Muke po niželigašima: Kako preživljava prosječni niželigaš?
U svijetu nogometnih arena gdje blješte reflektori i veliki klubovi dominiraju naslovnicama, postoji skrivena priča koja se odvija na rubu terena. Ona govori o klubovima smještenim u najnižim rangovima natjecanja, klubovima čija srž čini upornost, predanost i nevjerojatna ljubav prema sportu. “Lagano je biti klub u najnižem rangu natjecanja”, možda se čini kao bezazlena rečenica, no oni koji se suočavaju s izazovima ovog nogometnog podzemlja znaju da je realnost posve drugačija. Depopulacija stanovništva i sve veći broj klubova koji prestaju postojati samo dodatno otežavaju borbu za opstanak.
U tom svijetu, novac je rijedak kao dragulj u pustinji, a svaka sezona nosi sa sobom izazove koji bi slomili srca slabijih. Sponzori su rijetki, a većina klubova oslanja se na podršku lokalnih općina koje su, same po sebi, već uhvaćene u klopku financijskog ograničenja. Održavanje kluba zahtjeva čarobnjačke vještine, sposobnost da se godišnji izdaci pokriju i da se klub održi na životu. Upravljanje timom postaje izazov kada igrači dolaze iz strasti prema sportu, a ne zbog financijske dobiti. Nedostatak sredstava i resursa stavlja teret na nekoliko entuzijasta koji ostaju vjerni klubu. Njihova neumorna predanost i trud čine okosnicu klubova. Dok veliki stadioni blistaju, ovi lokalni junaci pripremaju teren za igru – košnjom, ocrtavanjem terena i postavljanjem mreža. Ali svaka utakmica donosi svoj niz nepredviđenih problema, bilo da su to izgubljeni zrak iz lopti ili zastavice koje se postavljaju u posljednjem trenutku, ali nažalost i puno veći problemi.
Usprkos svim izazovima, te male zajednice ne posustaju. Njihova predanost ostaje snažna, jer znaju da svaka nedjelja predstavlja priliku da daju svoj doprinos nogometnom duhu. Često su Klubovi prisiljeni improvizirati i brzo reagirati na neočekivane situacije. I tako, svaka nedjelja postaje središnji događaj, borba za opstanak i ljubav prema igri. Bez obzira na ishod, ta priča o mukama po niželigašima donosi spoznaju da njihov trud nije uzaludan. Njihova snaga i entuzijazam nagrađeni su osmijesima i zahvalnošću lokalne zajednice, čime se pokazuje da svaki korak u borbi za opstanak vrijedi.
Donosimo tekst jednog od takvih entuzijasta, Marija Plaveca iz malog kluba NK Radnički iz Mirkovca, čiji tekst prenosimo u cjelosti:
“-Lagano je biti klub u najnižem rangu natjecanja”- prve su riječi koje čujemo često u nogometnim razgovorima . Oni koji obavljaju posao u takvim klubovima se ne bi složili s takvim zaključkom. Problemi nastaju kao i uvijek kada nema love „a love nikada nema „. Prvo i osnovno ako ste u najnižem rangu natjecanja nemate sponzora osim naravno općine kao takve koja ispoštuje zakon prema udrugama . Dakle moraš biti čarobnjak da pokriješ sve godišnje izdatke . E kada si to nekako skontao , iščupat ćemo godinu nekako s tom lovom na red dođe a tko će u klubu raditi . Uglavnom ostane na tri četiri entuzijasta od kojih zavisi klub . Igrače u globalu ne plaćaš ali u kuloarima kruže priče ako ne platiš neće ti nitko doći igrati “bogu iza kičme”, pa onda bar moraš imati zlatne tekućine da refundiraš ratnički duh koji dečki pokazu na terenu . Kod priprema za utakmicu je uvijek sve laganini , košnjica, ocrtavanje terena , postavljanje mreža i sve je spremno . Pred utakmicu skužiš da ti je ispustilo šest od pet lopti pa lagano pumpanje čisto da ti ne bude dosadno. Usred pumpaže dolazi ti netko s informacijom da su gosti plavi, ništa uzimaj one bijele koji kad se natope znojem kao da 300 kila imaju. U međuvremenu se sjetiš da nisi zastavice postavio ajmo jedan koji je najbrži nek rokne zastavice. Stigli suci i delegat , radiš protokol, crkne Internet , dobiješ Internet a sad se ne možeš logirati , gužvara svi pišu protokol o “jesente” živote . Završiš protokol i konačno misliš ajde sad ideš uživati u tekmi kad ti viču e jedna je lopta u kukuruzu. Tekma počinje a ti imaš berbu kukuruza, kao da je u zemlju propala, na kraju je nađeš pored ograde , slabu žilu imao ovaj što je napucao. Konačno se malo opuštaš , grah se krčka, ne može više biti problema misliš a kuhar viče “mislim da će nam plina nestati” . Sve moguće svece moliš da ti ne nestane plina , gdje ćeš nedjeljom plin naći… Ajde boca nekako izdržala i ti sretan ko nova godina misliš u sebi znao sam. Tekma je gotova i kakav god da je ishod ostaje se do ranih jutarnjih sati ako si izgubio treba utopiti tugu u alkoholu a ako si pobijedio onda naravno nitko jači. Jutro razlaz i liječenje mamurluka na poslu uz pitanje kada ćemo kositi , tko će mreže vješati i zastavice postavljati. Ali na kraju svega kada vidiš koliko ljudima oko tebe ta nedjelja znači shvatiš da je sav tvoj trud nagrađen i kao i uvijek osmjehom čekaš slijedeću tekmu.”
Nadamo se da smo vam ovim tekstom malo približili “muke po niželigašima”, pa ovim putem sve nas podsjećamo da se zapitamo prije nego što komentiramo zašto je neki klub slab, dolazi s manjkom igrača ili slično, jer su u taj rad nerijetko utkani sati i sati nepokolebljivog klupskog entuzijazma koji će se, iskreno se nadamo, održati i u ovim teškim vremenima.
