Već dugo u nogometnim krugovima Požeštine ljudi se pozdravljaju njegovim sloganom “nogomet nogometašima”, sve češće i u svojim izjavama na Sportalu koriste ga treneri županijskih prvoligaša. On je Jurica Bešlić, kao igrač imao je, i još uvijek ima top u nogama, bio je, i još uvijek je jak u igri jedan na jedan, jedan na dva i jedan na tri, nenadmašnog lažnjaka koji je lomio kičme i suparničke obrane. Sasvim normalna stvar bilo mu je zabiti 50 golova u sezoni, nosio je dres Hrvatske malonogometne reprezentacije, danas je trener, a po potrebi i igrač Sloge iz Trenkova i prvi izazivač predsjedniku Županijskog nogometnog saveza nakon što na tri izborne skupštine nije imao protukandidata.
Najavili ste kandidaturu za predsjednika Nogometnog saveza Požeško slavonske županije. Trenutno ste aktivni kao trener, povremeno i igrač Sloge iz Trenkova te povjerenik za futsal, što vas je nagnalo na kandidaturu?
Kada sam u listopadu 2019. prvi put na Sportalu izašao s najavom kandidature bio sam i tajnik Nogometnog kluba Slavonija i u nekim kombinacijama da u studenom te godine postanem predsjednik Nogometnog kluba Požega (iako se na kraju nije ostvarilo) gdje sam ostavio i velik igrački trag, a moj otac Jozo je bio predsjednik punih 10 godina od 2005. do 2015. Tada sam došao na ideju da se na izborima za predsjednika NS PSŽ 2021. kandidiram za predsjednika. Pustio sam probne balone preko Sportala oko toga, dobio sam puno poruka podrške od igrača, trenera, ljudi iz županijskih klubova i sad je to to, nema povratka i nema odustajanja. Dobio sam i 7 utakmica kazne odmah nakon tih izjava o kandidaturi ali to je nebitno, sve to ide u rok službe. Bio sam član Izvršnog odbora našeg Županijskog nogometnog saveza od 2014. – 2017., a na zadnjim izborima nisam se više htio kandidirati za IO NS PSŽ. Neke moje inicijative nisu našle na plodno tlo kao npr. Zimsko dvoransko prvenstvo županijskih klubova ili službena liga veterana velikog nogometa nakon koje bi prvak imao pravo ići na završnicu Prvenstva Hrvatske. Tada sam imao 6 spremnih klubova koji bi krenuli u natjecanje veterana, a i ja sam bio voditelj veterana Požege koji su se na kraju ugasili 2015. kada smo mi Bešlići otišli iz kluba. Također sam bio protiv predsjednika Šukera i načina na koji je došao na čelo Saveza, i kako ga vodi pa se i zbog tog nekog revolta nisam 2017. ponovno kandidirao za IO našeg Saveza. Također mi nije nimalo normalno ovo što se dogodilo poslije da si članovi IO HNS-a isplate premije za osvojeno srebro na SP u Rusiji 2018., svakom članu po 200.000 kuna, ukupno 3.200 000 kuna i to još naprave tajno pa to slučajno iscuri u javnost.
Dugogodišnjem predsjedniku Dragi Luciću zamjerate puno toga, što smatrate da je morao bolje odraditi, posebice u ovom aktualnom mandatu?
