Slavonija prvak, Bedem ispao, Vinogorac u “čistilištu”

To je to, odigrano je i posljednje 30. kolo Treće NL Istok, vrijeme je za odmor igračima, a kreće intenzivan posao ljudi koji vode klubove i brinu o igračkom kadru, spuštanje zastora na terenu, otvara posao u pripremi igračkih rostera za novu sezonu. Zadnje kolo bilo je uzbudljivo, veliki derbi u Slavonskom Brodu došao nam je kao savršena priča za kraj, izravni okršaj Marsonije i Slavonije za titulu prvaka. Što se borbe za ostanak tiče, Vuteks je ranije otpao, a sve su oči danas bile uprte u Đakovo gdje su Čepin, Bedem i Vinogorac očekivali pobjedu slavonskog predstavnika koja bi im osigurala mirnih posljednjih 90 minuta. Kako društvo s Pazarišta nije uspjelo i sezonu završava kao posljednja momčad lige i vraća se u Treću NL, jasno je da uz Vuteks još netko ispada, a taj netko je Bedem koji nakon deset godina seli u MŽNL Osijek-Vinkovci. Ligu dakle napuštaju dva kluba iz Vukovarsko-srijemske županije, doduše, u nju i ulaze Vođinci pa Ceranci neće biti usamljeni. U “čistilištu” ili čekaonici ostaje Vinogorac koji ovisi o Slavoniji, ako Plavi odu u Drugu NL, Zeleni ostaju u Trećoj, ako Slavonija ostane, Vinogorac seli u MŽNL Brod-Požega. Malo pojašnjenje čitave situacije, pet prvaka trećih liga će zauzeti četiri mjesta u Drugoj NL sljedeće sezone, dakle jedan mora “izvisiti” što će se vrlo vjerojatno dogoditi tako da će među tih pet klubova biti ždrjebom odlučena dva koja će odigrati dvije kvalifikacijske utakmice. No, o ovoj temi više u ponedjeljak kada će mnogo stvari biti jasnije.

Sponzor svih objava o Trećoj NL Istok na Sportalu je tvrtka Zelene ideje iz Osijeka, vaš najbolji izbor za izgradnju, održavanje i uređivanje nogometnih terena, kako onih s prirodnom tako i onih s umjetnom podlogom.

VUTEKS SLOGA – TOMISLAV C 0:5

Već tokom zime se dao naslutiti ovakav rasplet što se Vuteksa tiče, dosta problema s ozljedama i dosta “tanak” prijelazni rok u odnosu na konkurenciju, na kraju je donio ispadanje nekoliko kola prije kraja. Ovo ljeto u Rupi moraju napraviti temelje nove ekipe, mladih snaga imaju, no za ozbiljan rezultat nedostaje nekoliko iskusnih igrača, “popina”, koji znaju igrati pod pritiskom. Iako su malo u završnici pokvarili odličan dojam, Ceranci su sezonu zaključili za ocjenu odličan. Pet komada na gostovanju kod već otpisanog Vuteksa sigurno će razveseliti navijače Tomislava. Šimunčeva momčad sezonu završava na devetoj poziciji s 42 osvojena boda, možda nije kako su na polusezoni računali, ali je odlično, mirno i suvereno, posebno ako to usporedimo s dvije prethodne sezone. Rezultat sam po sebi sve govori o samoj utakmici pa možemo samo spomenuti strijelce, u prvom su poluvremenu pogađali Karlo Ivanagić, Ivan Stepić i Antun Damjanović, a dva posljednje spomenuta su poentirali i u drugom poluvremenu, a Stepić je ponovno isporučio eurogol, iz slobodnjaka sa 25 metara, preko zida – u 90!

Igrač utakmice: Ivan Stepić

– Za kraj pobjeda, čestitam svojoj ekipi i svima u klubu na jednoj mirnoj sezoni koja nam je bila jako potrebna. Također, sve čestitke NK Slavoniji Požega na tituli! – izjavio je Vlatko Šimunac, trener Tomislava.

