Laura Bašić je “desna ruka” trenera Englmana

Proteklih tjedana predstavili smo vam košarkašice požeškog Plamena, a posao je odradila junakinja današnje priče – Laura Bašić. Laura je dio Sportala pa smo uz poduže nagovaranje i nju stavili “pred mikrofon” da čujemo i njenu košarkašku priču. Riječ je o djevojci koja je posvećena sportu već dugi niz godina, a kako skuplja iskustvo postaje sve važnija karika jedinih slavonskih predstavnica u elitnom razredu ženske košarke u našoj domovini.

Oglas

Kad si i kako počela sa sportom odnosno košarkom?

Oglas

Sportom sam se počela baviti od kad sam prohodala haha. A košarku sam počela trenirati u drugom razredu osnovne škole kod trenera Leona Fajdetića gdje sam 4 godine trenirala sa dečkima. Nakon toga sam prešla u ŽKK Brod kod trenerica Kornelije Kvesić i Kristine Pehar te u četvrtom srednje sam se odlučila preseliti u Požegu i nastaviti igrati za ŽKK Plamen Požegu kod trenera Vladimira Englmana.

Oglas

Studiraš kineziologiju, dakle i u budućnosti se vidiš u sportu, što bi voljela raditi nakon igračke karijere?

Točnije sam na usmjerenje kondicijske pripreme sportaša. Da, u budućnosti se vidim u sportu jer je sport postao sastavni dio mog života bez kojeg je teško zamisliti budućnosti. A što ću raditi nakon igračke karijere… O tome ću razmišljati kad odlučim objesiti patike o klin, sad još nije vrijeme.

Već sada radiš s djevojčicama u Plamenu, kako se osjećaš u tom dijelu posla i imali na vidiku nekih novih “Lovrićki”, “Soldi”…

Drago mi je što sam dobila Vladino povjerenje i što me je pustio da radim s djevojčicama u školi košarke gdje stječem iskustvo za budućnost što u radu u košarci što u radu s djecom. Rad s njima me ispunjava jer vidim kako je to biti s druge strane terena, ali koliko ja njih učim toliko i ja od njih naučim kako se treba postaviti u određenim situacijama. A što se tiče budućih nada ima ih samo moraju ustrajno trenirati, vjerovati u sebe i ne odustajati, jer talent je samo mali dio uspjeha dok rad, trud i odricanje otvaraju put k uspjehu.

Vratimo se ipak sadašnjosti, odnosno bliskoj budućnosti. Protekla sezona nije bila baš sjajna, vodila se borba za ostanak, na kraju je sve završilo dobro pa ćete i dalje biti jedini požeški prvoligaš u ekipnim sportovima, kakve su ambicije za novu sezonu u kojoj si ti i dalje vezana za Plamene.

Istina, u protekloj sezoni svašta se događalo, što od ozljeda te do stalnih promjena u rosteru, ali da sezona je završila tako da smo ostali u prvoligašom društvu i ostajemo jedina požeška ekipa u prvoj ligi. O novoj sezoni mogu pričati kad za to bude vrijeme sada je još uvijek rano razgovor o tome.

Idemo na set brzih pitanja, tko je najbolja igračica s kojom si igrala?

Jelena Ivezić i Sandra Mandir!

A najbolja protiv koje si igrala?

Ana Lelas.

Dodavanje ili ulaz?

Dodavanje!

Preskočit ćemo komentar na ovo, idemo dalje, najveća životna mana i najveća vrlina?

Najveća mana mi je tvrdoglavost, a vrlina dobrota.

A košarkaška?

Uh košarkaške mane i vrline to ćemo ostaviti publici s tribina da o tome razmisle.

“Najluđa” suigračica?

Andrea Glomazić!

Košarkaški uzor?

Dražen Petrović!

Patike ili cipele?

Štikle! Haha

 

Laura je zaista puna energije, konstantno u pokretu i obvezama, od fakulteta, treninga prve ekipe, treninga sa svojim djevojkama, utakmica, pisanja za Sportalo do kuhanja u kojem je prava majstorica. U Plamenu je “katica za sve”, kada trener ne stigne Laura uskače i u borbu s papirologijom, okupljanje ekipe i sve što je potrebno za normalno funkcioniranje kluba. Nadamo se da će u igračkom dijelu napraviti iskorak za koji bez dileme ima prostora sa svojim fizičkim predispozicijama i da će dugo biti nositeljica prvoligaškog Plamena.