Odabir između studiranja i sporta je jako težak za mnoge studente sportaše, ali odabir obje strane donio je ulazak u NBA ligu rođenoj Osječanki

Jako velik broj sportaša se okuša u studiranju na određenim fakultetima koji ih zanimaju, ali s obzirom koliki je trud potreban za uspjeti na obje strane, mnogi odustanu ili od studiranja ili od bavljenja sportom na nekoj višoj razini. To nije slučaj kod rođene Osječanke Matilde Sorić koja je nakon natjecanja u Premijer ligi za košarkašice odlučila Hrvatsku zamijeniti SAD-om te nakon nekoliko godina života “preko bare” može reći da je odluka bila potpuno ispravna.

Mnogi hrvatski maturanti se odlučuju za studiranje u inozemstvu u posljednje vrijeme. Što je kod tebe pridonijelo odlasku u SAD i zašto baš SAD?

-Nisam htjela stati sa košarkom nakon srednje škole, a hrvatski sport nije baš najbolje usklađen sa obrazovnim sustavom. Osim toga, studiranje u inozemstvu otvara još više mogućnosti za budućnost, steknu se nova iskustva i naučite puno o drugim kulturama. Smatram da je dobro promijeniti sredinu nakon nekog vremena kako bi maksimalno iskoristili svoj potencijal.

Hrvatski studentski sport također ima svoja natjecanja koja privlače jako velik broj sportaša koji studiraju pa su nerijetko završnice takvih natjecanja (Unisport Finalsi) bogata sportašima koji se bave sportom na jako visokoj razini. NCAA natjecanja u SAD-u su praćena među stanovništvom pa su sveučilišne ekipe u stalnom doticaju sa stanovništvom, nešto poput odnosa klubova i navijača u Europi.

Može li se Hrvatska usporediti sa SAD-om u smislu praćenja sporta među stanovništvom? Poznato je da koledži u SAD-u imaju svoje ekipe koje su iznimno popularne među stanovnicima grada/mjesta u kojem se nalazi koledž, dok u Hrvatskoj imamo sportske klubove.

-Po mojem mišljenju, sport u SAD-u je zasigurno jedan od najpraćenijih sadržaja na televiziji i internetu. Ulaganja su jako velika te su stoga i očekivanja velika. Koledž košarka se prati puno više nego klupska u Hrvatskoj jer je razina igre na puno većem nivou, a ljudi oko sveučilišta su puno više uključeni u događaje u svojem gradu.

Što možeš reći o svojem koledžu? Prebacila si se sa Binghamton University na St. Edward’s University pa nas zanima što nam možeš reći o trenutnom koledžu.

-Ove godine sam se prebacila s velikog javnog fakulteta (oko 18 000 studenata) na manji privatni od 4 000 studenata. Obrazovni sustav u Americi je drukčije organiziran nego u Europi, dosta me podsjeća na srednju školu u Hrvatskoj. Oba fakulteta su znana po akademskoj kvaliteti i imamo studente iz svakog dijela Amerike pa i svijeta. Koliko sportaša se nastavi baviti sportom stvarno ovisi o generaciji, neki odluče igrati u Europi, Aziji ili Australiji, dok neki odluče ići na draft, a u ženskoj košarci je najčešće oboje s obzirom da WNBA sezona traje kratko. Neki odluče prestati s košarkom i posvete se više obrazovanju i građenju karijere van sporta. Na mojem fakultetu najčešće se odluče za Australiju ili Europu te tamo nastave graditi košarkašku karijeru.

Ono što je privuklo posebnu pažnju kod pratitelja košarke u Hrvatskoj je Matildina nova uloga, a to je posao u NBA klubu Oklahoma City Thunder gdje će raditi kao analitičar pripravnik.

Kako je došlo do kontakta sa Oklahomom te koji će zapravo biti tvoj posao u Klubu?

-Već dosta dugo radim prema tome da se nakon fakulteta zaposlim kao sportski analitičar ili Data Scientist te sam provela puno vremena radeći na projektima koje sam podijelila na svom LinkedIn profilu gdje sam umrežena sa mnoštvom sportskih stručnjaka. Tako mi se pred Božić pružila prilika da se pridružim njihovom timu kao video analitičar. Nažalost, zbog pravila privatnosti ne mogu opširnije opisati moju ulogu.

S obzirom na visoku popularnost glavnih sportova u Americi, želiš li nastaviti sa sportom i životom „preko bare“ ili ti je plan vratiti se u Europu pa nastaviti profesionalno igrati košarku?

-Nekako više težim akademskom nastavku i unapređenju nego košarkaškom. Mislim da mi je košarka ponudila sve što je mogla i da je vrijeme da se posvetim doktoratu i privatnom životu. Bit će teško odvojiti se od nečega što je jako velik dio mojeg života i svakodnevnice, ali kad tad treba znati stati i prioritizirati druge stvari u životu. Zasigurno ću i dalje biti aktivna, ali ne na košarkaškim terenima.

Dosta je raširen studentski rad među studentima u Hrvatskoj. Je li takva situacija i u SAD-u, odnosno fokusira li se student isključivo na studiranje ili stigne i pored učenja nešto i zaraditi?

-Većina studenata mora raditi kako bi pokrila troškove studiranja. Studij u Americi je jako skup te si ga ne može svatko priuštiti. Dosta fakulteta nudi akademske i sportske stipendije, ali nekada te stipendije ne pokriju sve troškove. Uglavnom studenti rade na kampusu ili u kompanijama koje sponzoriraju škole te se njihovi prihodi mogu automatski računati prema trošku studija. Studenti mogu odlučiti raditi i izvan tih kategorija te štediti sami ili uzeti kredite kako bi otplatili studij.

Kakvi uvjeti vladaju na tvojem koledžu za sportaše?

-NCAA ima pravilo da ne smijemo trenirati više od 20 sati tjedno, neuključujući utakmice. Uglavnom treniramo po 3-4 sata na dan sa teretanom i pregledavanjem snimki utakmica ili treninga. Uvjeti su odlični, imamo sve što nam je potrebno za napredak ili oporavak. Doktori se brinu o nama na svakom koraku, treneri su voljni raditi u bilo koje doba dana i noći. Imamo glavnu dvoranu u kojoj igramo utakmice te jednu pomoćnu ukoliko želimo tamo trenirati. Naši treneri preferiraju trenirati u glavnoj s obzirom da tamo igramo utakmice. Teretane su odlično opremljene i stvarno imamo svu moguću opremu koja nam je potrebna za napredak. Naši treneri se jako brinu o nama i rade sve da se osjećamo ugodno i voljeno. Imamo akademskog savjetnika koji nam pomaže oko organiziranja predavanja i treninga te učionice u kojima možemo učiti prije/poslije treninga.

S obzirom na veliku količinu obaveza, stigneš li pratiti hrvatsku košarku, odnosno stanje u Premijer ligi i klubovima u kojima si nastupala?

-Tu i tamo pogledam rezultate i pratim stanje na tablici. Drago mi je pratiti uspjehe mlađih dobnih kategorija i vidjeti da hrvatska košarka dakako ima mlade nade i vrlo talentirane i vrijedne košarkašice.

Matildi se ovim putem zahvaljujemo na odvojenom vremenu za razgovor s obzirom na gužvu u rasporedu te joj želimo da nastavi s uspjesima u budućnosti, kako u sportskom, tako i u akademskom smislu!