BORAC – ČEPIN 3:4

Kakav spektakl za kraj sezone u Baranji! Čepin je odnio bodove vrijednije od zlata, kako bi otpjevao Marko Perković. Treća minuta, Fran Pejić pogađa za 1:0 Borca, šesta, već je 1:1, strijelac za goste neumorni Antonio Perošević. Dvanaesta minuta, prednost je na strani Čepina, potpisnik gola je Zvone Filipović. Ni tu nije kraj šokovima za domaće navijače, u 28. Čepin vodi 1:3, “krivac” je Marin Biljan. Dosta od Čepina, vrijeme je za domaće koji do odmora poništavaju prednost Čepina golovima Luke Damjanova i kapetana Marka Prugovečkog. Često to tako biva, nakon golijade u prvom poluvremenu, u nastavku teška bonaca. I u tim mirnim vodama najbolje se snalazi prekaljeni Perošević, najbolji igrač Čepina je u 63. minut s bijele točke pogodio za 3:4 i pobjedu koja Zelene ostavlja u Trećoj NL! Da ipak nije bilo mirno na terenu nego samo rezultatski svjedoči izbor najboljeg pojedinca susreta, to je vratar pobjedničke ekipe koja je inkasirala tri gola, morao je čuda raditi u završnici za ova tri boda i ostanak u ligi.

Igrač utakmice: Luka Dubrović

– Imali smo veliku želju da sezonu okončamo pobjedom, ali nismo uspjeli u tome. Griješili smo tamo gdje inače ne griješimo i posljedica je velik broj primljenih pogodaka. Čestitam ekipi Čepina na pobjedi, a našim momcima na velikom trudu i poštenom odnosu. Za kraj, posebne čestitke ekipi Slavonije na osvojenom prvom mjestu. – poručio je Nemanja Žigić, trener Borca.

– Samo mi znamo kroz što smo sve prolazili ovih 15 kola… Kapa do poda mojim momcima, danas su dali zadnji atom snage i na kraju nas je sve nagradilo. S 25 proljetnih bodova četvrtoplasirana smo momčad proljetnog dijela, što je čudo neviđeno s obzirom na sve probleme koje smo imali ovog proljeća. Nitko nam ništa nije poklonio, apsolutno smo sve morali zaslužiti na terenu i na to sam ponosan! Čudesne obrane Dubrovića na kraju utakmice sugeriraju dramu koju smo proživljavali… Čestitke svim akterima, kao i kolegi Brkiću i Slavoniji na osvojenom naslovu! – komentar je Marija Kuića, trenera Čepina.

SVAČIĆ – KUTJEVO 1:3

U najnevažnijoj utakmici kola, a možemo reći i sezone, Kutjevo je odnijelo bodove s Dubovke i povezalo dvije gostujuće pobjede, nakon Valpova osladili su se i u Slatiniku. Ivan Antunović i Matej Perić su u razmaku od dvije minute, u 13. i 15. zabili za 0:2 što je bio rezultat koji je stajao na semaforu sve do 71. minute kada je Filip Nemec s bijele točke pogodio za 0:3. Nema poštenijeg načina nego da domaću utakmicu i čitavu sezonu golom zaključi prvi topnik lige, pa je Mario Bačić u 79. svladao mladog Šestaka za konačnih 1:3. Baći je to 27. gol ove sezone, apsolutno je zasluženo kralj strijelaca ove sezone! Kutjevčani su u utorak ostali praznih ruku u kupu, u ligi su odradili sve zacrtano, mirno su odradili sezonu, završili je u gornjem domu bez ikakvog stresa. Svačić je isto tako odradio sezonu bez stresa, barem što se tiče ostanka, no sigurno je Tadić prilično potresen kad pogleda onu rubriku s primljenim golovima, s tri današnja “zaokružili” su tu rubriku na – 70! No, sezona u Slatiniku se mora ocijeniti odličnom, od tri ponuđena, osvojena su dva trofeja, Županijski kup i natjecanje strijelaca, samo je prvenstvo izmaknulo Narančama.

Igrač utakmice: Matej Perić

– Čestitam Kutjevu na zasluženoj pobjedi, a posebna čestitka mom prijatelju Kreši na prvom mjestu. Svaka čast njemu i dečkima, zasluženo. Što se tiče nas, hvala Bogu da je kraj, možda je to najbolje što mogu napisati jer puno toga bi se moglo reći, tako da što i kako dalje – vidjet ćemo… – rekao je Mario Tadić, trener Svačića.