Prije svega Drago i njegov brat Franjo su dugi niz godina aktivni u pleterničkoj Slaviji kao igrači, članovi uprave i na tome im treba zahvaliti. Mislim da je 15 godina na čelu Saveza i više nego dovoljno i da je vrijeme za druge ljude, svježe ideje i novu energiju. Županijski savez postoji 27 godina, od 1994. i prvih 12 godina na čelu je bio Veličanin Vlado Zec, a posljednjih 15 Pleterničanin Drago Lucić. Nemam ništa protiv nikog ali mislim da je vrijeme za Požežanina i da vratimo nogomet u Požegu. Imao sam korektnu suradnju s aktualnim predsjednikom dok sam bio član Izvršnog odbora ali smatram da je napravio premalo u svojih 15 godina pogotovo za klubove. Po meni zadovoljio se članstvom u Izvršnog odboru HNS-a, besplatnim putovanjima na utakmice repke, Eura i SP, kao i dobrim statusom svog kluba Slavije u 3. HNL – Istok, dolaskom Dinama svake godine u Pleternicu. Mislim da nama treba predsjednik radnik na terenu koji će biti klubovima svakodnevno na dispoziciji, a ne da su mu bitni svake četiri godine kada su izbori. Povjerenik sam za futsal od 2009. godine i u tih 12 godina predsjednik Lucić nije bio niti na jednoj dodjeli pehara za prvaka 1. i 2. ŽMNL ili pobjednika Županijskog malonogometnog kupa niti je pogledao neku utakmicu. Jedna smo od rijetkih Županija koja ima službenu futsal ligu, a mislim da sam bar malo zaslužan svojim radom što ponovno imamo i predstavnike u 2. HMNL tj. MNK Autodijelove Tokić (Požega) i MNK Jakšić. Ove zime se ŽMNL nažalost ne igra zbog korona mjera Stožera civilne zaštite, a očekujem da me IO predsjednika Lucić uskoro smjeni s mjesta futsal povjerenika nakon što sam službeno najavio kandidaturu jer to obično u ovoj državi tako funkcionira. Smatram da naš Savez dobiva mrvice od HNS-a (166.000 kuna plan za 2021, a planirani proračun HNS-a je 267.220.000 kn) kao i da Požeško – slavonska županija daje premalo novca i tu bi predsjednik sa svojim Izvršnim odborom trebao lobirati za veća sredstva. U Osijeku je HNS uložio u izgradnju kuće nogometa 4.1 milijun kuna, a naš Savez je smješten u neadekvatnom prostoru u Gimnastičkoj dvorani Sokol gdje ured dijeli sa Sportskom zajednicom Požeško – slavonske županije koja usput i podmiruje najam Javnoj ustanovi Sportski objekti Požega. Ima toliko praznih poslovnih prostora u gradu Požegi, trebalo se tražiti od HNS-a sredstva za ured NS PSŽ. Ne moramo graditi kuću ali možemo imati svoj prostor. Od Požeško – slavonske županije Savez je u 2020. godini dobio 120.000 kuna što su nikakvi novci kad se zna koliko druge Županije izdvajaju za nogomet odnosno kompletan sport. Pa samo u Slavonskom Brodu njihova Županija daje plaće za 5 djelatnika Županijskog nogometnog saveza Brodsko- posavskog (za tajnika, stručnog tajnika, tehničkog tajnika, instruktora i savjetnika). U našem Savezu imamo samo tajnika profesionalca Damira Bognara na kojem je sav teret i odgovornost. S Damirom imam odličan odnos, a obožavao sam ga kao igrača, smatram da je imao jaču lijevu nogu od Šukera. Našeg tajnika plaća Savez, a ne Županija. Mislim da bi u Savezu naše veličine morao raditi bar još jedan, ako ne i dva djelatnika kako bi to sve štimalo. Od vođenja stranice, instruktorskog rada, organiziranja selekcija, registriranja igrača i svega drugog bitnog za normalan rad Saveza.
Kandidaturu ste najavili na sumnjivo legalnoj Skupštini koja je održana online. Nije li informatizacija i „uvođenje 21. stoljeća“ u rad saveza pozitivan pomak?
Pomak je ali kad tako nešto imate predviđeno u Statutu. Ako nemate mogućnost održavanja takve sjednice na daljinu, elektronskom poštom ili videolinkom onda je to nelegalno. I sam predsjednik je priznao da je Skupština informativnog karaktera i da nema zakonsku težinu. Skupština NS PSŽ je trebala biti 19. 03. 2020. ali je zbog korona gripe odgođena. Bilo je vremena od svibnja do studenog odnosno punih 6 mjeseci da se održi sjednica pa i da se to ugradi u Statut kako je to npr. napravio Požeški športski savez. Umjesto toga sjednica nije sazvana, na kraju smo napravili ovakvu nevažeću reda radi. Ali što je tu je. Da je sve idealno ne bi niti imao razloga da se kandidiram za predsjednika. Kad smo već kod informatizacije evo da upoznam i nogometnu javnost Požeštine da sam samoinicijativno kao nogometni fanatik spasio arhivsku građu Saveza, odnosno 142 registratora sa zapisnicima utakmica iz sedamdesetih godina pa do danas. U lipnju 2020. se radilo krovište Gimnastičke dvorane Sokol i da nisam tada to sam utovario u kombi i prevezao na Grabrik sve bi bilo uništeno. Bilo koji klub da želi izdati monografiju jedino tu može naći podatke jer većina klubova nema uredne arhive. Zadnjih nekoliko godina se može pronaći u Comet sustavu ali što s onim godinama prije. U programu će tako biti i jedna stavka s planom da se to sve skenira, digitalizira i bude dostupno svima na stranicama Saveza.
