Luka Aleksić gradi vratarsku karijeru na dva fronta

Mladi i perspektivni vratar Luka Aleksić gradi svoju nogometnu karijeru na dva fronta. Paralelno čuva mrežu za Borince iz Jarmine na velikom nogometu dok u futsalu to čini braneći za MNK Vinkovci. U jeku dugačke pauze bez nogometnih zbivanja porazgovarali smo s Lukom koji je još uvijek junior i tek je zakoračio u svijet pravog seniorskog nogometa.

Karijeru velikog nogometa započeo  sam prije 12 godina u Cibaliji što je za mene bila velika čast i dobar početni korak jer igrati u Cibaliji je uvijek lijepa stavka u biografiji, ali nažalost dešava se sada što se dešava, nadam se da će sve biti dobro s tim klubom. Igrao sam tamo u kontinuitetu 10 godina i bilo je tu puno padova i uzdizanja, ali jedan dan sam dobio poziv u Osijek i pristao sam odmah, napravio transfer i proveo jako lijepih godinu i pol. Trener mi je bio Tomislav Radotić koji je napravio temelje za dobru karijeru i izgradio me jako kao osobu. Nažalost desilo mi se da moram na operaciju koljena i poslije toga sam se vratio i počeo trenirati u klubu Borinici Jarmina gdje je ekipa odlična, super su me primili i imam samo riječi hvale za taj klub – rekao je za Sportalo Luka Aleksić.

Došao sam im pomoći koliko god mogu, a i zbog djevojke Elene! Naporno sam i tu radio i trudio se vratiti u formu, a uvijek se trudim davati maksimum jer mi je otac rekao da moram sve sam svojim trudom i zalaganjem steći jer ću tako postati prava osoba i još  bolji igrač! Moj uzor je moj otac koji je na svakoj mojoj utakmici i pohvali me kada je dobro, ali i pogrdi kada bude loše. Kako ljudi kažu trud se mora isplatiti pa sam tako dobio poziv u austrijsku treću ligu, ali tek na ljeto no dogovor s roditeljima je bio da ostanem ovdje jer sam još mlad za takav iskorak i da moram prvo završiti školu. Imam velika očekivanja jer mislim da sam spreman sada za velike stvari i da mogu davati veliki doprinos i u većim ligama negdje vani – nastavlja Luka.

Isto tako sam aktivan i u futsalu i to je nešto predivno i preporučio bih svakome tko može igra jer tako brz i atraktivan nogomet svima mora biti zanimljiv. Ja imam tu čast igrati s vrhunskim igračima kao sto su Ležaić, Merkaš i Haluška,  majstorima malog nogometa i veliko je priznanje je braniti za te dečke i dijeliti s njima svlačionicu. Marin Ležaić mi je uz to što je suigrač i trener u juniorima. Mislim da imamo jako dobru ekipu i da ćemo daleko dogurati, ali naravno moj prioritet je veliki nogomet gdje mislim da mogu uspjeti i vjerujem u sebe jer jedino tako možeš postati broj jedan – AKO SANJAŠ I VJERUJEŠ – zaključio je priču za Sportalo Luka Aleksić

Foto privatna arhiva Luka Aleksić