Marsonia je pod vodstvom Roberta Špehara ostvarila ono čemu su se mnogi nadali, no malo tko je vjerovao da je to moguće nakon što je u zimi klub napustila njemačka delegacija s trenerom i puno igrača. Činilo se tada da će brodski ponos potonuti u sredinu 3. HNL, no Špehar je došao i isporučio ono što se od njega tražilo. Doduše, dobio je u ruke prave igrače, ne puno njih, ali sasvim dovoljno da Marsa igra izvrstan i učinkovit nogomet.
Beton u obrani uz kapetana Balentovića i iskusnog Sivrića zamiješao je Rošić, u sredini su Ristovski i Lihić pripomogli ostatku snaga, a u napadu se kao supermoćno oružje pokazao Selmir Mahmutović koji je Žuljevića učinio još boljim igračem nego je ovaj već bio. Onda se tu pridodao i Vukovar koji je promarširao kroz kvalifikacije i otvorio Marsi šansu da kroz svoje kvalifikacije napravi iskorak u jedinstvenu 3. HNL.
– Prije svega velike čestitke svima u klubu, naravno, prvo dečkima koji su dali sve što su imali u ovom trenu, odigrali smo fantastično i potpuno zasluženo slavili protiv mora se reći izvrsnog protivnika. Nakon toga čestitke svima koji su na bilo koji način pomogli da se ovo dogodi, upravi, domarima, spremačicama i na kraju Brodu koji je još jednom pokazao da je nogometni grad, da je grad koji zaslužuje ne drugoligaša nego prvoligaša. I nadam se da je to put kojim će Marsonia i krenuti, korak po korak, ako svim budemo puhali u isto jedro, i igrači i struka i uprava i grad to će postati realnost. Malo tko je vjerovao da je ovo moguće na početku zimskih priprema, a evo ovi dečki su pokazali da se uz puno rada sve može.
Bila je ovo prilika da Špeharu natjeramo knedlu u grlo pitanjem o Bruni Bobanu. Naime, prvi mandat koji je Robert Špehar odradio u Brodu svakako je obilježila ona velika tragedija, evo danas, drugi mandat obilježava veliki uspjeh.
– Rekao sam i u ranijim izjavama za medije odmah nakon utakmice da pobjedu posvećujemo Legiji koja nam je bila 12 igrač kao i u mnogim utakmicama ove sezone i našem Bruni. U toj sezoni ciljali smo plasman u drugu ligu, pravu drugu, i ostali smo kratki za nekoliko bodova koje bi lakoćom osvojili da se nije dogodilo to što se dogodilo s Brunom. Ja ga nikada neću zaboraviti, bio mi je poput sina, a naša Legija isto iz utakmice u utakmicu pokazuje da ga nije i neće zaboraviti, i danas su mu skandirali. Bruno je netko tko je u kratkom vremenu kupio sve u Marsi, kao i u Slavoniji zauvijek će biti tu, to sam rekao i dečkima u svlačionici, ovo smo igrali za njega i naše navijače!
Vukovar se u 2. HNL pridružio Cibaliji i BSK-u, Marsonia u 3. HNL pravi društvo Zrinskom, Belišću i drugoj momčadi Osijeka. Slobodno ćemo ovo nazvati pravim buđenjem nogometa u Slavoniji i Baranji unatoč brojnim kritičarima kojima nikada ništa ne valja i liga je uvijek – “nikad lošija”.
Ma definitivno, sve ovo što ste nabrojali jasno govori da je 3. HNL Istok prošle sezone bila jako kvalitetna, očito i najkvalitetnija od svih pet. Ima tu vrlo dobrih i odličnih igrača, mladića koji dolaze i iskusnih prekaljenih majstora koji ovima daju dodatnu kvalitetu. Ovaj iskorak koji smo i mi učinili može biti samo dobro za nogomet, ponovit ću nadu da će se klub na svim razinama podići, da će i dobiti podršku od Grada na pravi način i da je ovo samo jedna stepenica na putu do konačnog cilja, ponovit ću ga – Marsonia je klub koji mora igrati 1. HNL – zaključio je Robert Špehar za Sportalo.
Naravno da u ovakvim kvalifikacijskim utakmicama dojam baš nikoga ne zanima, važno je samo pobijediti, može i na penale, može i iz jedinog udarca na gol… Ali danas je Marsina igra bila – sjajna. Izuzev 10ak minuta nakon isključenja gostujućeg igrača svih 11 na terenu bili su fantastični. Naravno da nitko ne može Marku Žuljeviću oduzeti epitet igrača utakmice, dva gola i asist su neoborivi argumenti. Ali i da ih nije bilo Žulj je bio – izvrstan, borio se, radio za momčad, uzimao lopte.. Selmir? Ma taj je lik i bez treninga jednostavno prejak, on u 78. minuti asistira Žuljeviću pa u šprintu preleti pola igrališta i stigne zabit! A tek asistencija za drugi gol? Kakav majstor! O obrani nema smisla pričati, jedini koji ostaje bez desetke za izvedbu je Iličević iz prostog razloga što Balentović&co nisu dali da ništa osim jednog udarca s 20ak metara i dođe do njega. Nema Lihića i Ristovskog? Nema problema, Mirković je otrčao i za njih i za sebe i za još jednog! Mali Ivanagić sjajan, “tuče” kao da mu je 30, bori se za dvojicu! Najteži posao zapravo je imao Ivan Didović, mladić koji kod nekih izaziva sumnju, a danas ga je dopao onaj sjajni Brazilac Fernandes koji svakim potezom pokazuje da je pravi španer, a na kraju je uz pomoć Balentovića ostao bez šanse. Marić je netko od koga se zbog renomea koji je donio iz Vuteksa očekuju golovi, ali i bez njih njegov današnji nastup se ne može nego ocijeniti odličnim. I na kraju, šećer, Silvio Mihić. Unatoč preporuci liječnika da ne igra, on je odradio drugo poluvrijeme, pokazao još jednom da je vrhunski igrač, podijelio je nekoliko sjajnih lopti, servirao Žuljeviću “mrtvaca”, trčao kao da ga nikad u životu ništa nije bolilo, na kraju dva puta tukao i prava je šteta što nije zabio jer je svojim pristupom to jednostavno zaslužio.
I za kraj atmosfera. Pokazao je Brod koliko mu Marsa znači, čim je neka malo jača utakmica tribine su pune. Legija u punom elementu, Zapad se povremeno budio i davao podršku i prava je šteta što to nije bilo malo češće. Sve u svemu, Brod zaslužuje pravu Marsoniu, 2500 gledatelja to i više nego zorno pokazuju!
