Proteklog vikenda slavonski trećeligaši i baranjski trećeligaš odradili su jedanaesto prvenstveno kolo koje nam je uz od početka zanimljivu borbu za vrh konačno donijelo i nekakva uzbuđenja na začelju, mogla bi biti završnica jeseni zanimljiva na oba kraja ljestvice.
Proteklo kolo ide u red onih manje efikasnih, konkretno samo je su dva puta napadači bili manje aktivni, a zasluge za to idu gostima koji su zabili samo osam golova, kada u to ukalkuliramo da je pola od toga palo na jednoj utakmici, domaći treneri imaju pravo na zadovoljstvo. Domaći navijači uglavnom su zadovoljni napuštali stadione, domaćini su osvojili 17 bodova, gosti skromnih pet, to je treći najlošiji rezultat gostiju, u sedmom kolu osvojili su samo jedan, u trećem samo dva.
Đakovo je novi lider i to s dva boda prednosti u odnosu na Bedem koji je prvi pratitelj i sljedeći protivnik Gavranovim trupama. Nije Đakovo briljiralo protiv Naška, no ove sezone su koncentrirali zaista veliku kvalitetu u napadu pa u svakoj utakmici netko iskoči, ili je to Međugorac ili Ljulj ili kao sada Lozić. Teško ih je braniti, nimalo slučajno nisu daleko najefikasnija momčad lige. Ovom pobjedom uz pomoć Svačića i Sloge su si kupili malo prostora da čak mogu kalkulirati na Gracu, iako, ovako kako oni igraju ne bi si trebali dozvoliti kalkuliranje, malo mogu izgubiti u slučaju negativnog rezultata, dok pobjedom mogu zakapariti jesensku titulu, ali i što je puno važnije stvoriti si veliku bodovnu zalihu za proljetni dio sezone.
Bedem je u Slatinik došao primarno ne izgubiti kako bi u sljedećem kolu na svom terenu imao priliku ponovno preuzeti vrh. Bio je Bedem nešto konkretniji i opasniji, ali njima nedostaje baš to što Đakovo ima, napadačka širina, ova utakmica je zorno pokazala da jako ovise o Ležaiću pa je za Raić Sudara najbolja vijest na svijetu da se Marin vraća za derbi, prebolio je žuticu. Zato na drugoj strani Bedem ima pravi bedem, istina da nije bilo Žuljevića, ali bez obzira na to mora se primijetiti kako obrana Bedema funkcionira savršeno, imaju jasno odličnu potporu i iza sebe u sigurnom Čučkoviću i ispred sebe u Tustonjiću i Borku prije svih, čitava momčad radi u obrani i to daje opasno dobre rezultate, u 11 utakmica primili su samo šest golova uz već standardnu napomenu da je pola od toga inkasirano u prvom kolu protiv Cerne.
Jednako fascinantna je i obrana Svačića, i Tadićevi puleni su primili samo šest komada, tu su, sasvim blizu vrhu, u slučaju remija u derbiju sljedećeg vikenda oni u svojoj najvažnijoj utakmici sezone ponovno mogu potpuno uhvatiti priključak i vratiti se u borbu za jesensku titulu. Bez Žuljevića je to napadački tanko iako treba spomenuti da Nižić može i to, čovjek još samo nije branio, ali doći će vrijeme kad će Memović imati tri žuta, uopće ne dvojimo tko će navući rukavice i to odraditi kako treba. Šalu na stranu, Svačić je prebolio mini krizu s dva vezana poraza, bod protiv Bedema u trenutnoj situaciji svakako ide u red pozitivnih ostvarenja. Sve što se Svačića tiče ove jeseni je izvrsno, za sada guraju sjajno, u preostala četiri kola samo treba u istom stilu privesti jesen kraju, naravno, ako se ukaže prilika ova ekipa je spremna uloviti i jesensku titulu.
