Kakvo je stanje govore rezultati sami za sebe
Ne tako davno Ivica Kulešević se uzjogunio nakon novinarskog pitanja da prokomentira kakvo je stanje u klubu. Njegovo povratno pitanje “Pa kakvo je stanje” stiže ga kao bumerang, s tribina Opusa ali i gostujućih terena taj povik stiže i proganja sportskog direktora Osijeka i potpuno je jasno da će ga stizati još dugo, toliko dugo koliko će biti na toj funkciji. Osijek danas živi dva potpuno oprečna života, nespojiva jedan s drugim. Osijek danas živi blještavilo Opus arene, ali živi istovremeno sramotne igre i još sramotnije ponašanje ljudi koji operativno vode klub.
Poraz od Slaven Belupa u Koprivnici sam po sebi nije nekakva katastrofa da se dogodio uz dobru igru, no problem je što Osijek nema baš nikakvu igru. Riječ je o raštimanom orkestru koji koliko toliko životari na Ramonu Mierezu i Miji Caktašu koji svojim golovima maskiraju puno toga, no očito su i oni posustali. Da po Kuleševića bude bolnije, to su igrači koji su u svlačionicu stigli davno prije njega, isto kao i Marko Malenica koji spašava što se spasiti da na drugoj strani terena gdje stoluju Kuleševićeva pojačanja. “Pojačanja”. U defanzivi jedini koji ima pravo na prolaznu ocjenu je Gržan, a nije defanzivac. I došao je prije Kuleševića. Od svih igrača koji su došli u Osijek pod vlašću aktualnog sportskog direktora i aktualnog trenera nekakvu kvalitetu pokazuje Pušić, sve ostalo je teški promašaj i to je notorna činjenica. A sjetit ćemo se da je u Osijeku bio Pašalić, netko je odlučio da nije dovoljno dobar, ili je skup, a koliko je dobar pokazuje u dresu Rijeke. Prodalo se praktično sve što se prodati moglo osim Miereza, dovedeni su poluigrači, kvalitetom debelo ispod razine Osijeka. Možda da netko s Opusa ode pogledati kako u Vukovaru igra Jukić, pa nek ponovno pogleda kako igra Styopa Mkrtchan. A takvih “jukića” po Slavoniji i Baranji ima na izvoz, jamčimo da se u Trećoj NL može pronaći barem 5 daleko boljih stopera od njega.
Slutimo na temelju dosadašnjih iskustava da će glavom platiti Stjepan Tomas, doći će novi trener prije ili kasnije, ali suštinski problemi ostaju. Osijek je kao klub u specifičnoj situaciji, u potpuno je privatnom vlasništvu i gazda ima pravo raditi s klubom doslovno što želi, ali s primjerom ostalih klubova koje su Mađari privatizirali u drugim državama jednostavno ne shvaćamo što to rade s Osijekom, sigurno najvećim klubom kojeg su kupili. Pored bisera u školi nogometa poput Marina Prekodravca, Filipa Mažara i imenjaka mu Živkovića ili najistaknutijeg od njih Domagoja Bukvića, ne bi trebala biti pretjerana mudrost vidjeti što je pravi put ako se želi prosperitet kluba i igrački i financijski, jer budimo realni, tko će ikada osim Osijeka pomisliti na kupovinu igrača kalibra Styope? I ne, nemamo baš ništa protiv tog momka, imamo samo protiv dovođenja takvih igrača u Osijek. Gomilanje stranaca koji ne donose dodatnu kvalitetu poput Miereza je suludo, put u propast i polako dolazi krajnje vrijeme za promjene. Ne trenera, unatoč njegovoj odgovornosti on radi s onim što ima, vrijeme je za promjene u upravljanju kluba.
Široka je tema, puno je stvari i koje nisu poznate javnosti koje se događaju iza zatvorenih vrata. Nakon što je klub otišao u privatne ruke radio je fenomenalan posao na marketingu s Alenom Nađsobatom, danas je marketing Osijeka na jako niskim granama. Potpuno bezidejan, propušta savršenu priliku da iskoristi Opus i na tom polju napravi veliki iskorak. Dalje, ugašena je druga momčad iz koje su unatoč svim problemima s kojima se u posljednjoj sezoni borio Hrvoje Kurtović, a i njih mu je donio totalno neplanski rad s mladima, izašli ti Bukvići, Omerovići i Živkovići, tamo je vrijedne minute skupljao Prekodravac i ostali mladići koji tek trebaju doći do prve momčadi. Što god tko mislio o njemu, nakon što je iz kluba potjeran Nenad Bjelica, sa svim svojim manama, ali i vrhunskim stručnim znanjem, puno toga je krenulo naopako. Vrijeme je da pravi gazda iz baranjskog mu vinograda dođe do Opusa i vidi što mu se događa sa skupocjenom igračkom, ako ne zbog sebe, onda zbog navijača Osijeka koji zaslužuju puno više i puno bolje od ovoga čemu moraju svjedočiti ove sezone. O poslu kojeg obavlja uprava kluba najviše će reći posjeta sljedećeg vikenda, bojimo se da ćemo svjedočiti rekordno niskoj posjeti na novom stadionu koji sam po sebi jednostavno neće dovoditi ljude, za to su potrebni rezultati, kvalitetni igrači i koliko je god moguće – domaći.