Najavili ste već u siječnju objavu Vašeg izbornog programa, možete li nam već sada reći neke od glavnih smjernica?
Kompletan program možda neće biti gotov u siječnju ali će sigurno biti predstavljen sportskoj javnosti i dostavljen svim klubovima prije naredne sjednice Skupštine (legalne) koja bi trebala biti ovog proljeća. Do sada se biralo predsjednika Saveza bez programa, niti je šta ponudio, obećao niti je onda bilo šta za ispuniti. Također na zadnja tri izbora, 2010., 2014. i 2017. nije bilo protukandidata pa to ni nisu izbori već puko dizanje ruke. Osim adekvatnog prostora u vlasništvu NS PSŽ, mislim se pozabaviti i Stadionom u Velikoj kako ga ja volim zvati Stadionom „Vlado Zec“. Mislim da je taj Stadion trebao otkupit naš Županijski savez, a ne općina Velika kojoj je samo teret. Općinu treba izmjestit iz stadionskih prostorija, dobiti prvoligašku licencu i kandidirati se za domaćina finala Hrvatskog nogometnog kupa kako bi ga HNS obnovio kako je bio slučaj kad su domaćini bili Vinkovci 2018. i Šibenik 2020., kada su im postavljene nove sjedalice, fasada i slično. Stadion propada iz dana u dan. U Velikoj će biti uskoro ponovno bazen a i hotel, ima mogućnosti za pripreme klubova. Već sad se većina mlađih košarkaških reprezentacija priprema u Velikoj, zašto takav slučaj ne bi bio i s nogometnim. Žalosno je da je samo mlada hrvatska repka igrala 2001 s Belgijom i ženska repka s BIH 2017. (bio sam na obje tekme) i to je sve a da A reprezentacija nije nikad odigrala niti prijateljsku tekmu.. Po čemu su to riječka Rujevica, Varaždin, Pula, osječki Gradski vrt bolji Stadioni od naše Velike. Stadion treba preuzeti Savez, natkriti ga kompletno, iskoristiti kao sjedište svih mladih reprezentacija za pripreme i tekme ali to netko treba dogovoriti i zauzeti se za to. Također ga može koristiti požeška Slavonija kad uđe u 2. HNL. Kad je već tako ispalo da je Stadion napravljen u Velikoj glupo je sad u Požegi praviti nekakav veliki stadion kad takav isti propada 12 kilometara dalje, u Velikoj koja je dio nekadašnje požeške općine. Kad u Zagrebu netko s Jaruna krene na Maksimir koliko se mora voziti, puno duže nego mi do Velike. U Požegi bi po meni trebalo napraviti mali, jeftini stadiončić za maksimalno 2000 gledatelja, po tri reda stepenica i tribine sa sve četiri strane, da tu mogu igrati zajedno i NK Požega i NK Slavonija (u 3. HNL) i sve mlađe kategorije. Stadion koji bi bio sličan dvorani Grabrik. Čuo sam da postoji nekakav projekt o rušenju ove tribine i gradnji nove slične samo na jednoj strani ali tko više danas gradi takve tribine, to se radilo pedesetih godina prošlog stoljeća tj. 1954. kad je otvoren sadašnji požeški stadion. Mali stadion sa sve četiri tribine bi donio pravu nogometnu atmosferu i bio pravi motiv mladim Požežanima za bavljenje nogometom. Smatram da IO NS PSŽ treba imati aktivniju ulogu u kreiranju nogometne politike, spajati ljude iz klubova i davati inicijativu u projektima. Također moramo čuvati nogometne radnike da ostanu u našem najljepšem sportu. Jednom sam negdje pročitao nečiju pametnu izjavu kako se „igrač stvara 10 godina, trener 15, a kvalitetan nogometni radnik 20 godina“ i to je upravo tako. Između ostalog i zbog toga će jedna točka u program biti da se takve zaslužne ljude nagradi besplatnim odlascima za utakmice repke na Eurima i Svjetskim prvenstvima, a ne da to bude rezervirano samo i jedino za predsjednika Saveza kako je bio slučaj u protekom razdoblju. Besplatna putovanja s reprezentacijom na Euro i SP-a, džabe obroci i noćenja za mene kao predsjednika i moju užu i širu obitelj sigurno mi nisu motiv za kandidaturu već samo rad za boljitak županijskog nogometa
NS PSŽ nema prvoligaša, ali u Mitroviću i Uremoviću ima dva reprezentativca, što planirate učiniti da bi se prije svega što više djece uključilo u nogomet, a zatim da bi isplivala i kvaliteta koja bi u konačnici u županiji stvorila barem drugoligaša?
