Na Svjetskom prvenstvu na 100 km u Berlinu nastupilo 5 predstavnika Slavonije, Baranje i Srijema

Dana 27.8.2022. održano je Svjetsko prvenstvo na 100 km u Berlinu gdje je nastupilo 5 predstavnika Slavonije, Baranje i Srijema.
Silvia Šimunović iz Svinjarevaca je ostvarila 19. mjesto od 89. atletičarki te svojim vremenom od 7:52:53h postavila 4. vrijeme svih vremena u Hrvatskoj u ovoj disciplini.
Ines Jozić iz Slavonskog Broda je rezultatom 7:57:34h ostvarila 23. mjesto te su one direktno sudjelovale u ukupnom plasmanu ženske reprezentacije na respektabilno 6. mjesto na svijetu.
U muškoj konkurenciji Vedran Jesenović iz Kozarca u Baranji je u svojoj debitatskoj stotki ostvario 63. mjesto od 109 atletičara sa vremenom od 7:40:08h.
Hrvoje Bašić iz Osijeka je rezultatom 7:49:52h ostvario 68. mjesto.
Svojim rezultatima Jesenović i Bašić direktno su sudjelovali da muška ekipa ostvari 14. mjesto na svijetu.
Na ovom prvenstvu je nastupio i Osječanin Alen Imširović i ostvario 107. mjesto.
Prava ultraška ljepotica na 31. svjetskom prvenstvu na 100 kilometara! Recimo otprilike kao pandan finalu svjetskog nogometnog prvenstva u kojem golovi padaju ko na traci, sudac isključuje 5 igrača, domaći izjednačuju u zadnjoj sekundi, padnu još 4 gola u produžecima i na kraju odlučuju penali… a cijelo vrijeme im pada kiša.

Dakle, puno stvari se desilo kao nikad prije na svjetskim prvenstvima, koje su i inače najjače trke ove discipline: nastupilo je više od 40 zemalja sa svih kontinenata; čak 34 muškarca su išla ispod 7 sati (do sada najviše 26), čak 26 žena je išlo ispod 8 sati (do sada najviše 16) i ono što je bilo najkarakterističnije – odustalo je, ni manje ni više nego 43 ultraša, skoro pa svaki peti! Vjerojatno je pao i rekord po količini vlage u zraku, obzirom da je u jednom trenutku termometar pokazivao nevjerojatnih 99%, tako da sumnjam da je ikad održana trka sa 100 i više postotaka vlage u zraku. Tim više postignuti rezultati vrijede puno bolje i ne znam kako bi tek nestvarno izgledala ciljna lista da je trka održana u boljim vremenskim okolnostima. Uglavnom, u vrijeme svjetske covid pandemije, tijekom koje nije održano ni jedno globalno ultraško prvenstvo, akumulirao se veliki broj novih vrhunskih ultraša diljem svijeta, ali ono što je nama najvažnije, i mi smo u tom trendu.
Jedina uvjetno rečeno loša stvar ovog prvenstva je bila organizacija. Gotovo da nema organizacijskog segmenta koji bi dobio prolaznu ocjenu, i domaćini su si dali truda da razbiju mit o poslovično pedantnim Njemcima. Par starih učesnika mi je poslije reklo „It was so wonderful in Saint Martin“.
Ustvari, najkvalitetniji dio organizacije su Hrvati dovukli sa sobom, fotografa Dinka čije su fotke dijelili po društvenim mrežama, što znači da nisu imali čak ni vlastiti foto servis!?
Ovakve trke poput berlinske su ono što ultru čini ultrom, prekrasna torta s pol kile šlaga i trešnjicom na vrhu, jer poanta je u drami, bez nje ultra jednostavno izgleda kao i ostale trke. Enivej, svi znamo da su trkači meteoropati, ali su male bebe za ultraše. Danima su se pred trku pratile prognoze, koje su varirale od, za berlinske prilike nevjerojatnih 35 stupnjeva, pa sve do općeg potopa tijekom cijele trke. Na kraju se ništa od toga nije desilo, čak je dan pred trku ponudio jako dobre uvjete, obzirom da je popodne pala kiša, a svi znamo da se to dobro uklapa u idealan scenario. Ali.. ta kiša i relativno ugodna temperatura u rasponu 19-23 je mnoge zavarala pa je bilo opet žešćih katapultiranja, što je i inače karakteristično za trke svjetskog prvenstva jer nigdje drugdje nema takve količine adrenalina.
