Od mora ljubavi ostala je samo sol…
Prije nekoliko sati sportski direktor Hajduka Nikola Kalinić na društvenim mrežama kluba potvrdio je kako će u narednim danima Ivan Perišić napustiti Hajduk. I tako je, možemo reći, na neslavan način završila Ivanova priča u bijelom dresu. Onako kako, sigurni smo, nitko od navijača nije htio ni priželjkivao da se okonča.
Postavit će se sada pitanje tko je kriv za sve to. Je li Perišić proračunato došao u Hajduk kako bi se mogao dozirati sa minutama i spreman dočekati europsko prvenstvo? Je li kriva tadašnja uprava Bijelih koja je to sve i znala ili barem naslućivala? I svejedno pristala na takve uvjete. Možda su se nadali dovesti ga i prinuditi da ostane. Koja je u ovoj priči druga strana medalje? Možda i nitko nije kriv, nego je jednostavno takvo vrijeme u nogometu prošlo. Ne postoji. Prošlo svršeno vrijeme. A mi navijači se još uvijek zavaravamo. I stvari gledamo romantičarski i tottijevski. Još beskompromisno igramo na onu kartu emocije, trnce i huk sa tribina. I baš u takvim situacijama taj napaćeni navijački puk izvuče deblji kraj. Ostane ružan osjećaj posramljenosti i izigranosti. Predsjednici i treneri će se mijenjati kao čarape, igrači i menadžeri kalkulirati i gledati sebi najbolje opcije. A tim navijačima, osim emocije i nade nažalost više ništa ne preostaje.
PERIŠIĆ JE ISKORISTIO EMOCIJU SPLITA
I baš zbog svega toga Ivan Perišić će nažalost za Split i sve navijače Hajduka postati persona non grata. U dva navrata obećavao je vruće glave na dupkom punoj Rivi kako će se vratiti i završiti karijeru u svom Hajduku. A takvo nešto izreći i obećati nije baš bezazleno. Godinama nakon velikog uspjeha reprezentacije u Rusiji Ivan Perišić igrao je u samom vrhu svjetskog nogometa. Nitko zapravo nije očekivao da igrač takvog kalibra, u trenutku kada je starter u Interu koji osvaja Scudetto dolazi u Hajduk. Nitko ga nije požurivao, ali isto tako hajdučki puk nije zaboravio na obećanje. I konačno, kada je došlo vrime na oduševljenje čitave javnosti Ivan Perišić je postao igrač Hajduka. Da se ne zavaravamo, da se to dogodi u tom trenutku, moralo se posložiti dosta stvari. Hajduk je imao iscrpne pregovore sa Spursima, u konačnici je tamo prodan i Luka Vušković. I zaista se činilo kada je sve finalizirano kako će sve krenuti napokon naprijed. Unatoč strašnoj ozljedi Ivanu se dalo vremena koliko mu treba, nitko ga nije požurivao. Dočekan je kao heroj i istinska legenda pred punim Poljudom, i samo se sa nestrpljenjem čekao dan kada će istrčati u bilom dresu. Brojali su se dani na kalendaru, a dresova u fan shopovima diljem Dalmacije jednostavno nije bilo. I nije tada, prvi puta pod reflektorima Poljuda, trebao biti najbolji, najbrži i najspremniji. Bilo je dovoljno da je tu, da uživa respekt protivnika i podiže moral momčadi. Bilo je dovoljno da ga imamo takvog. Da se oporavi na vrijeme za prventstvo i povede nas u novoj sezoni. A tada mu za ući u legendu nebi trebali ni trofeji ni medalje, ni golovi ni asistencije.
Ostaje žal za svime što je moglo biti, ostaje žal za svime što su navijači maštali, nadali se i radovali. I zaista zvuči ružno rečenica da je Perišić iskoristio Hajduk kako bi se oporavio za prvenstvo i ostao u slučaju kada bi Hajduk osvojio titulu ili igrao europsko natjecanje. Ali nažalost, ispada tako. I nakon silnih godina obećavanja, ljubavi, storya i objava… Nitko u konačnici neće zamjeriti krivo dodavanje ili centaršut, ali preko riječi mnogi teško idu. I usta punih ljubavi.
Jer ljubav, ona jednostavno ne trpi klauzule i uvjetovanja. Ili jesi ili nisi.
