice, za sada su definitivno na tom putu.
Borac je i prošle sezone krenuo izvrsno u sezonu, ovoga puta na računu je maksimalnih šest bodova izborenih protiv Graničara i Vuteksa, Balatinac ima dobru momčad, njegova trenerska ruka je jasno vidljiva, a sada sa šest bodova na računu sve izgleda zaista odlično za jedinog baranjskog četvrtoligaša.
I Valpovka se može zadovoljiti svojim ulaskom u sezonu, možda su u startu imali drugačiji plan kako doći do četiri boda, no oni su tu, tri iz Vukovara i jedan s domaćeg terena. Valpovka sada već kao klub ima iskustvo igranja ove lige i djeluju kao posložena ekipa, trener Pavličić to majstorski vodi, ako je suditi po dobrom ulasku u sezonu momčad je već formirana, slijedi joj prilika za definitivnu potvrdu u Kneževim Vinogradima sljedećeg vikenda.
Minimalnom pobjedom u Kutjevu u vrh ljestvice se ugurao i Bedem koji je pokazao dva različita lica, najprije prava golijada protiv Cerne, a onda taktički savršeno odgovorna predstava u prijestolnici graševine. Pojedinačno gledano Bedem je ekipa za sami vrh, ne može se puno klubova pohvaliti takvim imenima, ako Raić Sudar to uspije uigrati i držati “našpanano” mogli bi u Ivankovu ove godine u ozbiljnu borbu za vrh. Po prikazanom u Kutjevu, Marin Ležaić ogromno je pojačanje…
Čepin svrstavamo u ozbiljan krug kandidata za titulu, Milardović je već dokazao i pokazao dovoljno puta da je trener koji traži samo rezultat, i da ga jako dobro zna ostvariti, momčad je složena po njegovim željama, tako i igra i četiri uvodna boda s dva gostovanja potvrda su visoke vrijednosti Uljara.
Oriolik je isto dio društva bez poraza, kako smo već i pisali u Oriovcu su odlično tržili u ovom prijelaznom roku, dobro su se i pripremili i bit će u samom vrhu ako se ne pojavi “sindrom Oriovac” pa sami sebi ne krenu izbijati bodove. Minimalno slavlje protiv prvaka, pa remi u Cerni uklapa se u priču o ekipi koja će igrati odličnu defanzivu, jednostavno ima predobru obranu i predobrog vratara da tako ne bude.
Svačić također ide u red onih koji moraju biti zadovoljni ulaskom u sezonu, na računu su četiri boda, mreža je netaknuta nakon sudara s dva zaista odlična napada, onim Sloginim i Slavonijinim. I sve to bez Stubičana! Tadić i Polić očito su svjesni određenih minusa u kadru pa su odlučili zatvoriti prilaze svom golu, za sada im ide – savršeno.
Kutjevo je jedno na polovičnom učinku, obično se nakon drugog kola naniže čitava niska klubova sa po jednom pobjedom i jednim porazom, sada je u toj situaciji samo Kutjevo. Slavili su u gostima, pali na svom terenu. Dva različita izdanja Zelenih, iako niti u Našicama prvo poluvrijeme nije bilo dobro. Misli su sigurno na Kupu, u Gospiću u srijedu se igra utakmica godine, poraz protiv Bedema više nitko neće pamtiti ako u Kutjevo stigne prvoligaš.
Bez poraza je i drugi novi član lige, Tomislav iz Cerne je dva puta remizirao, s obzirom na snagu Bedema i Oriolika, apsolutno razlog za zadovoljstvo i optimizam među Cerancima. Pokazali su i da znaju napadati i da se mogu braniti protiv odličnih napada i puno iskusnijih momčadi.
Sloga je čini se odustala od one dosadašnje prakse s tri boda kod kuće i porazom u gostima, sad “udaraju” bod po bod. Bolja im je i ekonomičnija ona stara praksa. Ponovno ekipa puna odličnih igrača, po mnogima kandidat za vrh, ipak to u uvodnih 180 minuta nisu dokazali.
Đakovo je ponovno skromno startalo, domaći poraz od Čepina bacio ih je u minus, bod u Novoj Gradišci popravio dojam i donio pozitivnu atmosferu. Đakovo je prevelik klub da bi smio i drugu sezonu za redom biti na začelju.
Graničar vrlo skromnog učinka u prvih 180 minuta, definitivno se od viceprvaka očekuje puno više. Opravdanje se može pronaći u uvođenju nekoliko novih golobradih talenata u prvu momčad, pa i u srijedi kada su domaćin Croatiji iz Zmijavaca u pretkolu Kupa, no ipak jedan bod je ispod očekivane razine.
Slavija je teško stradala na svom terenu u prvom kolu, pa se ohrabrila bodom iz Županje, objektivno iznenađujućem ali apsolutno zasluženom. Mogla su čak biti i sva tri. Mlada je Slavija, svakim dolaskom novog igrača postaje ozbiljnija, s obzirom na sve bod na računu je ohrabrujući.
Slavonija je bez konkurencije najneugodnije iznenađenje, aktualni prvaci u praktično identičnom sastavu kao i prošle sezone, dapače, pojačani za zdravog Antunovića, nemaju niti boda niti postignutog gola. Ako se iz Đakova ne vrate sa sva tri boda bit će to znak ozbiljne krize kraj Orljave.
Vuteks je odmah na početku sezone u velikim problemima, možda i najvećim. Osim što su iz dva domaća susreta izvukli nula bodova, ostali su i bez trenera koji je spremao momčad a slijedi im gostovanje u Pleternici. Osim što imaju nulu u rubrici bodovi, isto je stanje i u rubrici postignutih golova što dodatno potencira lošu formu i loše stanje u momčadi.
Našk je pak debelo podbacio, ali za razliku od Vuteksa ipak se može “uhvatiti” za to da stvaraju šanse i nešto zabijaju, protiv Kutjeva su odigrali sjajno prvo poluvrijeme i to su ipak nekakve pozitivne stvari na kojima se nešto može graditi. Daleko od toga da netko treba u Našicama biti sretan zbog toga, u sljedećem kolu Graničar mora pasti!
U statističkom kutku izdvojit ćemo da daleko najbolji napad ima Tomislav iz Donjih Andrijevaca s devet postignutih golova, jedini bez gola su Slavonija i Vuteks. Najuspješnije obrane imaju Borac i Svačić koji još nisu kapitulirali. Za gledatelje su najbolje utakmice Naška, u dvije utakmice na njima je palo čak 12 golova, najmanje su vidjeli oni koji su pratili Svačić, samo jedan. U uvodna dva kola vidjeli smo i četiri crvena kartona, u prvom kolu zaradili su ih Dinko Leko i Dražen Šibalić, u drugom Nikola Cindrić i Aleksandar Vuksanović, dok je najkorektnija ekipa Naška sa samo jednim žutim kartonom. Možda u tome i leži dio odgovora zašto su još uvijek bez boda.
Listu strijelaca sa četiri gola predvodi Karlo Kokanović, jedan manje postigao je njegov suigrač iz Tomislava Ivan Tunuković, dok su po dva postigli Karlo Antunović, najbolji strijelac među stoperima Salvatore Bilobrk, Goran Borko, koji je oba puta zabio s bijele točke, te Naškov 19-godišnji Francuz Malik Habiz.