– Pametno, taktički mudro, bez tri-četiri standardna igrača kontrolirali smo utakmicu svih 90 minuta i zasluženo pobijedili! Čestitke domaćinu na fer i korektnoj igri te sucima na izvrsnom suđenju! – izjavio je Boris Brica, trener Kutjeva.

VALPOVKA – BELIŠĆE 2:1

Makar bilo zadnje kolo koje o ničemu ne odlučuje, kad se sučele Zeleni i Crveni mora biti vatreno pa je tako bilo i ovaj put. Rezultatski, Valpovka sada već konstantno pobjeđuje Belišće, već je pomalo riječ o kompleksima i bit će zanimljivo vidjeti kako će to izgledati sljedeće sezone u međusobnim okršajima. U 22. minuti Patrick Ćavar donio je prednost Valpovčanima što je očigledno šokiralo goste koji su ponovno kapitulirali samo dvije minute kasnije, ovoga puta strijelac je Amanuel Mutshaus. Mreže su mirovale sve do 83. kada je Moises spustio zastor na ovu sezonu postavivši konačnih 2:1. Vrlo dobru sezonu Valpovka je prilično pokvarila u završnici, dva prethodna poraza u ligi plus domaće ispadanje u polufinalu kupa od Radničkog srušili su ocjenu, ali pobjeda nad susjedom uvijek sve učini ipak dosta pozitivnijim. Belišće sezonu završava kao peto, s obzirom na sve prilično solidan rezultat, no ti dečki su zajedno s trenerom i nekoliko ljudi koji vode brigu o klubu zapravo pravi junaci, zaslužuju puno poštovanje od svih, jer zaista su sezonu odradili u krajnje lošim uvjetima. Nadamo se, a i pratit ćemo, da će nadležni za sport u Belišću biti pošteni i korektni prema tim momcima onako kako su oni bili pošteni prema dresu koji nose i prema imenu kluba čiji dres nose.

Igrač utakmice: Ivan Kos

– Prije svega čestitam igračima na pobjedi, uspjeli smo ovako desetkovani upisati tri boda protiv našeg najvećeg rivala u ovom natjecanju. Unatoč brojnim izostancima danas smo bili jako dobri, pogotovo prvo poluvrijeme, čvrsti, agresivni, “druge” lopte bile su naše, pritisak je bio dobar i iz jednog takvog zabili smo pogodak. Mislim da gostima nismo dopustili niti jedan udarac u okvir gola u prvom dijelu. Drugo poluvrijeme osjetio se pad energije i protivnik je dominirao, te se vidio trenutak kada smo imali samo dva zdrava igrača na klupi, ali dečki su odradili lavovski posao i upisali tri boda, na ponos svima u klubu i gradu jer pobjede u ovakvim utakmicama ipak su najdraže. Čestitam još jednom ekipi na pobjedi, a sada idemo na odmor napuniti baterije jer je sezona bila duga i turbulentna. Osobno smatram da smo trebali imati šest-sedam bodova više po prikazanom, ali jednostavno neke stvari nisu se poklopile na željeni način, možda i zbog stila i načina igre koji pokušavamo provesti u djelo. Isto tako koristim priliku da čestitam kolegi Brkiću i ekipi Slavonije na naslovu prvaka. – poručio je Dražen Pavličić, trener Valpovke.

SLAVIJA – VINOGORAC 1:1

Slavija nije uspjela zaključiti sezonu na način kako ju je odradila, pobjednički. Bez obzira na to, Braslav Ostojić i njegovi igrači mogu biti iznimno zadovoljni svojim konačnim rezultatom, ali ne samo rezultatom nego i prezentacijama na terenu. S druge strane, Vinogorac ne može biti zadovoljan rezultatom, iako će, vjerujemo i nadamo se, biti dovoljan za ostanak u Trećoj NL. Pleternički tepih iz radionice Branka Šutića inspirirao je igrače Slavije za još jednu dobru partiju, no u konačnici nedovoljno za pobjedu koja bi im donijela treće mjesto na kraju sezone. Dosta toga je Slavija promašila, da bi u 56. ipak došla do vodstva preko Abrahama Ndugwe. U samoj završnici utakmice, u 84. minuti Robert Ruhek pogađa za poravnanje i bod koji će Zelene vjerojatno ostaviti u ligi, vidjet ćemo naravno što će biti s odlaskom Slavonije u Drugu NL, u Vinogorju će pozorno pratiti što se događa po tom pitanju. I u tom trenutku kad je Ruhek zabio Vinogorac je “uživo” bio pretposljednji, dvije minute nakon toga, stigle su dobre vijesti iz Donjih Andrijevaca… U inače korektnoj utakmici zagužvalo se u sudačkom dodatku pa je Mario Kurhlec isključio čak tri igrača zbog međusobnog udaranja, domaćinu Victora Aronga i Daniela Taiwa, a gostima Luku Štimca.