Borac je posustao, samo jedna pobjeda i samo pet bodova u posljednjih pet kola nisu na šampionskoj razini, no to se negdje i očekivalo s obzirom da Balatinac ipak nema dovoljno širok kadar, to su stvari zbog kojih se često gube prvenstva i na višim razinama od ove, kad stignu kartoni i ozljede jednostavno se osjeti rezultatski pad. Poraz u Novoj Gradišci sigurno nije nikakva tragedija, lošije od toga za jedinog baranjskog trećeligaša je to kako su igrački loše djelovali kod Ellera i društva. Ni to nije neočekivano, Borac je iznimno drag gost svima, malo je onih kojima se domaćini više vesele, samo su četiri boda odnijeli kući, dakako da je to i glavni razlog zašto teško mogu računati na jesenski naslov iako do kraja čak imaju i prilično povoljan raspored.
Kao i Borac i Andrijevci su se uglavnom oprostili od jesenskog naslova, njihova forma je još i lošija, i oni u pet posljednjih kola imaju samo jednu pobjedu, ali i jedan remi manje u odnosu na svoje “krvnike” iz kvalifikacija prije prošle sezone. Po zakonu velikih brojeva netko je morao “naletjeti” Kutjevu na njegovu terenu, svi su to znali ali nitko ne želi biti taj. Da stvar bude gora, Tomislav je pao na najteži mogući način, golom u sudačkom dodatku kad si već ukalkulirao barem taj jedan bod. Problem pada forme Andrijevaca krije se u defanzivi, u prvih šest kola primili su samo pet golova, u posljednjih pet njih osam, napad i dalje radi vrlo pristojno, Tomislavov napad je drugi najbolji u ligi, no temelj ozbiljnih rezultata ipak leži u čvrstoj obrani. Osim ako si Đakovo.
Našk je pao u Đakovu, dobrim drugim poluvremenom nisu uspjeli nadoknaditi loše prvo u kojem su završili u minusu. S obzirom da je to drugi poraz u nizu nakon velike pobjedniče serije dobrim su dijelom prokockali puno toga dobroga što su izgradili. Jesenska titula nije pretjerano realna iako nije nemoguća, nije ona toliko ni važna, puno je bitnije ostati dovoljno blizu Đakovu i Bedemu da se u proljeće ima na temelju čega krenuti u lov. Sve je očitije da i Žigić ima vrlo uzak kadar, izostanak jednog ili dvojice prvotimaca odmah stvara probleme. Doduše, nedostaju mu u posljednja dva kola dva najbolja igrača, one koje je najteže nadomjestiti. Strašno važna je ta sljedeća utakmica protiv Čepina na domaćem terenu, slobodno ćemo je svrstati u skupinu presudnih, krivi korak, a to bi bio i remi, gurnuo bi Našičane u debeli bodovni minus.
U Gradišci se proslavila nova domaća pobjeda, ritam je tu, Pavišićeve trupe ponovno su nedodirljive pred svojim gledateljima, ništa im nije mogao ni Borac. Ni igrački ni rezultatski. Tu je Sloga, blizu, ali kao i Borac, ne može u nekakvu ozbiljnu borbu s ovako mizernim gostujućim učinkom, s tim da su do sada osvojena četiri boda za njihove standarde čak i nisu tako mizerna. Ali su nedovoljna, moraju Novogradiščani nešto uzeti i na strani, i to ne jednom, da bi se primaknuli vrhu i pozicionirali tamo gdje smo ih vidjeli uoči sezone. Problemčić bi mogla biti malonogometna sezona, vidjet ćemo kako će s tim funkcionirati u posljednjem mjesecu sezone.
Iako protekli vikend nije protekao u skladu s očekivanjima, daleko od toga, uz Đakovo u najboljoj formi u posljednjih pet kola su nogometaši Slavonije. Probili su se u gornju polovinu, slijedi im najteže gostovanje lige, ako bi se u Kneževim Vinogradima osladili bodovima dogurali bi svoj učinak u sferu – dobrog. S obzirom na kvalitetu. Kad smo kod kvalitete, pohvalimo i sebe, već u 11. kolu smo Mateju Martinoviću uručili sve osvojene nagrade za onu sjajnu prošlu sezonu u kojoj je bio najbolji strijelac lige, najbolji igrač po izboru čitatelja i najbolji po izboru trenera i kapetana. A u 12. minuti Matej se ozlijedio. Da je u 11. posumnjali bi da smo mi krivi.
