Ždrijeb je bio nemilosrdan, već u prvom krugu se sastaju mnoge prave sportske ikone, a u slučaju Tomislava Topalovića i Petra Čuljka i prave prijatelje i bivše suigrače.
TOMISLAV TOPALOVIĆ
Tomislav Topalović, ili jednostavnije Topa, rođen je 09.11. 1977. godine u Slavonskom Brodu, a od tada je napravio impresivnu karijeru, definitivno bez obzira na ishod kao i njegov suparnik zaslužuje status legende!
Tko nije čuo za Topalovića vjerojatno se bavi kriketom ili badmintonom. Istinska legenda kako brodskog tako i općenito nogometa u Slavoniji. Što reći za ovog čarobnjaka s loptom, a da već nije rečeno. Nekoć davno počinje priča legendarnog Topalovića kada kao limač ne uspijeva proći na probi u Nk Mladosti iz Sibinja. Mnogi veliki igrači nisu odmah na prvu shvaćeni, tako i on. Nakon toga vrlo brzo se odašilje u Marsoniju gdje je zapravo postao ono što i danas je. Vjerojatno nije ni postigao ono što je zapravo trebao postići. Dok je Marsonija nekoć bila veliko ime Topalović je harao terenima, ali splet što nesretnih što nepravednih okolnosti spriječio je ovog istinskog majstora lopte da ne napravi inozemnu karijeru. Paralelno kako se razvijala nogometna tako raste njegova zainteresiranost i za futsal, gdje se kroz godine uz velikog Marija Petrovića I Ernada Adžulovića isprofilirao kao jedan od najlucidnijih futsal igrača na ovim prostorima. Zbog njega se dolazilo na tribine. I dan danas sa 30 kila viška još uvijek plijeni svojim nogometnim umijećem, na kojemu mu i mnogi mladi igrači mogu pozavidjeti.. Inače šmeker uvijek spreman za zezanje ( seoski zlobnici ga imaju visoko „na piku“ zbog raznoraznih podvala ). Pod stare dane se dao u biciklizam i fotografiranje i trenutno je poznat pod nazivom „Sibinjski Lens Amstrong“ , te zbog opisa svog ranog posla „ Sibinjski Spajdermen“ ( Da sam pauk mali pauk veliku bi mrežu pleo). Koliko je mreža samo Sibinjski Spajdermen ispleo…. Trenutno predvodi kao trener igrač ekipu Čaglina. Tamošnje vodstvo kluba je reklo da su ga doveli samo zbog izjava nakon utakmice jer im diže popularnost. Pretprošle godine osvojio Kutiju šibica kao vrhunac karijere, ali vjerojatno najbolja predstava jednog igrača unazad par godina je Tradicionalni malonogometni turnir u Slavonskom Brodu 2010 gdje je junak ove priče za ekipu Starsa doslovno SAM SAMCAT donio turnir svojoj ekipi. U mnoštvu plaćenih ekipa Topalović je gotovo svaku utakmicu uz Standing ovation prepune dvorane na Vijušu došao do kraja gdje je to okrunio kao najbolji igrač i strijelac iako je očekivao bolju nagradu za sjajne partije, dobio poklon bon za šišanje, što inače ne bi bila loša nagrada da Topalović nije ćelav od 88. ( čekao godinu dana te ošišao obrve pred novu godinu 2011, zamalo ga djevojka nije tada prepoznala). Prošle godine neočekivano ispao u ranoj fazi turnira u Oriovcu nastupajući za MNK Redokse. Vraćajući se kući otišao sa suigračima Bratanićem i Gavranom na karaoke u Magić Malu. Pobijedili jednoglasnom odlukom publike i razglasli po selu da su osvojili nogometni turnir. Puno je tu anegdota još vezano za Sibinjskog Spajdermena, ali da ostanemo u ozbiljnom tonu lagano privodimo priču kraju. Malo je ovakvih „zlobnika“ i virtuoza bilo na ovim prostorima. Jedan jedini Topa. Svijet voli Pobjednike!!!!!!!!!!!!!!