U petak nakon večere smo u našem taboru održali su relativno kratki brifing od 20-ak minuta i dogovor je bio da se, unatoč naoko dobrim uvjetima (temperatura ispod 20), krene s prvih 10 kilometara tempom za 10 sec/km sporije od planiranog, pri čemu bi se ukupno žrtvovala cca minuta i pol, kako bi se kasnije što duže održavala ekonomika. Za eventualno vraćanje na tvorničke postavke brzine dogovor je da se nakon svakog kruga (7,5km) dogovaraju da li je meteo situacija za to sazrela. Tu je odlučivao još jedan, na prvu loptu sitan detalj. Naime, nosili smo 3 termometra kako bi konstantno i u svakom trenutku imali uvid u visinu temperature kao temelj taktike, međutim, termometri su pokazivali i postotak vlage u zraku, što se pokazalo ključnim jer je bila u dobrom raskoraku s temperaturom. I još jedna neobičnost trke koja je sa sobom nosila dodatni sloj taktičkih previranja – start je bio iznimno rano u 6:30, praktički po mraku. Ta informacija je nudila oprečnu taktiku od standardne, a to je da se iskoristi najsvježiji dio dana za jaki tempo, a da se kasnije prilagođava u skladu s brzinom rasta temperature.
Nakon uvodnih 10 kilometara, temperatura još nije prelazila 20, ali je vlažurina non-stop pokazivala 95 i više. Odlučili su da nema ubrzanja i da se strpe još jedan krug. Međutim, vlaga nije popuštala, pa smo i nakon sljedećeg kruga javljali da još nema ubrzavanja.. I tako, prošla su 4 kruga i 30 kilometara trke i dalje ništa po pitanju vlage i tad smo već zaključili da neće biti nikakvih fartleka, i da ćemo se i dalje držati taktike „još jedan krug ovako“ ili teniskim žargonom gem po gem. Negdje oko 45. kilometra je samo Silvia pitala jel može ubrzati samo 5 sec/km, što sam naravno odobrio jer smo već bili skoro na pola trke, a i nije puno tražila, iako sam znao da će uzeti više – riječi su izbornika Jesenovića.

Oglas

Poker taktika kamenog lica je izgledala na terenu dobro, bilježio sam prolaze i dobrim dijelom su skoro svima bili ujednačeni, međutim u poretku smo izgledali očajno, još uvijek i nakon 65 kilometara ni jedna naša cura nije bila u prvih 40. Već sam se bavio mislima da sam ovog puta dobro usrao motku i da sam ih možda trebao pustiti da se razlete od starta pa šta bude. I onda je stvar oko 70-og kilometra počela da se lomi. Proradila je u par navrata hitna, zaletavači su počeli srat i rigat po stazi sve u 16, skidati sa sebe brojeve, krokodilskih suza na pretek.. I tu je negdje počeo naš rekao bih kompletan pohod ka gornjem domu ciljne liste!
Do tog sam trenutka samo pratio prolaze naših, a onda sam počeo njuškati i po prolazima direktnih konkurenata i vidio da im u svakom krugu radimo po nekoliko minuta i da je samo pitanje gdje ćemo se zaustaviti na kraju. Nakon 80-og kilometra su sve naše tri prve cure (Silvia, Ines, Mirjana) probile granicu ispod 40. mjesta, a nakon 90-og su sve ušle ispod 30, s daljnjom tendencijom jer nisu padale u tempu. U zadnjem krugu Silvia ulazi i u top 20, malo iza nje Ines na 23. mjestu i na kraju se Mirjana uspijeva ugurati za par sekundi ispod 8 sati na 26. mjestu, što je prvi put u povijesti da su tri Hrvatice išle ispod te magične granice u jednoj trci! S druge strane, muška ekipa je bila isto tako fenomenalna, s neznatnim odstupanjima od idealnog, sva 3 naša prva (Zdravko, Vedran, Hrvoje) su postigli svoje PB-ove u teškoj trci i sva trojica ispod 7:50 – nastavlja Jesenović.
Za ilustraciju iznimno dobo otrčane taktičke trke u zaista katastrofalnim uvjetima, što podvig čini kudikamo većim, priloženi su prolazi krugova od 7,5km najboljih iz našeg tabora:
– Silvia Šimunović: 37-37-36-35-35-35-34-34-34-34-33-34-36 (PB 7:52:53, prosjek 4:44, druga polovica brža za 10 minuta)
– Ines Jozić: 34-35-35-35-35-35-35-35-35-35-35-37-36 (7:57:34, prosjek 4:47, druga polovica sporija za 3 minute)
– Mirjana Šimek Bilić: 37-37-36-35-35-35-34-35-35-35-35-36-36 (PB 7:59:52, prosjek 4:48, drugi dio brži za 3 minute, prva stotka!)
– Veronika Jurišić: 38-37-38-37-38-37-38-38-38-37-37-38-38 (8:27:43, prosjek 5:05, drugi dio sporija za 1 minutu)
– Jelena Culej: 39-39-38-38-38-38-38-38-37-37-38-38-39 (PB 8:34:30, prosjek 5:09, drugi dio brži za 3 minute, prva stotka!)
– Katarina Bekavac: 39-39-38-38-38-38-38-38-37-38-40-43-41 (PB 8:42:45, prosjek 5:14, drugi dio sporija za 7 minuta)
– Hana Malović: 39-39-39-39-40-39-40-40-40-41-40-39-37 (PB 8:49:50, prosjek 5:18, drugi dio brža za 2 minute)
– Zdravko Jadrijev: 32-31-32-32-31-31-31-32-33-36-35-35-34 (PB 7:20:52, prosjek 4:25, drugi dio sporiji za 16 minuta)
– Vedran Jesenović: 34-34-33-33-33-32-33-32-34-35-36-34-35 (PB 7:40:08, prosjek 4:37, drugi dio sporiji za 3 minute, prva stotka!)
