Osječani su još jednom pokazali zašto se ove sezone bore za sam vrh ljestvice

Odličan smo Osijek gledali od prve do posljednje minute derbija s Rijekom! To je bila opća ocjena nakon utakmice u kojoj je baš sve bilo na strani Bijelo-plavih. Beskompromisni pristup, agresivnost i odgovornost već od samog starta, nadmoć i inicijativa u odnosu na protivnika koji je upravo zahvaljujući takvoj prezentaciji naše momčadi ostao praktički sasvim limitiran i nedorečen. Možemo se apsolutno složiti s našim prvotimcem Milošem koji je na kraju zaključio kako su Osječani više željeli pobjedu, to je bilo sasvim očito. Gotovo u svakom startu, na onim „drugim“ loptama koje momčadi također ulijevaju kolektivnu stabilnost, kao i u prepoznatljivom presingu, naš je prvoligaš bio brži, čvršći i odlučniji. Samo jedan opasniji udarac uputili su gosti prema Ivušiću, što znači da su Bjeličini izabranici jako dobro kontrolirali situaciju na travnjaku i onemogućili kvalitetne protivničke individualce da im stvore probleme.

Prevlast na svakom dijelu terena

U rasporedu s trojicom igrača u zadnjoj liniji, Osijek je često dolazio u situaciju da sa svojim bočnim igračima Silvom i Milošem, praktički u ulozi krila, može visoko napasti Riječane. Prevlast u sredini donosili su Žaper i Jugović koji je već u 12. minuti morao ući umjesto ozlijeđenog Brleka te posebno ofenzivnije postavljeni Kleinheisler čija su uvjerljiva izdanja sada već u kontinuitetu zaista na reprezentativnoj razini. I još kada u napadu imaš takvog „lisca“ kao što je Mierez, onda si nekako siguran da moraš dočekati trenutak za realizaciju. Argentinčeva snalažljivost u šesnaestercu je vrhunska, zabija i glavom i nogom, a stalnim napadanjem, gotovo doslovno „maltretiranjem“ protivničkih braniča i vratara stvara pomutnju u njihovim redovima. Ovaj puta je svojom upornošću natjerao Nevistića na pogrešku koju je pretvorio u potvrdu čiste i potpuno zaslužene pobjede, već 14. golom u HNL-u ove sezone.

Deseta uzastopna pobjeda u Gradskom vrtu

I dok Ramon učestalo zabija, obrana također zaslužuje sve pohvale. Bio je to trinaesti prvenstveni ogled u kojem nam je mreža ostala netaknuta. Ivušić ovaj puta nije bio na nekim većim iskušenjima, za što su ponajprije zaslužni ŠkorićLončar i Cheberko. Kapetan je ponovno bio na visokoj razini, baš kao i Danijel koji u potpunosti opravdava trenerovo povjerenje te pravovremenim reakcijama i čvrstinom ne dopušta protivničkim centarforima da se razmašu. Svidio se svojim premijernim nastupom i Yevgen, miran u reakcijama kada je trebalo neutralizirati riječke napadače i sklon izlascima preko centra što nam je omogućavalo lakši protok lopte i višak u sredini. Kada se sve navedeno uzme u obzir, bodovi su došli kao logičan slijed kvalitetnog i upečatljivog nastupa. To je već deseta uzastopna pobjeda Bijelo-plavih u Gradskom vrtu, pri čemu Bjelica od svog dolaska i nadalje ima maksimalan učinak u svom „dvorištu“ uz sjajnu statistiku, bez ijednog remija, a kamoli poraza i gol-razliku 19:2!

Izvor nkosijek

© Sportalo.hr 2020. | Newsphere by AF themes.