Namučio se ali je konačno nešto napravio “po planu”, Čepin je došao do druge pobjede na svom terenu, pala je Slavija ali je Cigo zaradio priličnu količinu sijedih vlasi. Za razliku od “normalnih” klubova, Čepin je izvrstan na gostovanjima, a kod kuće je daleko od onoga što se očekuje od njega. Uspio je Čepin čak i protiv Sloge na domaćem terenu prosuti bodove, a to je bio još i dobar rezultat, to je jedina utakmica u kojoj nisu primili gol Kraj uljare, u preostale četiri primili su sedam komada! Njihov učinak nije kompletan, čeka se ta utakmica u Kutjevu nakon koje će zaključci ipak biti relevantniji, ako pobjedom stignu do 19 bodova (u ovom trenutku), bilo bi to vrlo dobro, porazom bi ipak pali ka osrednjosti…
Ka osrednjosti je s tri vezana poraza kliznula Valpovka, još jedna priča o širini kadra, zamoru materijala koji dolazi na naplatu. S obzirom na to da onaj period kad je Valpovka bila na samo vrhu ipak nije bio realan nekako ova sredina tablice djeluje kao stvarni pokazatelj snage Pavličićeve momčadi. Ovog tjedna će trener Valpovke vjerojatno podijeliti momčad u dvije grupe, jedne čeka “ševa” i relaksacija, malo pucačkih aktivnosti. To se sprema napadačima koji su drugi najbolji u ligi. Malo teretane u prekrasnim klupskim prostorijama, pa malo suhog trčanja, pa još malo teretane i kojekakvih kažnjeničkih vježbi čeka defanzivu koja je debelo ispod dobroga sa čak 20 primljenih golova.
Kraljevi kupa su protiv Valpovke pokazali da nisu zaboravili na prvenstvo, neki su uspjeli i potpuno zaboraviti na veliku srijedu pa su pocrvenili protiv Valpovke. Oriolik je u prvenstvu objektivno jedno od većih razočarenja, puno se više očekivalo od ove ekipe, no sve popravljaju povijesni rezultati u kupu gdje ih u srijedu čeka dvoboj protiv Dinama. Bilo bi nenormalno da to ne utječe na rezultate u prvenstvu, pa do sada sve nekako ide u zaborav, ako ne prirede senzaciju svih senzacija, od sljedećeg vikenda više nema popusta kad je riječ o prvenstvenim utakmicama. Oriolik definitivno ima kvalitete, on sigurno nema problem ni sa širinom kadra da bi se u tom tražio alibi, ekipa koja ima luksuz da joj Đerek u Ivankovu igra samo jedno poluvrijeme nema nikakvih alibija da ne bude barem među tri vodeće ekipe lige. Nakon Dinama u Oriovac stiže Svačić, znamo da je ovih dana Mario Tadić čovjek koji će najviše navijati protiv Oriolika.
Tri kola i sedam osvojenih bodova, u prijašnjih osam samo pet. Matematika govori više od svih naših riječi. Vuteks je posložen pod Karakašom, Saša Popin i društvo vratili su se neporaženi iz Požege i lijepo se odvojili od začelja. Ne tako davno smo preskakali neke rečenice da ne budemo grubi jer je ono što su pokazivali bilo blago rečeno loše, sada Vuteks djeluje kao ozbiljna ekipa, ekipa koja pripada sredini ljestvice, iako opuštanje si ne mogu dozvoliti, da lošija rezultata i eto ponovno problema, društvo iza leđa pokazuje znakove života.