Smatram da prije svega treba ukinuti članarinu. Kad sam došao u NK Požegu s mojim ocem Jozom 2005. prvi potez nam je bio ukidanje članarine. I to kad je klub od Grada Požege preko Požeškog športskog saveza dobivao godišnje 25 000 kuna dok sada dobije 200.000 kuna i plaćene suce i prijevoze pa to ide i do 300.000. Nogomet je po meni oduvijek bio sport sirotinje. Kad sam ga ja počeo igrati 1983 u požeškoj Slavoniji u 1. razredu Osnovne škole članarine nije bilo. Ne treba nam ni sada. Nisam protiv članarine u sportovima kao što su odbojka, rukomet, košarka, gdje ima manje djece ali nama u nogometu to ne treba. Općine i gradovi izdvajaju sasvim dovoljno sredstava u posljednje vrijeme da članarina više nije neophodna. Normalno da svaki klub ima pravo donijeti odluku o članarini ali ja sam generalno protiv. Nogomet je broj 1 sport u RH i svijetu i djece će u nogometu uvijek biti dovoljno, najveći problem je što mi Hrvati kao nacija izumiremo, natalitet opada, a uz to čitave obitelji zbog ovakve ekonomsko – političke situacije su napustile i napuštaju Hrvatsku, a pogotovo našu Slavoniju. Mi im u našoj Županiji trebamo osigurati uvjete za igranje nogometa koji neće zaostajati za drugima. Što se tiče naših reprezentativaca Mateja Mitrovića i Filipa Uremovića svaka im čast, čestitam njima i njihovim roditeljima. Mateju je po meni napravljena velika nepravda od strane izbornika Dalića jer nije išao na SP u Rusiju nakon što je odigrao 6 utakmica u tim kvalifikacijama, zabio je gol Kosovu i bio u prvih 11 u ključnoj utakmici za plasman u Ukrajini, Mateja se sjećam još kad je bio mali jer mi je njegov otac Andrija bio predsjednik kad sam igrao u Kutjevu. Nadam se da će ga ozljede konačno zaobići i da će se vratiti u reprezentaciju jer je u najboljim igračkim godinama. Filip je već postao standardan član repke, a nije imao lak igrački put, svagdje se dokazivao i išao stepenicu po stepenicu i sigurno će završiti u još većim klubovima u nastavku svoje karijere. Nogometne gene naslijedio je od oca Damira koji je bio odličan igrač. Kad sam bio u NK Požegi igrali smo s drugoligašom Cibaliom prijateljsku utakmicu za Dan grada Požege, 12. 03. 2014. i Filip je već tada kao sedamnaestogodišnjak u dresu Cibalie pokazivao da ga očekuju velike stvari u nogometu. Nama u Županiji treba sustav koji će stvarati kvalitetne igrače, a ne da oni uspiju samo slučajno ili kao roditeljski projekt. Po meni moramo napravit sve da Slavonija igra 2. HNL a ne da je u sredini 3. HNL kao posljednjih godina, od domaćeg igračkog kadra sadašnja tri županijska trećeligaša, Slavonije, Slavije i Kutjeva smatram da bi mogli imat momčad za 2. HNL ali za takvo nešto treba dogovor i igra otvorenih karata. Treba probati ustrojit takvu omladinsku školu da možemo igrat 1. HNL juniora i kadeta, a ne da nam sva malo talentiranija djeca moraju bježati u Osijek. Također treba tražit promociju grada i Županije kroz futsal stvaranjem futsal prvoligaša.
Za one manje upućene kakav je sustav izbora novog predsjednika? Kakav IO planirate imati i od koga sve očekujete podršku?
