Televisa presenta podno Marjana
Kao u najslavnije dane meksičkih TV sapunica koje su dominirale nacionalnim platformama javnih servisa, ovih dana odvija se jedna od zanimljivijih i neizvjesnijih epizoda snimana u Splitu. Epizoda koja intrigira velik broj gledatelja, čak i onih koji nisu ljubitelji splitske glumačke scene.
Glavni akteri su dojučerašnji bliski suradnici i po defaultu najodgovorniji ljudi za uspjeh splitskog Hajduka. Nikola Kalinić, kao već bivši predstavnik kluba zadužen za struku, i predsjednik kluba Ivan Bilić, zadužen za nešto što je samo njemu poznato. Njemu i njegovoj sviti iz Nadzornog odbora.
Za razliku od već navedenih sapunica u kojima do samog kraja nije poznat rasplet, u ovoj splitskoj sve se odvilo do početka rujna. Praktički samo tri mjeseca serije, koja su završila raspadom sistema i prelaskom žanra iz telenovele u dječju dramu s elementima tragikomedije!
Dječji faktor simbolizira način na koji se prepucavaju tobože iznimno kvalitetni i pažljivo odabrani te nadasve stručni ljudi na Poljudu, uvijek viđeni u odijelima, uglađena gospoda, te zapravo tek tada vidiš koliko zapravo šminka sakrije pravo lice.
Dramu simbolizira još uvijek nepoznata činjenica tko je zapravo krivac za ovakvo stanje u Hajduku? No o tome ću malo kasnije.
Tragikomična je činjenica da se u jednom od najslavnijih klubova s ovih prostora prosto ne zna tko pije, a tko plaća! Odnosno, zna se tko pije, a nažalost plaćaju svi oni zaluđeni i pošteni navijači diljem Lijepe Naše i svijeta! Klub je u financijski iznimno teškoj situaciji. Organizacijski i upravljački kaotično. Igrački i rezultatski još uvijek u igri, no samo je pitanje vremena kad će zaostatak za vodećim Dinamom biti nenadoknadiv. Zapravo, jedina svijetla točka su navijači.
Pod navijačima smatram one istinske drukere i ljude kojima je Hajduk život. Nije preduvjet da bacaju baklje. Život protkan boli i neuspjehom, no nedovoljno da slomi kičmu tog navijača, nego ga tjera da i u ovim užasnim trenucima voljenog kluba možda i zadnji euro daje za ulaznicu, dres ili suvenir te tako održava giganta na životu!
Još uvijek muku mučim s tom terminologijom koja mi nikako nije jasna. Nadzorni odbor bi trebao nadzirati, Upravni odbor upravljati! Ili se nešto u međuvremenu promijenilo pa nisam upoznat. Dozvolite mi da pogriješim.
Kad Nadzorni odbor, a u ovom slučaju protkan iznimnim nogometnim poznavateljima i stručnjacima, zadire u segment struke, dovođenja igrača te svih ostalih poslova sistematizacijski vezanih uz mjesto predsjednika i sportskog direktora, tada nastaje domino efekt rušenja svih iluzija o poštenom i ispravnom načinu vođenja jednog kluba!
Negdje od završnih epizoda sapunice nadam se da će se i Naš Hajduk nekako pojaviti. Čisto sumnjam da su cijepljeni od bilo kakvog utjecaja na sadašnje stanje kao i na odabir nadzornjaka, koji su “poštenim” glasanjem, bez imalo lobiranja i sugestija, zasjeli na svoje pozicije.
Iako još uvijek nisam siguran u kraj ove telenovele, drame ili što god je već postala, jedino sam siguran da će se sve, kao i uvijek u životu, brzo zaboraviti te da će svi oni koji su i dosad živjeli od sitnog interesa na Hajduku i dalje biti tu negdje. Aktivno ili pasivno, izloženo ili ne. Tražit će sebe i svoju zadovoljštinu.
Hajduk je odavno prestao biti narodni klub, a već dugo je klub različitih interesa. Kapitalistički snažno obojen, gdje svatko traži svoj dio kolača. A ti, narode u bijelim majicama, tuguj, plači, nadaj se, vjeruj i živi… te tako u krug.