– Hrvoje Bašić: 34-33-33-33-33-33-33-34-36-35-37-38-38 (PB 7:49:52, prosjek 4:42, drugi dio sporiji za 19 minuta)
– Hrvoje Vlašić: 37-37-36-36-35-35-34-35-36-36-36-37-37 (8:04:51, prosjek 4:51, drugi dio isti kao i prvi)
Uglavnom, vlaga je bila ključno obilježje ovog trilera. Naime, tijelo mora potrošiti puno tekućine u takvoj situaciji zbog nemogućnošću kože da evaporira po PS-u, koju je pak nemoguće nadoknaditi, pogotovo ne dok trčite u jakom tempu. Uslijed uzročno posljedične dehidracije, popraćene između ostalog proljevima, riganjima itd, prvo nastrada želudac, koji je najvažniji organ na dugačkim trkama, puno važniji od recimo mozga. Nakon toga slijedi kolaps čitavog sustava i tijelo ima važnijeg posla od tamo neke opskrbe nožnih mišića kisikom, pa to jednostavno gura u drugi plan, koliko god je to nama osobno prioritet broj jedan.
Koliko je bitno ostati hladne glave u takvoj situaciji na startu i ne podlijeći emocijama ilustrirao bih s tri primjera u trci:
– U ekipi domaćina, koja je očito prejako željela rezultatski uspjeh na svom terenu, odustalo je čak 6 članova posade, praktički pola! Pa su im cure završile iza nas puna 3 sata. Ni poslovično emotivni Amerikanci nisu zaostajali s katastrofalnim uletom, njima su pak otpala tri trkača pa su završili tek na 13. mjestu, samo dvije pozicije ispred nas, a slovili su za jednog od ozbiljnijih favorita prvenstva.
– Francuz Guillaume Ruel je u prvoj polovici izgledao iznimno impresivno, ko s neke druge planete. Prošao je maraton na 2:30 i onda se raspo ko lubenica s petog kata. Pred kraj je opet malo živnuo i završio na petom mjestu, ne vjerujem da je zadovoljan pozicijom, još manje predstavom.
– Međutim, njegova sunarodnjakinja Floriane Hot je imala oprečnu taktiku. Relativno blagih uvodnih 20 kilometara i onda čista rapsodija skroz do zadnjeg metra. Na kraju 4. najbolji rezultat svih vremena i europski rekord 7:04:03!
Na kraju, 15. mjesto naše muške ekipe je više nego što smo se nadali. S dvojicom najboljih (Radanac, Bičanić) i s Kruljcem (7:23) bez problema bi ušli u top deset, s ozbiljnim šansama za europsku medalju, baš kako smo i računali prije godinu/dvije i nadam se da će se stvari posložiti u nadolazećim sezonama u tom smjeru.
Ženska ekipa na 6. mjestu, iako sam prognozirao da ćemo biti u najboljem slučaju sedmi. I cure imaju sjajnu perspektivu za napredak, sve tri najbolje s ovog prvenstva su kratkog ultraškog staža i više trka će donijeti bolje rezultate, vjerujem da se sve tri mogu uskoro spustiti ispod 7:45, a sami bog zna dokle dalje. A ukoliko se u reprezentaciju vrati Nikolina Šustić, ponovo ćemo se na prvenstvima fajtati za postolja!
Atmosfera u našem taboru je tijekom cijelog puta i prvenstva bila izuzetna. Prvi put smo imali brojnu ekipu, za razliku od prethodnih prvenstava kad su nas zastupale uglavnom 3-4 (fenomenalne) cure. Na kraju smo imali sljedeće bisere: najbrojniju ekipu prvenstva na startu, od svih zemalja najviše hrvatskih predstavnika je završilo prvenstvo, jedini smo imali devet cura na startu i svih devet je završilo trku, imali smo najbolju drugu ekipu na prvenstvu (12. mjesto), koja je btw dobila i šest prvih ekipa drugih zemalja, između ostalog i prvu ekipu domaće Njemačke, imali smo 7 cura ispod 8:50 (s tim da bih mogao nabrojati još devet drugih koje su iz raznih razloga ostale u Hrvatskoj), a imali smo i daleko najmlađu učesnicu prvenstva Hanu Malović, koja je nedavno proslavila 20. rođendan i već ima dvije odlične stotke u nogama! Što je najbolje od svega, za 15-ak dana nas čeka još jedno globalno prvenstvo starog kontinenta u trčanju na 24 sata, gdje vodimo skoro potpuno drugu ekipu od 18 članova, gdje ćemo također biti najmasovnija zemlja prvenstva i gdje možemo ponovo do novog čuda – zaključuje izbornik,