Slavonka Arijana Matošević na humanitarnom radu u Tanzaniji

Arijana Matošević prije nekoliko je dana iznenadila mnoge poznanike i javila se preko društvenih mreža iz – Tanzanije! Ova mlada Slavonka, rodom iz Frkljevaca pored Pleternice inače je i strastvena nogometašica i navijačica Nogometnog kluba Osijek, pa je svakako za svoju priču zaslužila i prostor na sportskom portalu.

– Dugo mi je bila želja otići volontirati u Afriku, još u srednjoj školi sam o tome razmišljala, a prije dvije i pol godine sam čula za Kolajnu ljubavi, udrugu koja već dugi niz godina vodi volontere u Afriku. Da bi išla u sirotište svetog Ante morala sam proći volonterski tečaj, to traje nekoliko mjeseci, sastoji se od volontiranja, psiholoških radionica, volontirala sam po domovima za nezbrinutu djecu, davala instrukcije, odradila humanitarnu akciju… Bilo je teško, odnosno sporo skupiti potrebnih 80 sati volontiranja, pa sam se zaista potrudila što prije to odraditi. Roditelji? A kad je postalo sigurno da idem, kad sam dobila zeleno svjetlo od udruge da mogu kupiti avionsku kartu, rekla sam im, no rekla sam da ne smiju nikome reći, ali naravno da nisu izdržali do kraja.

Pa kakvi su prvi dojmovi iz Tanzanije?

– Prvi dojmovi su odlični, doslovno sam oduševljena nakon što sam ovdje manje od tjedan dana, osjećam se kao da sam puno duže ili kao da sam već bila ovdje. Razmišljala sam kojom riječi bih to opisala, ali jednostavno ne mogu pronaći onu pravu. Djeca su prekrasna, ovi koji su u sirotištu imaju i jako lijepe uvjete, tu je i vrtić, svi imaju svoje obveze. Zanimljivo je da su već u 5:15 ujutro svi budni i kreću sa svojim obvezama, pumpaju vodu, zalijevaju svoj vrt, čiste svoje sobe, peru odjeću, naravno na ruke… I mi koji smo tu da im pomažemo imamo dosta obveza, ne znaju baš svi engleski, pogotovo vrtićarci pa i kroz igru radimo na tome s njima. Trenutno nas je troje volontera, Jadranka i ja smo stigle zajedno, Mario je došao prije mjesec dana. Trenutno se radi na projektu “Croatian wings of help”, gdje postoje razne informatičke radionice, gradi se i štala, radi se na infrastrukturi. Sve ono što smo donijeli sada dijelimo djeci, još naravno nisam sve upoznala, ali se osjećam odlično i mislim da ćemo im biti od velike pomoći. Ostajem dva mjeseca ovdje, sigurna sam da će mi to biti jedno veliko i dobro iskustvo. 

Arijana je i nogometašica, ne samo da voli nogomet, nego ga i vrlo dobro igra. Da budemo precizni – futsal. Znamo da nisi igrala u Slaviji, pa kako je došlo do ljubavi s malim nogometom?

– Od malena volim igrati nogomet, kroz cijelo školovanje sam igrala za razred. Kad sam došla studirati u Zagreb, bila sam živjela u domu na Savi i tako smo počele iz zezancije igrati nogomet nas par cura, polako nam je to prešlo u naviku, pa smo se uključile u novu rekreativnu žensku ligu, postalo je to jako zanimljivo, mogu reći da smo se stvarno zaljubile u futsal, a ekipa nam se zove Raspad sistema. Igram i za fakultet, iako na faksu prevladavaju dečki, nekako sam skupila ekipu i prošle godine smo osvojile i pehar u Srbiji na turniru, točnije georudarijadi, igrali su se i drugi sportovi, pa sam zaigrala i košarku. Nisam ponijela loptu ovdje, nosili smo puno stvari za djecu, ali patike za nogomet su tu, no već sam s dečkima dogovorila tako da će sigurno biti nogometa i ovdje. 

Nije samo futsal Arijanina poveznica sa sportom i nogometom, brat Mislav je prvotimac pleterničke Slavije, a Arijana je ludo zaljubljena u jedinog slavonskog nogometnog prvoligaša, NK Osijek!

– Negdje u sedmom razredu sam se zaljubila u NK Osijek, tada sam i počela shvaćati malo nogomet, nekako mi nije bilo zanimljivo navijati za Dinamo ili Hajduk, Osijek je tu naš slavonski klub, tada je u onom prvom mandatu trener bio Zekić, bio je jako zanimljiv, a uz njega mi se posebno svidio Mile Škorić, pravi je kapetan. Tako je počelo, a onda sam zaista zavoljela klub, mogu reći da sam stvarno veliki navijač i da redovito pratim Bijelo plave – zaključila je simpatična Arijana.

Poznavajući Arijanu, sigurni smo da nikom u njenoj blizini u Tanzaniji neće biti dosadno, uvijek vesela i nasmijana baš je ono što toj djeci i treba kako bi im dani bili što ljepši. A nimalo nas ne bi iznenadilo da uskoro čujemo i vidimo tanzanijsku verziju “Europo pazi se, Osječani dolaze” ili neke druge navijačke kompozicije navijača Bijelo plavih, živi bili pa vidjeli!