Igrač utakmice: Robert Ruhek

– Evo, ne znam gdje da krenem, prvo ću od Bernarda Brnjića. Bile su glasine da će nam Andrijevci “pustiti”, na kraju mi je drago zbog njega što smo izgubili, a ti bodovi bi nam sve olakšali. Nismo ih niti pitali niti tražili da nam puste, svjesni smo da smo bili loši tijekom sezone i ako ne možeš u 30 kola skupiti dovoljno bodova da mirno ploviš ligom, onda ni ne zaslužuješ da ostaneš u njoj. Hvala Andrijevcima ovim putem što su pobijedili Bedem, čak i da nisu, mi im ne bismo ništa zamjerili! Danas ista priča, Braslav Ostojić u pitanju, sada će mu svi zamjeriti što smo izvukli bod koji nam znači spas. Iskreno, imali su bolje prilike i da su nas pobijedili bilo bi zasluženo. Mi smo se borili te sretno i spretno uzeli bod koji nam znači spas. Zahvaljujem se igračima na sezoni, tvrdim i stojim iza toga da vrijede puno više od ove pozicije na kojoj se trenutno nalaze. Hvala upravi i navijačima koji su mi bili podrška, iako bi 99 posto trenera dobilo otkaz s ovim rezultatima. Hvala i vama sa Sportala. Želim svima da se odmore od naporne sezone te spremni dočekaju nove izazove. – izjavio je Stipo Gavranić, trener Vinogorca.

VARDARAC – RADNIČKI 2:0

O utakmici Vardarca i Radničkog ćemo više za nekoliko dana, kada budu igrali “za ozbiljno”, u finalu Kupa. Naravno, i jedni i drugi su željeli sezonu završiti na pravi način, na kraju je to pošlo za rukom Vardarcu koji je u završnici došao do golova za pobjedu. U 72. prednost je Dinjarovoj momčadi donio Josip Gačić, dok je u 87. tri boda potvrdio mladi Andrej Mićić. Jesu li se igrali skrivača znaju najbolje Marko Dinjar i Saša Novaković, ionako se odlično poznaju ekipe, teško da netko nekoga može iznenaditi u Marijancima, no o tom po tom, tamo je na stolu ipak trofej, veliki trofej za oba kluba.

Igrač utakmice: Josip Gačić

– Čestitam mojoj ekipi na zasluženoj pobjedi. Momcima iz Radničkog na fer i korektnoj utakmici! – poručio je Marko Dinjar, trener Vardarca.

TOMISLAV DA – BEDEM 2:0

U drami posljednjeg kola Bedem je izvisio i seli u MŽNL. Oni ljetni problemi, očigledno dosta krivih koraka i političkih poteza na kraju su skupo plaćeni. Spašavanje u proljeće nije uspjelo i na Gracu se nakon dugog niza godina neće igrati ovaj rang natjecanja. Za spas je trebala pobjeda u Andrijevcima, a na Buhaču se osvajaju naslovi, a ne spašava od ispadanja, bila je to misija koja je unaprijed osuđena na propast, zapravo je najveća šansa za Bedem bila na Pazarištu, kad je ona propuštena trebalo im je pravo malo čudo. Doduše, Bedem je bio “živ” sve do 86. minute, do tada ga je gol dijelio od ostanka, no gol je pao na za njih krivoj strani. Josip Čuić je zabio, izjava Bernarda Brnjića će najbolje pokazati koliko je to velik gol ovog sjajnog napadača. Kad Bedem više nije imao što izgubiti pa se otvorio, mladi Antonio Badurina je iskoristio svoju “sekundažu” i zahvalio treneru na prilici golom za 2:0 i prekrasan kraj sezone za Tomislav. Andrijevčani mogu u ovoj sezoni žaliti za dvije stvari, prva je malo sreće ili mirnoće kod penala u finalu kupa, te za malo širim kadrom, s još 2-3 iskusna, kvalitetna igrača sigurno bi se borili za titulu do zadnjeg kola, bilo bi manje ozljeda i problema. No, da im je netko uoči sezone ponudio dvije lente, onu za prvu pratilju u Kupu i drugu pratilju u prvenstvu, potpisali bi bez dvoumljenja. Andrijevčani su veselo i glasno proslavili odličnu sezonu, a jednostavan zaključak iz onoga što smo čuli glasi – neusporedivo su bolji nogometaši nego pjevači. Bedem je ispao, ali igra se nogomet i u MŽNL, nema druge nego resetirati se i u bitku za ekspresni povratak.

