Tomislav Valentić nakon neuspjeha Marsonije: “Tužan sam ali ponosan”
Kad ti čitava sezona, stotine treninga, tisuće istrčanih kilometara i litre i litre znoja stanu u zadnju utakmicu, u samo 90 minuta ne treba pojašnjavati koliko ti je stalo da iz te utakmice izađeš kao pobjednik. Kad se to dogodi pred 2500 gledatelja u sjajnoj atmosferi, pred ljudima koji su zanemarili finale Lige prvaka da bi ti dali podršku, sve se to samo multiplicira. Bez obzira na godine i iskustvo na nogometnom terenu, porazi u takvim utakmicama jako bole.
Kapetan i ove sezone ponajbolji igrač Marsonije Tomislav Valentić nije lišen osjećaja koji se moraju pojaviti nakon onoga što su igrači Marsonije doživjeli proteklu subotu.
– Naravno da mi je jako žao što nismo uspjeli, ali trudim se biti objektivan i realan sam prema sebi pa i prema drugima, Slavonija nas je igrački polupala i zasluženo je pobijedila, možemo im samo čestitati. Tužan sam kao i svi, bilo je i te kako suza u svlačionici nakon utakmice, ali mi moramo biti ponosni na sve ono što smo napravili ove sezone. Četiri mjeseca bez plaće, nismo imali gdje trenirati, bilo nas je 12 većim dijelom sezone, igrali smo ozlijeđeni i neoporavljeni, ovo finale Didović i ja smo igrali pod injekcijama, prva dva kola smo igrali s djecom i unatoč svemu došli smo do toga da u zadnjem kolu igramo za naslov prvaka. Žao mi je svih, tih mladih koji su uskakali i pomagali, teta, fizija, navijača…
Porazi bole, ali bez njih ni pobjede nisu tako slatke. Bit će još i jednoga i drugoga, kakvi su tvoji planovi za budućnost?
– Prije svega čekam Marsoniju, ovo mi je treća sezona ovdje, dali su mi kapetansku traku, zaljubio sam se u grad i klub i zaista bih volio da se stvari poslože, da Karić ostane i da složimo ekipu koja će sljedeće sezone osvojiti naslov, koja će imati bolje uvjete za rad, gdje će financije biti redovite jer bez toga ne ide. Svakako se nadam da će biti tako, odličan temelj u ekipi imamo, ako ga malo nadogradimo i proširimo možemo prema gore. Naravno, tu je sve na predsjedniku Mostarkiću i njegovim suradnicima, vjerujem da se sve može riješiti. Ako to ne bude vidjet ćemo, već su me kontaktirala dva kluba iz višeg ranga, ali prije Marse i ne želim pričati ništa s drugima. Znam i da veliki dio igrača tako razmišlja, je nas potreslo ovo, ali nije nas ubilo – zaključio je Valentić za Sportalo.
Stvari će se oko igračkog kadra Marsonije brzo rasplesti, naravno da klub bez obzira na sve mora težiti višem rangu, njegova veličina, podrška koju ima među narodom u Slavonskom Brodu jednostavno ga tjera na to.