Prije svega očekujem podršku od klubova u kojima sam igrao, uz njih i od svih 6 klubova s područja grada Požege, futsal klubova ali i od svih drugih koji prepoznaju moj program. Prije je svaki klub imao jedan glas, ali je novim Zakonom o sportu to promijenjeno pa se glasovi dijele po rangu natjecanja. Trenutno trećeligaši Slavonija, Slavija i Kutjevo imaju svaki po 8 glasova, svaki klub Međužupanijske lige SB – PŽ po 4 glasa, klubovi 1. ŽNL 2 glasa, a 2. ŽNL 1 glas. Također klubovi ŽMNL imaju po 1 glas, a drugoligaši Autodijelovi Tokić i Jakšić svaki po 2 glasa. Tu je još 1 glas predstavnika trenera i 1 glas predstavnika nogometaša. Ukupno je to trenutno 106 glasova ali pitanje je kako će biti najesen jer postoji mogućnost da neki klubovi ispadnu iz liga koje sad igraju ali to će biti otprilike tu negdje. Članove Izvršnog odbora bira Skupština i nadam se da će biti dosta interesa za mjesta u Izvršnom odboru pa i od strane ljudi iz klubova koji do sada nisu bili članovi IO NS PSŽ. Ja sam se kandidirao 2014 i upao u IO, bilo nas je 8 kandidata biralo se 6. Nisam ni tada nikog zvao i lobirao da glasa za mene pa neću ni sada, htio sam se onda testirat pa sad slijedi novi test. Izaći ću u javnost s programom, a neka nogometni ljudi izaberu što i kako žele. Cijeli život sam u požeškom županijskom nogometu, malom nogometu i futsalu, kao igrač, trener, član uprave, tajnik, dopredsjednik, predsjednik), došao sam i do hrvatske malonogometne reprezentacije, a ostavio sam kosti po županijskim nogometnim ligama, 1. 2. i 3. ŽNL uz male izlete u 3. i 2. HNL. Povjerenik za futsal NS PSŽ sam neprekidno od 2009. godine, a voditelj uspješnog požeškog Božićnog malonogometnog turnira od 2011. godine (od 2002. voditelj Turnira mladeži). S većinom nogometnih ljudi sam popio pivo poslije tekme, a ako s nekim nisam vjerojatno sam se sa svima posvađao te se i s većinom poslije pomirio.
Za kraj, već prilično dugo se vrti vaš predizobrni slogan „nogomet nogometašima“, raširio se i među drugim trenerima i djelatnicima u županijskom nogometu, ali moramo primjetiti i šire od toga u komentarima na našoj stranici, pa Vas molimo da nam ga malo pojasnite.
Slogan je jednostavan, možda nekima na prvu ispada glup jer kome bi trebao nogomet pripadati nego nogometašima. Smatram da prvo politiku treba izbacit iz nogometa i općenito sporta. Iza mene ne stoji nikakva stranka, niti sam tražio niti mi treba podrška bilo kakve politike u predstojećim izborima. Idem iskrenog srca jer smatram da mogu nešto ponuditi i nadam se da će članovi Skupštine to prepoznati. Također ako budem izabran, a vidim da nisam to u stanju kvalitetno raditi kako sam zamislio i da to nije za mene brzo ću se maknuti. Klubove trebaju voditi bivši nogometaši, a ne ljudi koji su zalutali u nogomet. Drago mi je da je moj predizborni slogan „Nogomet nogometašima“ zaživio pa ga koriste i drugi. Kako nikako ne mogu prestati igrati aktivno taj nogomet iako sam se već nekoliko puta opraštao smatram da bi me ova funkcija predsjednika sigurno poslala u igračku penziju pa da objesim konačno u 45. godini kopačke o klin. To je također jedan od razloga za kandidaturu. Prvi put sam prestao igrati u jesen 2012. ali to je trajalo samo jednu tekmu, onda sam se oprostio u ljeto 2013. nakon osvojene titule 1. ŽNL s mojom Požegom. Čak godinu dana nisam igrao pa sam otišao u 3. ŽNL, pomoći Parasanu (Golobrdci) jer je klub bio blizu gašenja. U ljeto 2015. sam završio u Svjetlosti (Lužani) u 2. ŽNL Brodsko – posavsku, a od ljeta 2016. sam trener igrač u Slogi Trenkovo. Nikad kraja igranju. Na kraju hvala i ovim putem svima koji mi daju podršku, a jedno veliko hvala Sportalu.hr koji mi je jak vjetar u leđa. Za popularizaciju slavonskog amaterskog nogometa nitko u 30 godina ove države nije napravio više od vrijednih djelatnika Sportala, mojih prijatelja Mije Jozića i Petra Čuljka. Sretno Vam dalje Sportalovci. Vrijeme je za promjene, zajedno do pobjede! Nogomet nogometašima!