Igrač utakmice: Antonio Badurina

– Neću previše pričati o utakmici, a trebao bih jer su to ovi momci zaslužili. Mi dva mjeseca nismo imali normalan trening. Ima nas 10-11, a od tog broja tri-četiri igrača ne treniraju zbog ozljeda nego samo igraju utakmice. Čujić ima rupturu oba meniskusa i rupturu križnih ligamenata i igra utakmice zbog klošara koji pričaju o prodaji utakmica i riskira svoje zdravlje. Možda sam ja malouman, ali nikako ne mogu shvatiti takvo razmišljanje tih idiota. Mi možemo izgubiti utakmicu, ali ćemo je izgubiti jer smo bili lošiji od protivnika, a ne jer smo lopovi i prevaranti. Mogu reći da sam ponosan i sretan što imam priliku trenirati ovakve momke i igrače. Još samo da pohvalim i ovih nekoliko ljudi iz uprave koji nam nikada nisu stvarali nikakav pritisak čak i onda kada nije išlo najbolje. Žao mi je što je Bedem ispao i želim im što brži povratak u ovu ligu. Hvala tebi Mijo na korektnom praćenju i suradnji. Još jednom čestitam mojim momcima na osvojenom trećem mjestu treću godinu zaredom. – rekao je Bernard Brnjić, trener Tomislava.

– A što reći kada izgubiš i kada ispadneš iz lige? Čestitam Andrijevcima na pobjedi, dočekali su naše greške, a mi nismo bili mirni u situacijama kada smo trebali biti odlučniji i konkretniji. Žao mi je kluba Bedema, žao mi je uprave i ljudi koji vode ovaj klub i koji vole ovaj klub jer sigurno je njima najteže, ali ponovit ću ono što sam rekao i u svlačionici, a to je da ova situacija nije nimalo lagana i sigurno je teška, ali treba smoći snage i ono što te ne ubije sigurno te ojača. Želim se zahvaliti ljudima što su izabrali mene da pokušamo spasiti klub od ove situacije, dali smo sve od sebe, ali jednostavno nije bilo dovoljno. Svima želim sve najbolje u klubu i da se što prije vrate u ovaj rang, zahvaljujem Sportalu na korektnom odnosu, a isto tako prijatelju Brkiću i ekipi Slavonije čestitam na prvom mjestu. – izjavio je Josip Milardović, trener Bedema.

MARSONIA – SLAVONIJA 1:3

Šećer na kraju. Ili pelin, kako tko navijački gleda na utakmicu sezone. Nema ništa ljepše od ovakvih utakmica, za ovo se igra, trenira, muči, “krpa” od kojekakvih ozljeda, za ovo svaki sportaš živi. Prepun stadion, navijanje s obje strane, ulog maksimalan, a utakmica – dobra. Nije sjajna, nije spektakularna, ali dobra svakako. Posebno od Slavonije, za sjajnu ili spektakularnu je potrebno dvoje, kao za tango. Ono što smo pomalo provlačili kroz najavu, Slavonija je kao ekipa igrala ovakve utakmice, sjetit ćemo se identične situacije u Županji, trebali su Plavi pobjedu kod izravnog rivala, pomeli su Lešića i društvo s glatkih 3:0. Ponovili su, nije slučajno.

