Požežanin Vito Papac preko Slaven Belupa do dresa reprezentacije!

Vito Papac jedan je od najzanimljivijih talenata u juniorskom HNL‑u i trenutno se razvija u omladinskom pogonu Slaven Belupa. Nogomet je počeo igrati u Vidovcima, prigradskom naselju Požege, u dresu Dinama Vidovci, gdje je prošao početničke kategorije prije nego što je napravio iskorak prema jačoj sredini. Nakon toga uslijedio je odlazak u Slavoniju, pa preseljenje u Osijek, u čijem je sustavu proveo dvije sezone, a onda i ključan korak – dolazak u Koprivnicu i ulazak u sustav Slaven Belupa, kluba koji se posljednjih godina profilirao kao vrlo dobra platforma za razvoj mladih igrača.

Na pitanje zašto je odlučio napustiti Osijek i prijeći baš u Slaven, Papac odgovara vrlo izravno: smatrao je da u tom trenutku Slaven Belupo nudi bolji put za mlade, a minutaža koju je imao u Gradskom vrtu nije odgovarala njegovim ambicijama. “Iz Osijeka sam otišao prvenstveno zato što je Slaven Belupo bolji klub za razvoj mladih igrača. Smatrao sam da mogu i znam da mogu više igrati i bolje igrati – i pun pogodak je bio”, kaže Vito, uvjeren da je prijelaz u Koprivnicu bio logičan nastavak njegova puta.

Od krila do špice i ozljeda koja ga je privremeno zaustavila

U Slavenu se vrlo brzo snašao i nametnuo kao jedan od lidera generacije, posebno u kadetskoj HNL, gdje je prošle sezone bio prvi strijelac natjecanja sve dok ga nije zaustavila ozljeda. Momčad je u prvenstvu završila u sredini poretka i stigla do finala kupa, a Papac je u toj priči bio ključni igrač napadačke linije sve do rupture mišića uz kost, ozljede koja ga je prisilila na pauzu i finale je morao gledati s tribina. “Teško je bilo gledati, bio sam podrška ekipi”, prisjeća se trenutka koji ga je naučio koliko brzo sezona može otići u drugom smjeru.

Vito Papac / privatna arhiva

Zanimljiv je i njegov put po pitanju pozicije. Papac je dugo igrao kao krilo, ali ga je kombinacija rasta, fizičke snage i sposobnosti zadržavanja lopte postupno gurnula prema sredini napada. Danas sebe vidi kao klasičnog centarfora – špica koji može igrati leđima prema golu, primiti loptu, zadržati je i uključiti suigrače u igru. Visina i snaga, uz završnicu koju razvija iz sezone u sezonu, čine ga profilom napadača koji se sve rjeđe nalazi na tržištu, što dodatno podiže njegov potencijal.

Treneri, disciplina i učenje iz teških trenutaka

Kada govori o trenerima koji su ga oblikovali, Papac nastoji biti korektan prema svima, ali ipak izdvaja nekoliko ključnih ljudi. Krunoslav Pranjić bio je trener koji ga je naučio osnovama nogometa u ranim godinama, dok je Krešo Brkić imao veliki utjecaj u fazi kada je prelazio iz dječjeg u ozbiljniji, natjecateljski nogomet, iako mu nije bio izravno trener nego voditelj Škole. U Slavenu posebno ističe Vedrana Purića, pod čijim je vodstvom, kaže, najviše napredovao u posljednjoj sezoni, te Vladimira Balagovića, iskusnog stručnjaka koji ne dopušta ulazak u komfor zonu i stalno gura igrače prema višoj razini zahtjeva.

Papac naglašava da su mu upravo teški trenuci – ozljede, borba za mjesto, utakmice u kojima ne ide sve kako treba – pomogli da odraste kao igrač i kao osoba. “Teški trenuci su i te kako korisni. Ne može sve biti divno i krasno – oni te nauče”, kaže Vito, svjestan da bez takvih iskustava nema ni ozbiljne karijere. Taj način razmišljanja vidi se i u njegovom svakodnevnom radu: nakon posljednjeg klupskog treninga ne staje, nego odmah prelazi na individualni program, bez duže pauze sve do početka novih priprema.

Poziv Siniše Oreščanina kao potvrda i motiv

Jedan od važnijih koraka u dosadašnjoj karijeri bio je poziv u mladu hrvatsku U‑18 reprezentaciju, gdje je priliku dobio pod vodstvom Siniše Oreščanina. “Neočekivano je bilo, ali ogroman motiv. Izbornik mi je dao određenu priliku, dao sam sve od sebe i nadam se da ću i na idućem okupljanju biti na popisu. Ne trebam ni govoriti koliko je to veselje, čast i nagrada za sav trud”, kaže Papac. Za mladog napadača to je jasan signal da se njegov rad prepoznaje i izvan klupskog okruženja, a Oreščaninov poziv dodatno potvrđuje da stručni stožer reprezentacije u njemu vidi igrača za ozbiljniji iskorak.

S obzirom na reputaciju koju Oreščanin ima u radu s mladima, taj poziv ima posebnu težinu – radi se o treneru koji je godinama stvarao igrače za višu razinu, bilo u klubovima, bilo u reprezentacijama. Viti je to, kako sam kaže, i potvrda da ide u dobrom smjeru i dodatna obaveza da ostane na istom, radnom kursu, jer konkurencija u reprezentacijama mlađih uzrasta nikad nije mala.

Privatni album

Bez pauze i s jasnim ciljem – rasni napadač u nastajanju

Što se tiče planova za budućnost, Vito Papac vrlo jasno gleda na sljedeći korak: još jedna juniorska sezona u Slavenu, u kojoj želi potvrditi da može biti nositelj napada, a nakon toga – ako se pojavi konkretna i ozbiljna ponuda iz inozemstva – razmatranje odlaska. Primarni cilj mu je, kako kaže, razvoj, a ne preskakanje stepenica, i svjestan je da će mu stabilna minutaža i rad u Slavenovu sustavu pomoći da spreman dočeka višu razinu.

S prvom momčadi Slavena već je bio u kontaktu – odradio je desetak treninga i dvije prijateljske utakmice protiv Mure u Sloveniji, što je bila prva prilika da osjeti tempo seniorskog nogometa i zahtjeve koji dolaze s prelaskom među “velike” dečke. Na ljetne pripreme s prvom ekipom zasad nije pozvan, ali to ne doživljava kao udarac, nego kao znak da mora nastaviti raditi i čekati trenutak u kojem će svojim igrama natjerati trenere da ga uključe u ozbiljnije planove.

Kombinacija talenta, fizikalija i mentaliteta rada bez pauze čini da Vito Papac danas izgleda kao rasni napadač u nastajanju – igrač koji već ima rezultatski trag, reprezentativni poziv i jasnu sliku gdje želi biti za nekoliko godina. Nastavi li ovim tempom, uz podršku ljudi koji su ga do sada vodili i uz povjerenje Siniše Oreščanina u reprezentaciji, pred njim je vrlo lijepa nogometna budućnost i još jedna potvrda kako je Požeština doista Zlatna dolina. Osim po prirodnim ljepotama po malo čemu, ali po nogometnom talentu – svakako!