Definitivno su ih pokazali nogometaši Kutjeva, nakon pobjede u Valpovu stigla je i prva domaća pobjeda, prvi domaći gol nakon više od 360 minuta igre zatresla se gostujuća mreža! Semafor u Kutjevu gotovo da nije htio prebaciti s nule ispod domaćeg grba! Pali su Andrijevci, a pao je i ogroman kamen s leđa igrača i struke Zelenih, sada se lakše diše, ali ne i lako, ali bi u nedjelju moglo biti neusporedivo bolje ako se slavi, pa čak i samo ne izgubi u Županji. Dugo je Kutjevo imalo veliki problem s napadačkom igrom što se nikada do sada nije događalo, pa su samim tim isplivali standardni problemi s puno primljenih golova, sad su eto pokazali da mogu završiti utakmicu bez primljenog gola, ostalo je još samo da pokažu da znaju i remizirati, od svih klubova jedini imaju nulu u jednoj od osnovnih rubrika prvenstvene ljestvice.
Veliku šansu imali su nogometaši Tomislava, veliko je i razočaranje nakon neuspjeha. Je li bilo onog “lako ćemo” samo oni znaju, ali ako je skupo ih je koštalo. Imali su na svom terenu “mrtvaca” za protivnika, ekipu Graničara koja se nalazi u bezizlaznoj situaciji, ekipu koja utakmicu otvori autogolom, samo je goste trebalo “dokrajčiti”, ostaviti bodove u Cerni i u ležernom tonu odraditi završnicu sezone, popraviti učinak s još kojim bodom i provesti mirnu zimu. Ne, Ceranci su se odlučili pobrinuti da liga bude zanimljiva, oni su uspjeli izgubiti i to na epski način, od momčadi koja je u deset kola zabila tri gola primili su na domaćem terenu četiri! Iako ta Graničarova pobjeda možda bude iz one o ćoravoj koki i nabodenom zrnu i nije nešto što donosi nekakvu euforiju u Županji, Cerna ne izgleda dobro.
Rezultatski još lošije izgleda Slavija, ali igrački Pleterničani djeluju bolje, nije daleko ni međusobni ogled koji bi mogao dati odgovore na to tko je u goroj situaciji. I u Čepinu kao i u dosta utakmica ranije Slavija je igrala dobro, nisu zaslužili izgubiti ali jesu pa ih sada od fenjera dijele samo dva boda. Nimalo ugodna situacija za Parmakovićevu momčad uoči dolaska Sloge u Pleternicu, imperativ je tu, novi poraz mogao bi ih gurnuti na samo začelje, a domaći učinak je sve samo ne dobar, dva puta po remi u šest utakmica nije zalog optimizma. Zato je pogled na učinak Sloge u gostima!
Cvjećari su već krenuli skicirati aranžmane, lampioni su u skladu s dolazećim blagdanom već pripremljeni, čekao se taj poraz u Cerni da se pokopaju trećeligaške ambicije aktualnih viceprvaka, no oni su odbili pasti i uz četiri gostujuća gola su došli do tri boda kojima ostaju među živima. Doduše, na aparatima, posljednji, ali živi. Priliku da sve brzo preokrenu, da se maknu s aparata, medicinskih, ne onih s voćkicama, imaju već sljedeće nedjelje. Na svom terenu protiv Kutjeva, koje se doduše kao i oni malo razdrmalo, pobjedom mogu potpuno uloviti priključak, možda čak i pobjeći sa začelja. Pobjeda u Cerni nije kraj muka po Hrvoju Bušiću i Olimpijcima, ali je sigurno dobar znak, posebno taj napadački učinak, jednostavno je ono prije bilo toliko nerealno da je negdje moralo baš na ovakav način stati. Stvarno je nevjerojatno koliko Graničar i Kutjevo imaju sličan put posljednjih godina, nećemo viriti u knjige i povijest za ovaj podatak, ali ako se ne varamo čak su pet puta u nizu odigrali rezultatom 1:1 u prvenstvenim utakmicama, prošle sezone su taj običaj prekinuli, sada kada se druže na začelju prvenstvene kolone slutimo da bi se mogli vratiti tim starim navadama.