Od samog početka se vidjelo da je Slavonija bolje ušla u utakmicu, to ne mora značiti da će i pobijediti, puno puta smo vidjeli preokrete i rezultatske i u odnosu snaga na terenu. Kako je vrijeme odmicalo, tako su Plavi postajali sve sigurniji, osjetili su da imaju Marsu, a dojam je bio da je i Marsa to osjetila i jednostavno nije bila prava. Agresija, druga lopta, duel, ideja, brzina, sve je nekako bilo na strani Slavonije, a onda je to i kapitalizirano u 31. minuti kada je stvar u svoje ruke uzeo Drago Marković. Prošetao je s boka u sredinu terena, domaći su samo gledali, a ovaj je dao do Mateja Peharde, i on je nečuvan, ide krasna asistencija ponovno Markoviću koji sam ispred Čujića nema problem pogoditi za 0:1. Nije to stvorilo nekakvu posebnu napadačku ambiciju kod Bijelo crnih, no pred sam odlazak na odmor Zinedin Mustedanagić se othrvao u jednom duelu na sredini, iz tog navlačenja velemajstorski poslužuje Selmira Mahmutovića koji izbija sam pred Poletija i mirno pogađa. Kakav je delirij nastao na tribinama, Marsa je na “virtualnoj” ljestvici ponovno prvak.

Prilično je teško biti kritičan prema igračima Marsonije nakon ovakve sezone, ali ne može se preskočiti reći kako su u drugo poluvrijeme ušli samo s jednom idejom, da se što manje igra nogomet. Od prve sekunde drugog dijela krenulo je odugovlačenje, a kad se s tim pretjera, obično se to obije o glavu. Naravno da nitko neće jurišati kad u ovakvoj utakmici ima pozitivan rezultat, da ćeš usporiti, “krasti” sekunde, ali se s tim u uvodu baš pretjeralo. I eto te “karme” brzo, u sedmoj minuti drugog dijela dobra lopta na Tvrtka Jankovića koji nema problem biti brži od čuvara, pa prekrasno ubacuje na 7-8 metara na glavu Tomislava Soldića koji inteligentno “vraća” loptu u prvi kut, Čujić nije imao nikakve šanse to zaustaviti. Ne znamo je li Soldić već zabio koji gol glavom, to mu svakako nije najjača snaga, ali važniji gol glavom sigurno nije, a taj gol je samo zaslužena nagrada za njegovo izvrsno proljeće.

Pokušao je Mašić s promjenom formacije, nije pomoglo, tek 10-15 minuta Marsonia je bila bolja, stvorila je nekoliko kornera i gužvi, ali obrana Slavonije na čelu s kapetanom Ivanom Pehardom i sjajnim Alenom Božićem je Poletija gotovo pa ostavila bez posla čitavu utakmicu. Ofanzivnija Marsonia znači više prostora za Slavoniju, a s Pehardom i Martinovićem, a posebno Jankovićem one koji ostaju u obrani čeka pakao. U 78. minuti jedna izgubljena lopta Marse na 20ak metara od gola gostiju rezultirala je golom odluke. Janković je krenuo od tih svojih 20ak metara, došao do 30ak od gola Marsonije gdje ga Toni Bošnjaković povlači, a Plavi dobivaju slobodni udarac. Namjestio je loptu Drago Marković, odapeo i – pogodio. Iako je u sudačkom dodatku Marsonia imala opasnu situaciju koju je na kraju otklonio Poleti, taj Markovićev gol bio je zapravo kraj. Sigurno 50ak gledatelja sa zapada je odmah otišlo, jednostavno se nije vidjelo kako Marsonia može nešto napraviti.

Kroz 90 minuta osim gola Mahmutovića Bijelo crni su imali dva opasnija pokušaja, jedan prizemni udarac sa 20ak metra kojeg je Poleti skrenuo u korner, i tu zgodu u sudačkom dodatku kada je ponovno kao pobjednik izišao mladi “portir” Slavonije. Kad u utakmici godine tu podvučeš crtu, ne možeš očekivati pobjedu protiv ekipe kao što je Slavonija, ekipe koja se neće uplašiti ni imena ni publike ni važnosti utakmice. Ono što je trebala biti snaga Marsonije postao joj je teret pod kojim su pukli, a najgori dio čitave priče je to što se baš nitko na terenu nije prometnuo u vođu u nogometnom smislu, nitko nije preuzeo odgovornost, Marsa je olako pala. Ali, veliko ali, nisu prvaci, nisu osvojili naslov, ali su šampioni. Sve ono što su prošli ove sezone, to kako su bili ekipa u teškim vremenima je možda i važnije od titule, kad se slegnu emocije svi koji vole Marsoniju ovim će dečkima skinuti kapu. A u ovom finalu, jednostavno si naletio na boljeg!