Klubovi u karijeri: Nk Marsonia; NK Slavija Pleternica; Nk Zeljezničar; Nk Zdenac;; Nk Svačić Bagi; MNK Redoksi; MNK Argus, NK Omladinac Čaglin (aktivan kao igrač – trener)
PETAR ČULJAK
Topin protivnik je Petar Čuljak koji je dobio vjerojatno najemotivniju prijavnicu od svog bivšeg igrača iz mlađih kateogrija. Čovjek koji svojim igračima u Kutjevu po završetku korona krize sprema “pljačku”, oklada je pala da svi koji završe iza njega u kuperovu testu plaćaju pizzu, a poznavajući ga bit će pizza za počastiti pola 3. HNL. Petar je rođen 20.11. 1975, uz prvoligaško iskustvo i igranje uz bok velikom Baki Sliškoviću, ovo ispod najviše govori zašto je kandidat za legendu:
Bio je 22. rujan 2010. godine. Prvoligaš Šibenik dolazi na noge našoj Slaviji… Moji prijatelji i ja smo danima pričali o toj utakmici. Prijatelji, sve sami nogometaši i zaljubljenici u nogomet. Većina nas je već krenula na fakultet te smo prestali s igranjem nogometa u mlađim kategorijama naše Slavije. Sve su se domaće utakmice pratile, kada je netko došao kući iz Zagreba već je u nedjelju navečer nama koji su ostali za vikend u velegradu podnosio izvještaj kako su igrali naši. Ipak, jedna je utakmica bila veća od ostalih. Dolazi prošlogodišnji finalist Šibenik u Kupu… Sjećam se da sam tada prvi puta vidio Slaviju u ponudi kladionice. Odigrao sam Everton jedinicu, Arsenala jedinicu, Werder više golova i na Slaviju 1x. Nisam igrao čistu jedinicu, ipak je Šibenik prvoligaš… Šušur je počeo, nikad veća gužva na Šivinom stadionu. Za Slaviju igraju naše vedete – Mićo, Anto, Kruno, Švabo, Dudo, Josip J., ali među njima se ističe jedan – trener Pero. Copa mundialke stare sto godina, dres u gaćama, uspravna leđa i posljednja utakmica u najdražem plavom dresu- old school… Kada te netko godinama trenira dok si klinac ne upijaš samo nogometne zadatke i navike, nego i ponašanje, geste, riječi, ma sve. Moja generacija je bila relativno uspješna, ipak ništa posebno. Redovito su nas tukli veliki klubovi poput Osijeka, Cibalije i ostalih. Dođeš u svlačionicu, dršćeš, ali tada trener Pero ulazi i kaže kako je bitno biti hrabar, ponosan na dres koji nosiš te da se ne bojimo ničega jer ako damo sve od sebe nitko nam ništa neće prigovoriti. To pamtiš do kraja života.
Vraćamo se na Šibenik, nakon 90. minuta 2:2. Produžeci se igraju i Šibenik pokazuje da je bolji te je poveo 3:2… Korner za Slaviju, naš golman Ivo Petković odlazi na skok, loše izveden korner te slijedi kontra Šibenika – dvojica na prazan gol. Nonšalantno se dodaju misleći da su zabili još jedan lagani gol. Ipak, iz pozadine se u punom trku vraća Pero – nakon sto i nešto minuta trči puni šprint kako bi obranio ne samo svoj gol, nego svoj klub, svoj grad, svoje navijače i nas klince koji smo se ugledali u njega. Već je lopta došla do gola, ali Pero uklizuje i izbija loptu s gol-crte!!! Sjećam se nevjerojatnog naboja sreće, ponosa i emocija sebe i svojih prijatelja kada smo vidjeli Perin slavodobitni usklik radi toga što je uspio učiniti… To nije uklizao Pero, osjećali smo da smo to uklizali svi mi u koje je ugradio djelić sebe dok nas je trenirao. Pero je djelima pokazao kako se daje sve od sebe i kako se bori za grb svog kluba. Zato je Pero legenda!
Klubovi u karijeri: NK Inker Zaprešić,NK Hrvatski Dragovoljac, NK Stubica Donja Stubica, NK Zagorec Krapina, NK Svjetlovod Zagreb, NK Trešnjevka Zagreb, NK Slavija Pleternica, NK Slavonija Požega, NK Sulkovci, NK Papuk Velika, NK Požega, NK Slaven Gradac, NK Kutjevo.
