Težak, najteži u povijesti poraz hrvatskih rukometaša na Olimpijskim igrama. Šveđani su razbili Hrvate, možemo slobodno reći i ponizili nas!
Poraz na terenu se mora prihvatiti, čestitati protivniku, jednostavno su bolji, brži, jači. Hrvatska je miljama daleko od onoga što je dugo bila, Načinović i slični jednostavno kvalitetom nisu na razini onoga što smo naučili gledati od naših rukometaša. I ne treba apsolutno nikakvu krivicu bacati na njih, isto tako niti na izbornika, barem ovaj aktualni nam ne smije biti kriv ako smo već godinama unazad bez ustezanja pljuvali po domaćima, prezivali se oni Ćervar, Goluža, Babić, Horvat ili bilo kako drugačije.
Kao i u nogometu, svi smo izbornici, svi imamo svoju ideju kako bi nešto posložili, ali moramo si priznati da jednostavno nemamo ni kvalitetu ni širinu da bi ozbiljno parirali najboljim reprezentacijama svijeta, pa čak i onima iz drugog kvalitativnog reda. Raspao se danas plan igre, to nas frustrira, ali ono što nas brine je raspad sustava. Hrvatski rukomet nezaustavljivo ide stopama košarke, a znamo koliko je ona nisko pala. Postoje pojedinci koji daju nadu, ali da bi imali reprezentaciju moramo imati sustav, moramo imati bazu iz koje sve kreće, a nje nema. Niti itko išta radi da bi se ona ponovno izgradila. U malim sredinama rukomet je mrtav, ne postoji. U Požeško slavonskoj županiji postojalo je 10ak lokalnih klubova, danas rukomet postoji samo u Požegi i Pakracu. Ista je priča diljem Lijepe naše, djeca jednostavno ne igraju na ulici, nemaju priliku učiti osnove u lokalnim klubovima. Savez ne radi baš ništa po tom pitanju, rukomet nam je na aparatima, bojimo se da bi ubrzo mogao biti i isključen. Država ne vodi računa o sportu osim kada je prilika uslikati se s nekim pojedincem koji je uspio unatoč njoj, ne zahvaljujući njoj. Školski sport je na niskim granama, budućnost za sve osim za još koliko toliko nogomet, pa i vaterpolo, ne izgleda dobro.
Poraz od Šveđana boli, ali to ćemo preživjeti, ako se netko ne uhvati u koštac sa mnogobrojnim problemima, ako nikoga tko ima moć nešto učiniti ne dira što se naše zlatne medalje kuju u atomskim skloništima, vrlo brzo ćemo uništiti i ono najbolje što u državi imamo – sport!