Uz malo sreće s tim ždrijebom Slavonija će vjerujemo konačno napraviti taj iskorak i nakon Kamen Ingrada postati prvi klub iz Požeško slavonske županije koji izlazi na nacionalnu ligašku scenu. Potencijal je velik, puno je domaćih igrača, puno je mladih igrača i to mladih igrača koji ne igraju zato što moraju igrati mladi, nego zato što su odlični i rade razliku na terenu. Uz podršku Grada, ali i Županije, uz podršku poduzetnika i kvalitetnu organizaciju kluba Slavonija ima budućnost u tom natjecanju uz samo 3-4 ozbiljno dobra pojačanja. Svakako treba bez ustručavanja reći, i uz podršku lokalnih medija kojima je tradicionalno sport zadnja rupa na svirali, kojima su neusporedivo važnije burekijade, ćevapijade i ostale “ijade” kao i krivo parkirana vozila koja nije teško poslikati i objaviti, ali doći do Slavonskog Broda je teško. Danas se u Brodu jako dobro vidjelo, a i čulo, kako Požežani vole Slavoniju, uz malo truda i poticanja kroz medije, novi stadion može ponovno postati  mjesto gdje se ljudi okupljaju, a gdje će ovi redom domaći dečki dobiti pravu, ovakvu kao danas podršku. Čekamo ponedjeljak i nove informacije oko plasmana u Drugu NL…

Za kraj, ne i najmanje važno, suđenje. Domagoj Kečinović i njegovi pomoćnici odradili su vrlo dobar posao, ali i uz dozu sreće. U prvom dijelu Slavonija je vjerojatno oštećena za kazneni udarac, na kraju ta moguća greška srećom nije presudila utakmicu i sezonu. Sve ostalo odradio je ovaj trojac jako sigurno, odmjereno, bez nametanja i isticanja. U svakom slučaju, nije suđenje tema nakon utakmice i to je ono što je najvažnije. Podijelio je Kečinović dosta kartona, pet žutih gostima, pet žutih domaćima, od toga jedan treneru Mašiću, a dva Branimiru Kokotoviću koji je pocrvenio, ali to isključenje nije nikako utjecalo na utakmicu jer se dogodilo debelo u sudačkom dodatku. Sve u svemu, apsolutno zadovoljavajuće odrađen nimalo lak posao.

Igrač utakmice: Drago Marković

– Zaslužena pobjeda Slavonije. Žao mi je što smo odigrali ovakvu utakmicu kad je bilo najpotrebnije – pojela nas je atmosfera i sva priča oko ove utakmice. Slavonija ima iskusniju ekipu i to sam pretpostavljao, ali nisam očekivao ovako lošu izvedbu. Izgledalo je izvana kao da ne želimo, a dečki su htjeli – jednostavno nas je presjeklo, u glavama je blokada i falio je taj jedan koračić kad je trebalo. Žao nam je svima, ali pobjeda Slavonije je zaslužena. – poručio je Armin Mašić, trener Marsonije.

– Ovo je za povijest! Ovakvu euforiju na tribinama doživjeti je veličanstveno! Koliko je samo Požežana i Požežanki došlo podržati ekipu. Vjerovali su u pobjedu i drago mi je da smo ih razveselili. Prelijep ambijent u gradu nogometa. Igrači Marsonije imali su veći pritisak, a mi smo odigrali rasterećeno. Pokazali smo da smo dorasli ovom trenutku. Hvala igračima, oni su velikani požeškog nogometa! Hvala predsjedniku i imenjaku Kreši Matošu, predsjedniku iz prvog dijela sezone Tomislavu Čabraji i svim članovima uprave kluba na podršci. Veliko hvala i našoj teti Ani Soldo koja je duša kluba. Hvala mojim suradnicima, u prvom dijelu sezone Anti Bulatu, a ovog proljeća Nini Parmakoviću. Mislim da je naša pobjeda zaslužena. Mi smo sretni i dostojanstveno ćemo proslaviti duplu krunu. Naprijed, Slavonija! – poruka je Krešimira Brkića, trenera novih prvaka Treće NL Istok.