Pretkolo: Josip Milardović vs Božo Gelo

  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Trenutni trener Zrinskog iz Jurjevca zaslužio je itekako od svojih fanova kandidaturu za legendu našeg izbora. Niz klubova u kojima je Josip Milardović igrao govori puno o ovom igraču razornog udarca i velikog srca i vjerojatno ne trebamo trošiti puno riječi za predstavljanje jednog od lrgrndi HNL-a. Za one koji žele znati više tu je YouTube. Dovoljno je istaknuti EP s mladom reprezentacijom, dohvaćanje Europe s Cibalijom, a još prošle kalendarske  godine je Cigo redovito zabijao u dresu Torpeda.

Njemu će nasuprot stajati još jedna legenda neponovljivog Sremca Božo Gelo. Kapetan i dio trolista atomskog bogdanovačkog napada bio je neumorna radilica, bio ga je pun teren, igrao je sve napad i obranu, ali redovito zabijao. Asistencije su bile antologijske, a skok vjerojatno nakon Rudike Vide najbolji u to doba. Šteta što je malo video zapisa iz toga doba, ostaje nam tek ovako prisjetiti se naših legendi i kroz pisanu riječ čuvati vječnu uspomenu na njihove briljantne nastupe.

 

Josip Milardović je rođen 10.01.1982. u Odžaku, a kroz bogatu karijeru je igrao za Osijek, Belišće, Međimurje, Cibaliju, Slaven Belupo, Guandong Sunray Cave, NK Inter Zaprešić, T-Team, NK Đakovo Croatia, NK Torpedo Kuševac. Cigo je imao reprezentativne nastupe, a 1997.godine je počeo trenirati nogomet u NK OSIJEK u mlađim uzrastima ( dvije godine u kadetima i dvije godine u juniorima). Nakon toga je potpisao profesionalni ugovor sa istoimenim prvoligašem u trajanju od četiri godine. Prvu godinu je odradio u drugoligaškom klubu NK BELIŠĆE s kojim se borio za prvo mjesto. Dok je bio na posudbi odslužio je i vojsku. Nakon isteka posudbe vratio  se u NK OSIJEK i izborio standardno mjesto u prvih 11 igrača i  nastavio igrati sljedeće tri godine. Dobrim igrama izborio je poziv za mladu reprezentaciju Hrvatske – U21 s kojom je bio i na  Europskom prvenstvu u Njemačkoj 2004. godine. Nakon isteka ugovora NK OSIJEK mu je ponudio produljenje ugovora na još dvije godine što je i prihvatio. Istekom te dvije godine ugovora odlazi u NK MEĐIMURJE za koji igra godinu dana. Nakon godinu dana igranja i ispadanja u drugu ligu,odlučio se ponovo za prvoligaša i to HNK  CIBALIA te potpisuje ugovor na dvije godine koje odrađuje do kraja, a klub dolazi do svog povijesnog uspjeha – osvajanje 3. mjesta u 1.HNL i plasman u Europu. Poslije toga potpisuje ugovor sa NK SLaven Belupo na dvije godine, ali nakon dobrih igara napušta klub nakon godinu i pol dana i odlazi put Kine u Kinesku ligu. Vraća se nakon pet mjeseci i potpisuje ugovor na godinu dana sa NK INTER ZAPREŠIĆ. Poslije isteka ugovora opet se vraća u HNK CIBALIU i potpisuje ugovor na tri godine, ali nakon samo godine dana opet napušta Hrvatsku i odlazi put  Malezije gdje potpisuje ugovor na 10 mjeseci i odrađuje ga do kraja. Ponovni povratak se dogodio u Hrvatsku i to u HNK ĐAKOVO CROATIA i provodi godinu dana u tom trećeligašu. Nakon toga prelazi u TORPEDO IZ KUŠEVCA koji se natječe u prvoj županijskoj ligi gdje nakon kraćeg vremena postaje i trener. Uspješnim vođenjem NK Torpeda i osiguravanjem njegova plasmana u viši rang skrenuo je pozornost na sebe kao trenera te ubrzo dobija poziv trećeligaša HNK ĐAKOVO CROATIA. Trenutno je trener NK Zrinski iz Jurjevca koji se natječe u 3. HNL Josip Milardović je vlasnik UEFA B licence, a  trenutno polaže za UEFA A licencu za koju je položio 3. modul

 

Božo Gelo – Tašo je rođen 05.08.1962. u Vukovaru. Igrao je za NK Sremac/Croatia, HNK Vukovar 91, NK Borovo. Bpžo je definitivno bogdanovačka legenda. Po vokaciji vezni, međutim bilo ga je doslovno posvuda na terenu, pomagao je obrambenim igračima i priključivao se napadačima, ukratko rečeno, neumoran trkač i radnik. Osim toga, postigao je pregršt golova, ponajviše glavom, o asistencijama da ne pričamo. Bio je nenadmašan u skoku, nakon Rudike Vide možda i najbolji igrač glavom na ovim prostorima. Bio je ujedno i kapetan Sremca i Croatije, predvodnik zlatne generacije, pravi primjer kapetana i vođe na terenu. Zajedno s Radošem i Vujevom činio je ubojiti trolist bogdanovačkog napada, nadaleko poznatog po Slavoniji i Hrvatskoj pa i šire. Dakle, igrač zlatne generacije Sremca (Croatije) s kojom je u 10 godina 7 puta bio prvak (dvaput ostajali u istom rangu natjecanja zbog reorganizacije). Igrao je u momčadi koja je žarila i palila te igrala po mnogima najljepši nogomet desetljeća. Generacija koja je trajala od 1982. – 1991. godine. Te ’91. također su osvojili naslov prvaka koji ih je plasirao u Međurepubličku ligu bivše države. Samim time, u to vrijeme bili su klub u najvišem rangu među klubovima bivše općine Vukovar; ispred puno bogatijih klubova kao što su vukovarska Sloga i Borovo. Među svim tim izvrsnim rezultatima nekako se najviše ističe pobjeda u pripremnoj utakmici protiv Osijeka 6-0 (sastav Osijeka: Bilić, Kulešević, Pevnik, Miličević, Žeravica, Janković, Maričić, Kapetan, Šuker, Rakela, Alar), remi 1-1 na Poljudu protiv Hajduka (među ostalim igrali: Jarni, Vučević, Bilić, Štimac, Bokšić, Miše, Jeličić) te pobjede protiv vinkovačkog Dinama 5-3 i 3-1.


  •  
  •  
  •  
  •  
  •