Kad se male ruke slože: Vidovčani ponovno u akciji

Vidovački Dinamo zaista je lijep primjer kako jedan klub treba funkcionirati i kako kroz svoj rad klesati čvrst temelj za budućnost.

Već smo više puta pisali o tamošnjoj školi nogometa koja radi izvrstan posao, kako rezultatski tako i izbacivanjem kvalitetnih mladića koji nogometnu sreću traže među prvoligašima, dok u konačnici dio njih završi i u prvoj momčadi kao stalni izvor koji smanjuje potrebu za dovođenjem igrača iz drugih klubova. Ta seniorska momčad pod vodstvom Krunoslava Podoljaka radi dobar posao u Međužupanijskoj ligi Brod – Požega, igraju dobar nogomet, ove su sezone u prvi plan izbacili sjajnog Ronalda Hodaka koji nemilice puni protivničke mreže, a sigurni smo da će planskim radom i u budućnosti biti stabilan četvrtoligaš, odnosno nakon HNS-ove reorganizacije petoligaš na međužupanijskoj razini.

Krasne su te svije priče, no njih sigurno ne bi bilo bez treće – veteranske. Veterani Dinama su najbolji mogući primjer kako ljudi trebaju nastaviti raditi i biti uz svoj klub nakon što okače “ozbiljne” kopačke o klin i zaključe seniorsku karijeru. Dinamovi veterani su pokretačka snaga kluba, brojni i složni kada je riječ o pomoći Upravi kluba. Nebrojeno puta su pokazali da ih na stadion privlače svi događaji, ne samo fešte, nego možda još i više radne akcije nakon kojih ostaje opipljiv i vidljiv trag njihova boravka na prekrasnom kompleksu koji nema sreće s poplavama.

Tako su i jučer u velikom broju pohodili vidovački nogometni hram i odradili velik posao u dugom procesu dobivanja, odnosno povratka glavnog terena u prvobitno stanje. Osim što odrađuju konkretan posao na terenu, veterani Dinama služe i kao primjer svim klincima u Školi ali i seniorima, pokazuju kako se bori za svoj klub, kako kraj igračkog dijela sportskog života ne treba biti i kraj dolazaka na stadion niti kraj rada za opće dobro, jer svaki nogometni klub je zaista to – opće dobro!