Da su godine samo broj svjedoči podatak da su najmlađe momčadi lige na potpuno suprotnim stranama ljestvice, najmlađa Slavija s prosjekom od 21,55 godina u svim utakmicama je pretposljednja, dok je druga najmlađa momčad na samom vrhu, Đakovački roster do sada je u svim utakmicama imao prosjek od 21,82 godine. Treća najmlađa ekipa, ona Vuteksova polako ide prema sredini ljestvice. Sljedećeg vikenda u Oriovcu se igra trostruki derbi, županijski, susjedski i – veteranski. S prosjekom od 24,55 godina Oriolik i Svačić su najstarije ekipe lige, a samo su još Slavonija i Valpovka dobacili do prosjeka od 24 godine.
Posvetit ćemo se malo i najvećim grubijanima lige, ili onima koje suci najmanje voli, kako vam draže gledati na one koji redovito skupljaju kartone. Apsolutni kralj po broju skupljenih javnih opomena je Svačićev Tomislav Sedlo, on je do sada inkasirao šest žutih kartona, ako uzmemo da je dva kola već preskočio zaista je redovit u zapisivanju u sudačku teku. Malo samo za njim kaska bivši mu suigrač Stjepan Stubičan koji je kao i Matej Jelić iz Valpovke već pet puta požutio. Popis onih koji su već jednom odmarali i nakon toga skupili i četvrti žuti je podugačak ali ćemo ih sve nabrojati, možda se netko odvaži i krene u lov na Sedlu. Dakle, u dosadašnjih 11 kola po četiri žuta kartona su zaradila dva igrača Čepina, Zvonimir Gregić i Krešimir Šinko, Marko Pastuović iz Graničara, Luka Conjar iz Borca, slavijin Roko Anić, slavonijin dvojac Mato Marčetić i Martin Šubara, slogin Filip Bungić te vuteksov Lovro Pedić. Nije tu kraj, imamo prave male klupske kolonije na ovom popisu, uz neprikosnovenog Sedlu iz Svačića imamo i čak četvoricu sa po četiri žuta kartona, to su Tomislav Žuljević, Leon Andrić, Damir Mirković i Toni Mrvelj. U stopu ih prate Andrijevci sa petoricom sa po četiri kartona, to su Josip Balentović, Slaven Barišić, Dino Bundavica, Bruno Tolić i Berislav Zmaić, a njihov klupski imenjak iz Cerne ima tri junaka, to su Marko Kraljević, Roberto Krezo i Dražen Šibalić. Zanimljivo, kod Đakova još nitko nije odmarao zbog žutih kartona, jasno da je popis onih sa po dva dug, a jedini koji nije Gavranu bio na raspolaganju je Bruno Damjanović koji je zaradio crveni karton. Kad smo kod Ivice Gavrana, ni treneri nisu sveci, trener Đakova je jedan od šestorice koji su se nalazili na sudačkim popisima, uz njega po dva puta javne opomene su dobili Miroslav Pavišić i Josip Milardović, po jednom Dražen Pavličić i Saša Balatinac. Ni to nije sve, za najteži trenerski prekršaj pobrinuo se Josip Raić Sudar koji je na gostovanju u Našicama inkasirao dva žuta u tri minute pa je popio tri kola suspenzije koja završava nakon velikog derbija protiv Đakova.
I dalje imamo nekompletnu “županijsku tablicu”, čeka se odigravanje te utakmice Kutjeva i Čepina, no jasno je da su se požeški klubovi malo probudili i kreću u lov na prije svega klubove iz Vukovarsko srijemske županije.
OBŽ – 96 bodova, pet klubova, u prosjeku 19,2 boda
BPŽ – 71 bod, četiri kluba, u prosjeku 17,75 bodova
VSŽ – 46 bodova, četiri kluba, u prosjeku 11,5 bodova
PSŽ – 31 bod, tri kluba, u prosjeku 10,3 boda
