Pao je i Anderlecht – Osijek na korak do Lige prvakinja!

Kakva partija nogometašica Osijeka u finalnom dvoboju prvog kruga kvalifikacija za Ligu prvakinja! Godinama su vladale hrvatskim nogometom, pojavio se Split kao ozbiljan izazov, bilo je žestokih okršaja protiv djevojaka iz grada podno Marjanom, bilo je odličnih predstava, no ono što je Budišina ekipa večeras pokazala je dva levela iznad svega što su prije igrale.

Anderlecht je ozbiljna ekipa s nekoliko reprezentativki Belgije, no Osijek ih je 80 minuta potpuno nadigrao. Ovaj put trener je tražio i dobio ratnice, prave “zvijeri” koje se ne boje nikoga, koje tjeraju strah u kosti protivniku i razmišljaju samo kako doći do gola. Potpuna dominacija u posjedu, u stvorenim šansama, u trci i svim drugim elementima nogometne igre morala je donesti rezultat. Dvije najbolje među sjajnima, Maja Joščak i kapetanica Izabela Lojna kreirale su pogodak vrijedan velike pobjede. Maja je otela loptu i u srcu kaznenog prostora pronašla Izabelu koja “Šukerovski” prima i mirna kao ledena kraljica pogađa za vodstvo! Igračica utakmice? Bez problema možemo nabrojati sve! Belaj je riješila kronični problem na golu, obranila sve što je morala, sve što je išlo prema njoj, kad je takav golman iza leđa onda se ekipa i može upustiti u nadigravanje s jednim Anderlechtom! Nevrkla? Žena zid, ali zid koji uklizuje, bori se, skače i gradi igru… kako je samo pala u noge suparnici koja bi otišla sama prema golu u završnici… Još nešto kasnije sjajna intervencija Bojčić kod još jedne dobre prilike gošći. Maria Kunštek apsolutno je bila u istoj priči, neprelazna, pouzdana! Impresionirala je mlada Kovačević, još zapravo dijete, ali sjajne glave, ekstremne brzine i maksimalne odgovornosti, Budiša nema razloga misliti o njenim godinama. Sve isto vrijedi i za Nelu Andrić, 17 godina, a igra kao prekaljena igračica, Osijek ne mora brinuti za budućnost!

Centrala je ono gdje je Osijek “pojeo” Anderlecht, Anela Lubina je pun pogodak, jedno od najboljih pojačanja Osijeka posljednjih godina, ta cura zna nogomet, ima perfektno pozicioniranje, čitanje igre i uvijek je na pravom mjestu. Mateja Bulut je odradila veliki, rudarski posao, maksimalan ulazak u svaki duel nije sporan, ali Mateja radi i puno korisnih stvari u igri, kada je Osijek odlučio za nadigravanje to je najzornije pokazala! Mejrema Medić u napadu uz Lojnu ponovno opasna, ostala je bez gola, ali koga briga, i ovaj jedan je sasvim dovoljan, a o njoj i njenim kvalitetama dovoljno govori da je iz sastava izgurala jednu Lorenu Balić o kojoj bilo komu tko prati ženski nogomet ne treba ništa govoriti.

I naravno, za kraj dvije ikone. Jedna je ikona hrvatskog ženskog nogometa, da ne pretjeramo reći ćemo da je najbolja hrvatska nogometašica u posljednjih deset godina, ime joj je Maja Joščak, da je muško bila bi Luka Modrić. Nevjerojatan talent, žena koja nogomet igra drugačije od drugih, kad je ona na terenu svaka suigračica je bolja, razigranija. 54. minuta, sekunda nepažnje gostujuće igračice i lopta je već oduzeta, u trku namještanje i pogled prema srcu kaznenog prostora, prizemna lopta i prebacujemo se na Izabelu Lojnu. Kiza, kako je svi zovu, velemajstorski prima loptu koja savršeno staje ispred nje, stoperica gostiju je proletjela u prazno, pogled prema vratarki i egzekucija kao da je to najlakši posao na svijetu. Kiza je prava legenda Osijeka, djevojka koja se ne gura u glavne uloge, nikada nije forsirala biti najbolji strijelac, važno je samo pobijediti. Kapetan! Igračina!

Liga prvakinja je nadomak Osijeka, ostao je još samo jedan korak, u posljednjem krugu kvalifikacija ostalo je 14 ekipa, Osječanke nisu među nositeljicama, a čeka ih dvostruki obračun, jedno gostovanje i domaći ogled na Gradskom vrtu. Neće biti nositelj, neće biti ni favorit, bit će podcijenjene kao i danas kada su kladioničke kuće nudile koeficijente od 8 do čak 15 na slavlje Budišinih trupa! Mogu i zapeti na tom sljedećem koraku, već sada su napravile sjajan posao, ali ono što znamo je da će dati maksimum, da će pokazati sve što znaju i da protivniku tko god bio neće biti lako! Bravo cure, bravo Igore!