Loše proljeće koštalo Valpovku trećeligaškog statusa

Mijo Jozić | 15. lipnja 2021.
Loše proljeće koštalo Valpovku trećeligaškog statusa

Nakon 17 jesenskih kola Valpovka je imala 18 bodova i nalazila se na ugodnom 14. mjestu i tu se dogodila kobna pogreška za Zelene, opustili su se, mislili da će lakoćom osigurati ostanak među trećeligašima jer su imali ogromnih 10 bodova više od Vuteksa, velikih 8 u odnosu na Slogu i 7 više od Kutjeva. Prilično teškim ishodom činilo se tada da će sve tri ove momčadi u proljeće krenuti u veliku seriju skupljanja bodova, posebice jer je Vutesk već u prvom proljetnom kolu gostovao u Valpovačkom parku, 90 pravih minuta moglo je praktično odlučiti sezonu i odvesti je u mirne vode. Već tu je sve krenulo naopako za Valpovku, za samo 23 minute gosti iz Vukovara su imali 3 gola prednosti, sačuvali to do kraja uz podosta problema, no bodovi su pobjegli i prednost Valpovčana se počela topiti.

Kada su shvatili da su u problemima već je bilo kasno, poraz u Našicama, zaliječen je slavljem protiv Đakova i činilo se da će ipak krenuti na bolje, da je šok terapija i promjena trenera donijela rezultat. Nakon gostovanja u Oriovcu i očekivanog poraza slijedila su dva domaća susreta iz kojih su Zeleni željeli barem četiri boda kojima bi vjerojatno riješili svoj status, posebno bitno je bilo dobiti Slogu, no Eller i društvo su upisali minimalnu pobjedu, nakon toga su tri boda otišla u Jurjevac i tu su kola nezaustavljivo krenula nizbrdo. Domaće slavlje protiv Slavonca ponovno je nakratko probudilo nadu, no i ozljede i izostanci nositelja igre sve više su ostavljali traga na momčadi, loši rezultati donijeli su anemiju u svlačionicu i u završnici sezone sve je više postajalo jasno da je Valpovka prvi kandidat za ispadanje što se na kraju u dramatičnoj situaciji i pokazalo točnim.

Najviše vremena na terenu kroz sezonu proveo je najiskusniji Kruno Žaja koji je odigrao ukupno 2664 minute, iza njega je kapetan Emanuel Mutshaus koji je sa 8 golova i najbolji klupski strijelac, dok je treći po minutama Edi Vinogradac koji je odigrao najviše utakmica, njih 32 te dijeli drugo mjesto najboljih klupskih strijelaca sa 5 postignutih golova koliko je zabio i Filip Stanić. Razloge ispadanja Valpovka prije svega mora tražiti na svom terenu gdje su u čak 11 susreta propustili pobijediti, između ostalog protiv Vuteksa, Naška, Kutjeva i Sloge, od momčadi koje su bile u borbi za ostanak slavili su samo protiv Slavije!

Dakako da nije kraj svijeta za Valpovku ispadanje u MŽNL, u dvije godine klub je napravio veliki skok, od 1. ŽNL došli su do 3. lige, klub radi odlično sa djecom koje u školi nogometa ima gotovo 200, infrastruktura se diže na višu razinu, danas Valpovka ima prekrasan klupski objekt, novi semafor, radi se na uređenju pomoćnih terena i klub je bez obzira na ovaj rezultatski posrtaj na dobrom putu. Predsjednik Barišić i uprava rade dobar posao, uz osvježavanje igračkog kadra Zeleni imaju vrlo lijepu perspektivu, mladići Edi i Erik Vinogradac, Domagoj Sabo, Patrick Čavar, Antonio Vranjković, Mateo Mitić, Patrik Vidaković, Ivan Magić… skupili su puno minuta iskustva i odličan su temelj za izgradnju jedne nove, svježe Valpovke koja može u boj za vrh MŽNL u  novoj sezoni.